65 BONIFAZlO VERONESE (VENEZIANa) - BONINO DA MILANO njima su najznatnije Poklonstvo kraljeva i Pokolj nevine dječice, Mleci, Akademija), pa Krist među učiteljima u hramu (Firenca, Pitti). Najbolje su majstorove slike na stajale oko godine 1540. Najznatniji su učenici njegovi bili Tintoretto, Antonio Palma (otac Palme mlađega) i Polidoro da Lanzani. Čini se, da je i Andrija Medulić bio u tješnjoj vezi s njime, U Strossmayerovoj galeriji u Zagrebu nalaze se dvije slike iz njegove škole: Krist i žena iz Samarije i Krist i preljubnica. UT.: D. Westphal, Jj, V. (Bonitazio dei Pitati), Miinchcn 1931. A . Seh. BONIFICA INTEGRALE - općeno popravljanje ze mlje - pokrenuo je B. Mussolini zakonom od 24. XII . 1928 i odredio za čitavu Italiju izvođenje melioracija najvećeg opsega. I doista, u deset godina ostvarene su po tom za konu melioracije čak i u takvim krajevima, u kojima ih stari Rim sa svim svojim robovima nije mogao ostvariti. Parola Duceova bila je: »Popraviti zemlju i po njoj po praviti ljudstvo, a po njemu rasu«. To je i uspjelo, jer su gotovo sve močvare, ti izvori anofelesa, prenosnika mala rije, iščezle u Italiji, zdravlje narodu povraćeno i stvorena podloga za nov život. Najsjajnije je uspjehe polučila bon. integr. u rimskoj Campagni i u pontinskim močva rama. Tu su nastale seljačke naseobine kolonista s novim gradovima (Littoria, Sabauda, Maccarese i t. d.). Melio racije se protežu na površinu od 5,700 .000 ha. U deset godištu 1928-1938 izvedeno je radova na 2,5 mil. ha, iz građeno je osim toga: 12.941 km kanala, koji natapaju 528.000 t ha, 6.208 km cesta, 607 km vodovoda i t. d. LIT.: La bonitica integrale nel decennale della legge Mussolini, Rim 1939. O.F. BONIFIKACIJA (lat. bonificatio »odšteta, naknada«) ima u gospodarskom životu različito značenje i primjenu. Može označivati naplatu po ugovoru ili mimo ugovora u obliku nagrade za neki izvršeni posao; pojam je bonifika cije prema tome redovito istovjetan s pojmom nagrade ili premije. Može nadalje označivati ili naknadnu odštetu za odstupanje i prepuštanje nekoga posla i predviđane kori sti kome drugome. Kod carina označuje b. obično povra ćanje carine na izvezenu robu prema bonu (potvrdi) upla ćene carine kod uvoza; prigodom izvoza neke robe ozna čuje odštetu na prerađenu (»oplemenjenu«) sirovinu ili po lu fabrikate u razmjerju uQlaćene carine kod uvoza siro vine ili polufabrikata. B . označuje i odštetu ili naknadu kupcu ili prodavaču za oštećene predmete, za pokvarenu ili uništenu robu prigodom njihova prijevoza. B-om se ozna čuje i odbitak od cijene robe na račun gubitka na težini, kakvoći, zakašnjenju kod dostave ili prijevoza. B. može zna čiti isto što i refakcija, kojom se označuje rjeđe već una prijed određena pogodovna vozarina na izvjesne predmete, na izvezenu robu, na prijevoz određenim smjerom, na koli činu robe ili još češće naknadno odobravanje i povraćanje izvjesnog postotka od već potpuno uplaćene vozarine (re dovito željezničke) na određenu robu, smjer ili količinu. Konačno pojam označuje i odbijanje određene stope tare (-+ tara). M. I. BONIN (ili Ogasavara), skup nekoliko većih i mnogo malih otoka vulkanskoga podrijetla, 900 km južno od To kija. Na ukupnoj površini od 70 km2 stanuje 8.000 stan. pod japanskom vlašću. Glavni je otok Peel s lukom Port Lloyd. Kopnena fauna je oskudna prema bujnoj suptropskoj ve getaciji usred Tihog oceana. BONINGTON, Richard Parkes, * Arnold kraj Nottin ghama 25. X. 1801, t London 23. IX . 