Stranica:Hrvatska enciklopedija sv III 01-100.djvu/71

Izvor: Wikizvor
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Došlo je do problema prilikom ispravljanja ove stranice


63 BONIFACIJE - BONIFAZIO Iste je godine bio četvrti put izabran za kustoda Svete Zemlje, ali je već 1564 postao biskupom u Stonu. Kao papinski ili dubrovački poslanik putovao je u Italiju, Španjolsku, Tursku, Ugarsku i Poljsku. Pio V. poslao ga je 1571 u Bosnu kao apostolskoga komisara. Grgur XIII. povjerio mu je 1580 misiju, da kao apostolski vizitator obi­lazi kršćane po svemu Balkanu, a franjevce da može uzeti kao suradnike. Kada se 1581 povratio u Ston, počinio je jedan njegov svećenik zločin i pobjegao u mletačke kra­jeve. Biskup fra Bonifacije htio je povesti protiv njega kanonski postupak i istom onda izreći presudu. Dubrovačka je vlada tražila osudu bez redovite parnice. U sukobu, koji je nastao, bio je fra Bonifacije izagnan iz dubrovačke republike. Kao izagnanik nastavio je svoj rad u Bosni, Slavoniji, Ugarskoj i Erdelju, no njegovo tijelo bilo je već skršeno naporom, i on je brzo umro. Najveće njegovo djelo bilo je obnovljenje Svetoga Groba (1555); pribavio je i Deir El-Amoud (= Sveti Spasitelj), današnju rezidenciju kustoda Svete Zemlje. Odlikovao se i kao latinski pisac. BIBL.: Djela fra Bonifacijeva: De perenni cultu Terrae Sanctae et de fructuosa eius peregrinatione, Mleci 1573, 2. izd. 1875; De ortu clericorum ad Calvinum Ragusinum archiepiscopum, Mleci 1573; Sermones Terrae Sanctae (izgubljeno). LIT.: Wadding. Cont. Annal. Min. XIX, 3. izd., XX, 3. izd., Qua­racchi 1933; XXI, 2 . izd. , Quaracchi 1934; A. Šimčik, Hrvat obnovitelj Božjega Groba, Zagreb 1936.

St. P.

