72 BOR
beli, simetrični, rombičnih apofiza. Sjeme ili pinjol je do 2 cm dugo, kratkog krilca, jestive i masne jezgre, koja je u tvrdoj ljuski. Pinija raste u Sredozemlju. Imade je od prirode i na otoku Mljetu, a inače je česta u primorskim nasadima. M.A. Uzgojna svojstva: Uspijeva u području jednolično tople primorske klime. Osobito joj prija podloga primorskih pi jesaka. Stabla su obično dosta granata, a deblo daje slabu građu radi velike bijeli. Dosta se potražuju pinjoli, što po većava uzgojnu vrijednost ovog bora. A. P-ć. 5.Pl'imol'skibor, Pinusma ritima Mill. , do 30 m visoko drvo široko zaobljene krošnje. Kora je sivo smeđa, debela i duboko ispu cana. Iglice su 10-20 cm duge, de bele, dosta tvrde, na kraju mladica poredane, slično građene kao iglice crnog bora. Pupovi su veliki, natrag zavinutih i resastih ljusaka. Češeri su 10-20 cm dugi i 5-8 cm debeli, sjajni, crvenkasti i znatno izbočene apofize. Sjeme je oko 5 mm dugo, plosnato, s jedne strane crno, a s druge strane sivo. Raste pretežno u zapadnom Sredozemlju. Kod nas se često kultivira u Dalmaciji. M. A . Uzgojna svojstva: Primorski bor raste u području jednolično tople primorske klime. Odabire pretežno silikatna tla i primorske pijeske. U mladosti raste vrlo brzo. Drvo mu sadrži mnogo smole, te je radi toga podesno za smolarenje. Bijel mu je vrlo velika, a deblo prema tome manje tehničke vrijednosti. Njime se vrlo uspješno pošumljuju primor ski pijesci. A. P-ć. CESER AMERIčKOG 6. Munjika, Pinus Heldreichii BOROVCA Chr., do 30 m visoko drvo čunjaste (S / '" nara v . veličine) ili zaobljene krošnje. Kora mladica je išarana poput zmijske košulje, a inače pepeljasto smeđa. Iglice su 5-6 cm duge, tvrde, na kraju grančica smještene, žućkasta vrha. Smolni kanali su u parenhimu. Pupovi su smeđi i besmolni. Češeri su 7-8 cm dugi i 5 cm debeli, smeđi, izbočene apofize. M . je važan ter cijarni relikt. Raste u planinama Albanije i sjeverne Grčke. U planinama Hercegovine, Crne Gore, Makedo nije, Albanije, sjeverne Grčke i južne Italije raste nje njezina odlikabjeIokol'a munjika(var. leucodermis Markg.) . M.A. Uzgojna svojstva: M. raste sporo, ali je u našem šu marstvu od posebne važnosti. U području prirodnog areala nalazi se u visinama od 1000-1900 m, a raste uglavnom na vapnenastom tlu. Po uzgojnim svojstvima znatno je slična crnom boru. A. P-ć. 7.KIekastibol' ili bol' kl'ivuIj,Pinusmontana Mill. , r aste klekasto ili rjeđe kao uspravno do 10 m visoko drvo. Iglice su tvrde, često srpasto zavinute. Smolni kanali su ispod epiderme. Epidermalne stanice su dvaput šire nego što su duge. Pupovi imaju čvrsto prilegle ljuske. Češeri su 2-5 cm dugi, ovalni, a apofize obrubljene tamnim obru bom oko šilj ka. Prema obliku apofiza, uzrastu i staništu razlikujemo ove odlike: P. m. var. mughus Willk., koji raste klekavo na gornjoj granici šuma po planinama Bal kanskog poluotoka i istočnih Alpa; P. m. var . uncinata Willk. , koji raste klekasto ili uspravno na tresetima sre dnje i zapadne Evrope; P. m. var. pumilio Willk., koji raste klekasto na gornjoj granici šuma u sjevernim Al pama i u Karpatima. M. A. Na području Alpa dobiva se iz odlike P. m. var. pumilio Willk. ulje, Oleum Pini Pumilionis, i to parnom destilaci jom iz svježih iglica i mladih grančica. F.K-n. b) Troigličavi borovi: iglice imaju u središnjem dijelu po dvije žile. Češeri stoje pršijenasto. Ovamo pripadaju uglavnom američki borovi, i to borovi tamno zelenih iglica, kao što su t e d a, Pinus taeda Sp. (iglice 16-25 cm duge); smoIasti bor, P. rigidaMil!. (iglice6-12 cmduge); ž u t i b o r, P. ponderosa Dougl., te borovi modrikasto zelenih iglica,kaoštosu:Jeffl'eyevbor,P.JeffreyMur.(igli Ce10-15 cmduge); močvarnibor, P. palustrisMill. (iglicedužeod30cm);Sabineanovbor,P.Sabineana SUMA CRNOG I OBIčNOG BORA NA SAMARU
KOD RUDOPOLJA U LICI
Doug!. (iglice 20-30 cm duge). Ovi se borovi uzgajaju češće u evropskim parkovima i nasadima. Ovamo ide i k a nal'ski bor, P. canariensisSmith.(igliceoko25 cm, a češeri oko 15 cm dugi), koji raste na Kanarskom otočju, a uzgaja se u nasadima toplijih krajeva. c) Pete~oigličavi borovi: iglice imaju u središnjem dijelu jednu žilu. Češerne su ljuske redovno plosnate i tek na gornjem 'kraju grbičaste. Češeri Su većinom dugi, a ljuske tanke. Oni vise i ne raspadaju se. Smolni kanali iglica su ispod epiderme. Samo limba ima češere kratke i debele, koji se raspadaju; njeno sjeme je beskrilno, a smolni ka nali iglica su u parenhimu. Ovamo idu: l:MoIika ilibaIkanskibol'ovac, Pinus peuce Gns., do 30 m visoko drvo čunjaste krošnje, često granato do zemlje. , Iglice su tanke i vitke. Pupovi su sitni. Češeri su 8-13 cm dugi i 3-4 cm debeli. Češerne ljuske su široko za.<?bljene. Sje~~ je s~eđe,_ oko 5 mm dugo i plosnato, klIje u 2. godml. M. Je vazan balkanski endem. Raste u pla~inama Crne Gore, Makedonije, Albanije, na Rili, Ro dopirna, Balkanu i Staroj planini. M. A. Uzgojna svojstva: Raste na silikatnoj podlozi. Ako je tlo dovoljno vlažno, lakse podnosi vapneno tlo nego mu njika silikatno tlo. To vrijedi za visinske položaje iznad 1600 m i sjeverne padine. Otporna je na bolest osipanja igl!~a, te se ra~li toga uzgaja češće u srednjoj Evropi, a na roclto u nasadima. A. P-Č. 2.Amel'ičkibol'ovaciligIatkibor, Pinusstro bus L., do 30 m visoko drvo čunjaste krošnje i vodoravnih grana. Kora je tamno smeđa, dugo glatka. Iglice su 6-10 cm duge, slično građene kao kod molike. Češeri su 8-15 cm dugi i 2-4 cm debeli. Češerne ljuske su uske. Raste od prirode u istočnom dijelu Sjeverne Amerike, gdje izraste I do 50 m visoko. U Evropi se kultivira već od početka 18. st. radi brzog rastenja i dobrog drva. I kod nas je čest, napose u nasadima. Stradava od osipa iglica. M. A. Uzgojna svojstva: Zahtijeva nešto bolje tlo od običnog bora, a podnosi i nešto više zasjene. Najbolje uspijeva u PINIJE KA RABU
