Stranica:Hrvatska enciklopedija sv III 01-100.djvu/70

BONI - BONIFACIJE

spomenika: tako je očistio i učvrstio temelje Trajanova stupa u Rimu, a kad se je u Mlecima srušio toranj crkve sv. Marka, vodio je on gradnju novoga tornja. Od 1923 bio je i senator kraljevine Italije. Kao teoretičar iznosi svoje misli o tom, kako se spomenici istražuju i čuvaju, u ras ­ pravi Il metodo delle esplorazioni archeologiche uBolletino d'Arte Min. p. Istr., 18 93. V. H.
BONICELLI, Aleksandar, * u Lošinju Velomu, živio i djelovao od početka pa do treće četvrti 18. st. , svećenik­ pravnik. Kao kanonik osorske stolne crkve izdao je DV.j nauka mnogo koristna, s novim načinom u kratko istoma­ čena za lasno uvistiti neumitne a navlastito onih, koji prvi put imaju pristupiti na sv. ispovid i sv. pričestjenje. Mleci 1762.
LIT.: I. Kukuljević Sakcinski. Bibliografia hrvatska, Zagreb 1880. F . F .
BONIFACIJE, rimski pape.
B. I., sv., papa 418-422 , imao je spočetka okapanja s protupapom Eulalijem. Borio se protiv pelagijanizma i branio protiv carigradskih presizanja prava rimske stolice nad Ilirikom. Sv. Augustin posvetio mu je svoje djelo Contra duas epistolas Pelagianorum.
B. II., podrijetlom Got, papa 530-532 . Njemu su neki nezadovoljnici suprostavili protupapu u đakonu Dioskuru, koji je naskoro umro i s time svršila shizma. Da predu­ sretne slične nerede odredio je za života svojim nasljed­ nikom đakona Vigilija. Predviđajući jaku opoziciju ovoj odredbi, protivnoj tradiciji apostolske stolice, opozva je.
B. III., papa 19. II .-12. XI. 607, prosvjedovao je protiv naslova ekumenski patrijarh, što ga je carigradski patrijarh sebi prisvajao.
B. IV., sv. , papa 608-615 . Kada mu je car Foka predao Pantheon, pretvorio ga je u kršćansku crkvu i 13. V. 609 posvetio Bl. Djevici i Svima Svetima.
B. V ., papa 619-625 , vrlo je zaslužan za napredak i orga­ nizaciju tada još mlade crkve u Engleskoj.
B. VII., antipapa. Za bune u Rimu pod vodstvom Kre­ scencija prisvoji si apostolsku stolicu. Nakon 40 dana bo ­ jeći se osvete Otona II. pobježe u Carigrad. Nakon Otonove smrti i smrti pape Benedikta VII. (983) povrati se iz Ca ­ rigrada u Rim, zatvori Ivana XIV. u Anđeosku tvrđavu, a sam se po drugi put progura na papinski prijestol. Međutim nakon nekoliko mjeseci nasilnik je nenadano umro.
B. VIII. (Benedikt Gaetani), t Rim ll. X. 1303, glasovit pravnik. Nakon odreke Celestina V. izabran papom, upra­ vljao je crkvom od 1294-1303. Bio je čovjek sposoban energičan. U duhu svojih predšasnika nastojao je posre­ dovati za mir među kršćanskim narodima i ujediniti ih, da se oslobodi Sveta Zemlja. Radi promijenjenih prilika ne samo da nije uspio, već je upravo s njegovim pontifikatom započela propadati moć sredovječnog papinstva. - G. 1295 uzalud je posredovao za mir među Genovom i Mle­ cima, a 1303 morao je priznati Aragonce u Siciliji. ­U Rimu se imao boriti protiv moćne obitelji Colonna. Karlo Robert Anžujski, njegov štićenik, uspio se popeti na ugarsko-hrvatsko prijestolje.