BONIFACIJE, markiz Montferatski, solunski kralj, bio je vođa križara u četvrtom križarskom ratu i zato je po­ slije osyajanja Carigrada od križ ara i Mlečana (1204) isti­ cao prayo na carigradsku carsku krunu. Prevaren u ovoj nadi i nezadovoljen ponuđenim mu posjedom u Maloj _ ... .. ziji, B . je zavladao u Solunu i stvorio Solunsku kralje­ yinu, podloživši sebi makedonski kraj i Tesaliju. Latinske državice u srednjoj i južnoj Grčkoj, Atenska vojvodina i . 'hajska kneževina, stvorene uz njegovu pripomoć, prizna­ yale su njegov suverenitet, dok je Solunska kraljevina sa syoje strane važila kao vazaIna država Latinskog carstva u Carigradu. Poginuo je 1207 u borbi s Bugarima. G. O. BONIFACIO, gradić jedinstvena tipa, na južnom rtu Korzike, na lijepom položaju Bocche di Bonifacio (usta B.) prema Siudiniji; leži na visokoj platformi, kojoj se sti­ jene okomito ruše u more visoke do 60 m, u obliku polu­ otoka, koji zatvara morski rukav u dužini od 1500 m i uzak 100 m tvoreći tako prirodnu luku za male lađe. Ima 2900 stan. , koji govore dijalektom različitim od običnoga korzi­ kanskoga. Bave se ribolovom i uzgajanjem masline. Fran­ cuske utvrde čuvaju prolaz kroz Bocche di B. (do Sardi­ nije 14 km). Crkva S. Maria Maggiore pizanska je kon­ strukcija gotskoga stila, a crkva sv. Dominika je iz 14. st. Gradić je izmijenio više gospodara. G . 1792 boravio je ondje osam mjeseci Napoleon kao zapovjednik jednoga dobrovoljačkog bataljuna iz Sardinije. D.Ž. BONIFAClć, 1. Antun, * Punat (na otoku Krku) 8. X . 1901, književnik. Gimnaziju polazio u Pazinu i Sušaku, filozofski fakultet u Zagrebu. Nekoliko je godina proveo na naukama u Parizu. Služio kao nastavnik na gimnazijama II Krku, Sušaku, Somboru i Za­ grebu. Honorarni je nastavnik francuskog jezika na zagreba­ čkom sveučilištu. U različitim časopisima, novinama, zborni­ cima (Savremenik, Hrvatska revija, Jugoslavenska njiva, Narodno kolo, Hrvatski dne­ vnik, Primorje i t. d) tiskao pjesme. književne prikaze, eseje, kulturno-političke sa­ stavke i t. d, Više godina ure­ dnik Savremenika. Zasebno tiskao knjige pjesama: Pjesme (Sušak 1926), Pjesme (Zagreb 1932), Pjesme (Zagreb 1938); ANTUN BONIFAčIć romane: Krv majke zemlje (Zagreb 1935), Mladice (Zagreb 1938); knjige eseja: Ljudi zapada (Zagreb 1929), Paul Valery (Zagreb 1940). Prevodio s francuskoga (Flauberta, Gidea, Malrauxa i t. d .) . A . B -e. 2. Nikola, * Punat (na otoku Krku) 6. I . 1913, dramski pisac. Gimnaziju je polazio u Krku i Sušaku, poljoprivre­ dno-šumarski i filozofski fakultet u Zagrebu. Piše drame i aktovke iz narodnoga života na Krku. Drama U vrtlogu NATALE BONIFAZIO, Naslovna stranica knjige Del modo tenuto nel trasportare robelisca vaticano, Rim 1589 davana je u zagrebačkom kazalištu 1937, a drama Krsnik 1941. Dvije aktovke (Zbogu i Marijica), izašle uKrčkom kalendaru 1940 i 1941, pisane su čakavski. V. S. BONIFATIUS, sv . (od lat. bonum »dobro« i fateri »pri­ znavati, ispovijedati«, a ne Bonefacius), * Crediton u Engleskoj oko 675, t mučeničkom smrću među Frizima 5. VI. 754 , apostol Njemačke, benediktinac. Kao sin pleme­ nitog anglosaskog roda zvao se Wynfrid. G. 718 bio je od pape Grgura ll. opunomoćen kao misionar, te je širio kršćanstvo u njem. pokrajinama Thiiringiji, Hessenu i Frieslandu, organizirao bavarsku i srednjonjem. crkvu, osnovao mnogo biskupija, na pr. u Passauu, Regensburgu, i znamenitu benediktinsku opatiju Fulda, sijelo nauke u 9. i 10. st. Kao nadbiskup u Mainzu postao primas Njema­ čke, te je usko privezao njem. crkvu uz Rim. G. S. BONIFAZlO, Natale, * Sibenik 1537/38, t Sibenik 23. ll. 1592, bakrorezac. Po natpisu na nadgrobnom spome­ niku i po Kukuljevićevim podatcima s velike, danas izgu­ bljene Bonifazijeve geogr. karte »svih slavenskih po­ krajinah« (na Kojoj su se pored majstorova portreta i rodoslovlja nalazili još i drugi biografijski podatci) znamo, da je B. pripadao po muškoj lozi starom šibenskom plem­ stvu, a po ženskoj da je bio potomak bosanskih Zlatarića i Pilovnića. Sva je vjerojatnost, da je učio u Mlecima, gdje je živio nekoliko godina. U jubilarnoj godini 1575 pridružio se B. hodočasnicima, svojim zemljacima, koji su u velikom broju pošli u Rim. Obolivši ostao je u Rimu, gdje se kasnije i oženio Magdalenom Guerrinijevom. Zna· mo pouzdano, da je živio u Rimu od 1579 do siječnja 1592, jer su nam se u zapisnicima kolegija sv. Jeronima u Rimu (»Decreti delle Congregazioni«) sačuvali podatci, po kojima možemo rekonstruirati njegovu društvenu aktiv­ nost, a dijelom i njegov život. U redovnoj mjesečnoj sjednici 14. VI . 1579 zamolio je »Natal Bonifacio da Sibe­ nico maestro intagliatore in rame«, da ga prime među čl a­