1828, engleski slikar. Potkraj 1816 dalazi u Francusku, gdje mu je u Calaisu bio prvi učitelj Louis Francia. U Parizu podliježe utjecaju Delacroixa i Ingresa. Kasnije uči kod Grosa. Slika najprije vedute, pa kostimne i povijesne slike u stilu romantike, a poslije gotovo isključivo krajolike. B., Constable i Copley Fielding, sva trojica engleski slikari krajolika, udarili su temelje kasnijoj franc. »barbizonskoj« slikarskoj školi. B . je boravio i u Italiji, naročito u Mlecima. Slikao je najvećim dijelom akvarele, a najradije flamanske krajolike, mletačke vedute i motive s normandijske obale. U pariskom Louvreu nalaze se naslikane njegove slike (Franjo l. i vojvotkinja d'Etampes, Mazarin i Ana Austrijska, Normandijska obala i druge). Druge se njegove slike, a naročito akvareli, nalaze u Londonu (Tate Galery, Victoria and Albert Museum, Wallace Collection) i Berlinu. Ilustrirao je mnoge knjige (najznatnije su među ovim ilustracijama litografije za djelo Taylorovo Voyage pittoresque dans l'ancienne France) i nacrtao brojne vedute starog Pariza. B . je u svojim rado- R.t P. BONINGTON, Place du Molard u ženevi London, Victoria and Albert Museum vima mekši i smireniji nego Turner i Constable. Naročito se cijene njegove arhitekturne vedute, koje pod njegovom rukom postaju uistinu pjesničkom ugođajnom slikom ne gubeći pri tome ni u čemu značaj vjerodostojne stvarnosti. LIT.: A. Bouvenne, Catalogue de l'oeuvre grave et lithographie de R. P . B ., Pariz 1873: A. Dubuisson-C. E. Hughes, R. P . B ., London 1894; H. Stokes, Girtin and B., London 1922: C. Glaser. Die Graphik der Neuzeit, Berlin 1922. A. Seh. BONINO DA MILANO, talijanski kipar, koji je u prvoj polovini 15. st. djelovao u Dalmaciji. Izvjesno je, da nije identičan s lombardijskim majstorom Boninom I. da Cam· pione (t 1397), koji je od 1357 djelovao u Cremoni i Ve roni, i ako se u njihovim radovima javljaju neke stilističke sličnosti uvjetovane njihovim podrijetlom iz istoga kraja. Prvi se put spominje B. u prosincu 1422 u Dubrovniku, gdje je imao izvesti mramorni »balatorij« na pregradnji pa lače, koju su Dubrovčani poklonili bosanskom vojvodi Sandalju Hraniću iz zahvalnosti, što im je odstupio dio svog teritorija u KonavIju. U splitskoj stolnoj crkvi nalazi se desno od glavnog oltara u polukružnoj udubini kapela, koja je do 1770 bila posvećena sv. Dujmu, a od te godine bl. Arneriju. U njoj se diže ciborijski oltar, za koji natpis kaže, da ga je u studenom 1427 dovršio »Mo Boninvs de Milano«. Kukuljević kaže, da je ovu kapelu troškom bo gate gospe Urše, žene Krizogona Albertisa, 1422 naumio sagraditi splitski nadbiskup Petar Dišković, ali kako je on doskora umro, dao je djelo nastaviti i dovršiti njegov na sljednik Francesco Maripetro. Spomenik nije sačuvan u !ovom prvotnom obliku, jer su u doba baroka neki njegovi dijelovi odstranjeni i nadomješteni novima, izrađenim od štuka. Ciborij nose tri osmouglate kolumne, kojih je bi jela ploha ukrašena šarenim listovima djeteline. Glave i baze kolumna imaju oblike, koji su značajni za onodobnu kasnu talijansku gotiku. Kolumne nose baldahin sastavljen od trokutnih šiljastih zabata. Uz rubove zabata penje se i IZ uglova rubova izbija i širi se lišće, koje se živo savija poput plamenih jezičaca. Trokutna polja zabata rese li kovi anđela u reljefu, a drugi anđeli u punoj plastici stoje na vrhovima i u kutovima zabata (Karaman). Iznad oltar ske menze diže se sarkofag, kojega je prednja strana raz dijeljena u pet polja, u kojima se nalaze: u srednjem, ši rem, Bogorodica s djetetom, u lijevima sv. Dujam i sv. Anastazije, u desnima sv. Marko i sv. Petar. Prvotni le žeći lik sv. Dujma maknut je i nadomješten baroknim ki pom sv. Arnerija. - G . 1429 dolazi B. sa ženom, prija šnjom služavkom, Dubrovčankom Radicom Bogafčevom u Šibenik, gdje je sa zidarom Ivanom Draganovićem Visi gaćom radio na 1420 započetoj gradnji malene crkvice sv. Nikole i sv. Benedikta (danas sv. Barbare). Kolendić drži, da je on na toj crkvici izveo samo jedan lijepo dekorirani pobočni prozor. 20. svibnja 1429 načinio je B. oporuku kod šibenskog bilježnika Martina de Ferro, pa je, po svoj prilici, već dan kasnije i umro od kuge. U oporuci ostavlja, među ostalim, deset dukata crkvici sv. Nikole i sv. Bene dikta, da ga ondje pokopaju. Budući da je B. UInro već 1429, nije ispravna tvrdnja D. Freya, da se on spominje 5