Na najveću oporbu naišla su Bonifacijeva nastojanja u Francuskoj. Nastojao je izmiriti Filipa Lijepoga, francu­ skoga, s Eduardom L, kraljem engleskim. Kada ga nijesu poslušali, rado je prihvatio tužbu francuskoga i engleskoga klera protiv teških nameta, kojima su ih njihovi vladari globili u svrhu međusobnog ratovanja. Bulom Clericis laicos od 25. II. 1296 pod prijetnjom prokletstva zabranio je oporezovati kler bez papina dopusta. Filip je na to od­ govorio progonom stranaca i zabranom izvoza plemenitih kovina iz Francuske. Da ga primiri, papa je dao izjavu, kojom ublažuje svoju bulu, i pospješio je kanonizaciju Lju­ devita IX. (1297). Ali to nije mnogo pomoglo. Ne samo da su prognani članovi obitelji Colonna našli zaklona kod Fi ­ lipa, već je on i dalje krnjio prava i posjed crkve. Kada je dao uhapsiti i staviti pred sud papina poslanika biskupa Bernarda de Saisset, borba je planula žešće nego prije. Papa je pozvao kralja bulom Ausculta fili na odgovor­ nost. Filip se nije odazvao, već je naprotiv svim sredstvi­ ma nastojao okrenuti javno mnijenje protiv pape. I uspio je. Francuski staleži sa svoje skupštine 10. IV . 1302 oštro prosvjeduju protiv tobožnjih papinih presizanja u suvere­ na prava francuske države. Papa je odgovorio glasovitom bulom Unam San etam (18. IX . 1302), u kojoj uči, da se svatko, ne izuzevši ni vladare, ima pokoriti crkvi, ako hoće da se spase. - Svi pokušaji za pomirenjem ostali su bez uspjeha. Kralju Filipu nije bilo do pomirenja, već do uni­ štenja svoga protivnika. Njegov kancelar Vilim Nogaret pođe u Italiju, gdje mu se pridruži i Sciarra Colonna, te 7, IX . 1303 u Anagniu napadoše i zarobiše starca papu. Nakon tri dana oslobodi ga domaće stanovništvo, a papa pođe u Rim i preminu ll. X ., progonjen i nakon smrti mržnjom svojih neprijatelja.
Jedina sjajna točka u pontifikatu ovoga vrijednoga pape je I. jubilej g. 1300 , kada je veliko mnoštvo hodočasnika navrvilo u Rim iz svih strana Evrope. Dekretalima Grgura IX. priložio je 1298 svoj Liber Sextus.
LIT.: Knopf1er, Lehrbuch der Kirchengeschichte, Herder 1920; Lexikon tur Theologie und Kirche, Herder 1911, 2 sv.
B. IX. , papa 1389-1404, prije Pietro Tomacelli, rodom iz Napulja. S tijarom je dobio od svog predšasnika Urbana VI. u baštinu i zapadnu shizmu. Svojom energijom uspo­ stavio je oslabljenu papinsku vlast u crkvenoj državi, a svojim taktom mnogo je toga popravio, što je njegov predšasnik svojom naglošću bio pokvario. Jedini način, da se učini kraj shizmi, gledao je u odreknuću svoga avignonskoga suparnika. Ali Klement VII. kao ni Benedikt XIII. nisu htjeli za to ni čuti. 29. V. 1390 dao je okruniti Ladislava, sina nesretnoga Karla Dračkog, napuljskom krunom. Kasnije upotrijebi sva sredstva, da Ladislavu ilShodi i hrvatsko-ugarsku krunu. Na Ladislavovu putu u Zadar, gdje je 1403 i okrunjen, odredi mu kao poslanika kard. Angela Acciaioli, kraljeva skrbnika za njegove malo­ ljetnosti.
Nakon smrti njegova je ostavština iznosila l forint.
LIT.: He!ele. Conciliengeschichte, sv. VI ., Freiburg i. Br. 1890; Her­ genroter, Kirchengeschichte, sv. TIL, Freiburg i. Br. 1915; Vj. Klaić, Povijest Hrvata, II ., 1 ., Zagreb 1900. G. Cv.
BONIFACIJE, fra (De Stephanis, Drkolica, Dubrovčanin, Ragusinus ili de Ragusio), * Lopud početkom 16. st. , t Te­ mišvar 1582, franjevac, obnovitelj Svetoga Groba u Jeru­ zalemu. Pošto je više nauke svršio na Sorbonni, bio je lektor bogoslovlja na franjevačkom učilištu u Dubrovniku. Franjevački su mu poglavari povjeravali najteže službe. Bio je od 1551 do 1560 tri puta redom kustod ili čuvar Svete Zemlje. Pio IV. imenovao ga je 1561 apostolskim mi,sionarom "plenissima cum potestate« za Ugarsku, Erdelj, Poljsku i Rusiju. Na crkvenom saboru u Tridentu bio je 1562 govornik i stručnjak za biblijska pitanja. G. 1563 imenovala ga je vrhovna uprava franjevaca "Ocem reda«.