Stranica:Hrvatska enciklopedija sv III 01-100.djvu/69

Izvor: Wikizvor
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Ova stranica nije ispravljena


BOND - BONI

su obveznice sa stalnim kamatnjakom, kod kojih donosnik (bondholder) može nakon određenog vremena tražiti nji­ hovu izmjenu za dionice poduzeća, koje ih je izdalo, uz tečaj, utvrđen već u času izdanja. Ta se vrst vrijednosnih papira pojavljuje najviše u vrijeme zastoja na tržištu kapi­ tala, jer se može očekivati, da će se radije kupovati, n~go li dionice. Upotrebljava se i u Njemačkoj kod manjeg broja poduzeća kao sredstvo za financiranje. U USA pri­ vredno su važni investment bonds, koji služe za ulaganje kapitala (ovamo pripadaju government bonds, municipal bonds, rai/road bonds, public utility bonds i industrial bonds). E. S.
BONDABundić.
BONDENALIĆ (Bondenalio, pogrešno de Bona), Marijan, Dubrovčanin (l5. st.) postao je iza smrti svoje žene fra­ njevac, otišao u Pariz, te je na pariskoj Sorbonni vršio profesorsku službu. Papa Siksto IV. učinio ga je svojim kućnim kapelanom i tajnim savjetnikom.
LIT.: Benventus Rode, N ecrologium fratrum minorum de observantia provinciae S. Francisci Ragusii, Quaraeehi, str. 16-17; Wadding, Annales Minorum, Rim 1735, sV. XIV. pod god. 1472 i 1474 br. 14; Appendini, Notizie istorico-critiche, Dubrovnik 1803, sv. II ., str. 85. M. K-ć.
BONE (arap. Beleb el Amab), lučki grad na ušću Sey­ bousa u Alžiru, osnovan u 9. st. , u vijek važan za trgovinu s Levantom, ali i za gusarstvo, od 1832 pod Francuzima glavna luka departementa Constantine, s kojim ga spaja više željezničkih pruga, ima preko 86.000 stan. , od kojih je 600/0 bijelaca. Izvozi fosfat, željezo, pluto i stoku. Nedaleko su ruševine feničkog, rimskog i biskupskoga grada. To je bio Hippo Regius, gdje je umro sv. Augustin 430. A . M. S.
BONE BED (engl. bony »koštan«, bed »ležište«). U ste­ penici gornjeg trijasa, zvanoj keuper ili rhiit, leže naslage konglomerata, životinjskih zubića, koštanih krhotina, ribljih ljusaka, koprolita i t. d. To su bone bed slojevi, t. j. koštana ležišta. J. P-k.
BONEFAČIĆ, Kvirin Klement, * Baška 4. VI. 1870 , bi­ skup u Splitu. Izučivši teologiju u Beču službovao je kao tajnik biskupa Mahnića i bio tajnik Staroslavenske aka­ demije u Krku, zatim od 1904 do 1919 župnik u Malom Lošinju. 6 . VI . 1923 imenovan je biskupom splitsko­ makarske biskupije, a 2. IX . 1923 posvećen. B. V.
BONER, Ulrich, njem. dominikanac, živio 1324-1349 u Bernu u Švicarskoj, sastavio na srednjevisokonjemačkom jeziku prema lat. izvorima zbirku gatki i parabola Der Edeistein. G. 1461 izašla je zbirka štampom kao 1. štam­ pana knjiga na njem. jeziku. Poput drugog čarobnog dragog kamena imao je i taj poslužiti kao amajlija pro­ tiv svih nevolja i zloća svijeta. Pisac se obara na ba­ hatost visokih dostojanstvenika, raskalašenost bogataša, simpatizirajući s radnim narodom i nepokvarenim životom seljaka i obrtnika. Djelo obiluje grotesknim naturalističkim opisima kao i literatura narednog 15. st. Sve to daje naslu­ ćivati socijalnu i duhovnu revoluciju, koja je buknula u 16. st. Struktura srednjega vijeka već se bila rasklimala, te se spremao posvemašnji obrat.
LIT.: Izd. F. Bene~ke, 1816; Fr. Ffeiffer, 1844; novonjem. izbor od Panniera. 1895. G.Š.
BONFANTE, Pietro, * Poggio Mirteto 29. VI. 1864, t Rim 22. XI. 1932, najglasovitiji talijanski romanist krajem 19. i početkom 20. st. Đak je Scialoje (v.) . Kao dugogo­ dišnji profesor rimske pravne povijesti (od 1916 u Rimu) bio je učitelj cijelom nizu današnjih istaknutih talijanskih romanista. Dobar poznavalac i kritičar vrela, bijaše si­ guran u otkrivanju interpolacija (v.) , ali suzdržljiviji od mnogih svojih učenika. U svojim djelima služi se t. zvo naturalističkom metodom: ako naime neki pravni institut ne odgovara ekonomskim i socijalnim potrebama određe­ nog povijesnog vremena, pružen je time putokaz, da je taj institut u starije doba morao služiti nekim drugim funk­ cijama.
BIBL.: Glavna su mu djela: Istituzioni di diritto romano, lO. izd., Rim 1934; Storia del diritto romano, 3. izd., 2 sv. , Milan 1923; Diritto romano, Firenca 1900; Scritti giuridici varii, 3 sv. , Turin 1926; Corso di diritto romano, 2 sv., Rim 1925, 1927; Lezioni di storia del commercio, 2 sv., Rim 1924. M.H-t.
BONFIGLI, Benedetto, * Perugia, t Perugia 1496, tali­ janski slikar. Bio je možda učenik G. Boccatija (v.). Prvi put se spominje 1445. Djelovao je u Rimu (1450), a od 1453 u Perugiji. G. 1454 slika u Perugiji, u novoj kapeli dei Priori, freske s prizorima iz legende sv. Ludovika, a 1461 u istoj kapeli freske s prizorima iz života sv. Erco­ lana, koje nije dovršio. Oba ciklusa svjedoče, da su na B. utjecali Fra Angelico, Piero della Francesca i Fra Filippo Lippi. Važnije su njegove slike uPerugiji, Pina­ koteka (Navještenje, izrađeno u zajednici s B. Caporalijem, triptih Bogorodica s anđelima i svecima), Bayonneu, Chantillyu, Firenci, Munchenu i New Yorku. B. je bio vješt i otmjen crtač. Kolorit je njegovih slika vedar i jasan.
LIT.: W. Bombe, B. B., Berlin 1904; U. Gnoli, Pittori e miniatori ne/1' Umbria, Spoleto 1923. A. Seh.
BONFINIUS, Antonije, * Patrignone (Montaito, Ascoli Piceno) oko 1427, t Budim između 1502 i 1505, talijanski humanist i historičar. Najprije je poučavao u Ascoliju, za­ tiln uRecanatiju (1478). Odatle pođe u Rim za profesora govorništva. Već tada se istakao kao prevodilac retorskih i historijskih djela s grčkoga na latinski, a napisao je i kratku povijest svoga rodnoga mjesta. Sastavivši spis Libel­ lus de Corvinae domus origine (Basel 1577) pošalje ga kralju Matiji Korvinu i njegovoj ženi Beatrici. Na poziv istoga kralja 1486 dođe u Beč te postade kraljičin tajnik. Odavle ode u Budim. Kralj mu naloži, da napiše povijest hunskog naroda, a zatim Ugarske. To je djelo dovršio B. tek 1495 za njegova nasljednika Vladislava IL, koji mu dade ugarsko plemstvo. Potpuni naslov djela glasi: Rerum llungaricarum decades IV cum dimidia seu libris XLV comprehensae. Obuhvatio je doba od 364 do 1495. Poput Livija razdijelio je povijest na dekade. Djelo je pisano lijepom latinštinom i po uzoru rimskih historičara, ali ne­ kritički. Tek za doba Matije, iako nije sasma pouzdaIl'O, ima mnogo dragocjenih podataka za ugarsku i hrvatsku povijest. Kada B. govori o vladanju Vladislava 11. , tu je u svakom pogledu prvorazredan izvor. Njegova se povijest mnogo čitala, a izašla je u nekoliko izdanja, najprije 1543 u Baselu. Najbolje je izdanje štampano 1771 u Leipzigu od K. Bela. Bonfinijevu su povijest prevodili na njemački i madžarski. B . je pisao i manje historijske stvari. Saču­ vani su neki njegovi prijevodi kao i Orationes i Epistolae. Suvremenici su ga zvali madžarski Livije.
LIT.: G. J . Haner. De scriptoribus rerum hungaricarum et transi/va­ nicarum, Beč 1774; A. Putthast, Bibliotheca historica medii aevi, Berlin 1896; V. Klaić, Povjest Hrvata, II . , 3 . (prilozi), Z.greb 1904; G. Am.dio. La vita e 1'opera di Antonio Bonfini, Montalto Marche 1930. S.A.
BONHEUR, Rose-Marie, * Bordeaux 16. III . 1822 , t dvorac By kod Fontainebleaua 25. V. 1899, francuska sli­ karica i kiparica. Učila je II Parizu kod Leona Cognieta, ali se doskora dala na samostalno slikanje krajolika i živo­ tinja u okolici Pariza, osobito u Bois de Boulogne. Izlaže prvi put u Salonu 1841 dvije slike Chevres et moutons i Deux lapins, 1842 terakotu Brebis tondue, a 1843 sliku Les chevaux il l'abreuvoir. Na glas je izišla 1863 sa slikom Marche aux chevaux (New York, Metropolitan Museum). Životinje, a osobito konji, glavni su predmet njezinih slika. Dok je tehnika njenih starih slika još suha i studena, postaju one u kasnijima pod utjecajem impresionističkog slikarstva sočnije i toplije. Poznatije su njene slike još La Fenaison en Auverdne (Pariz, Luxembourg) i Foulaison.
LIT.: Roger-Milles, R. 'ii., Sa vie et son oeuvre, Pariz 1900; A. Klumpke, R. B., sa "ie et son oeuvre, Pariz 1908. A. Seh.
BONI, Giacomo, * Mleci 25. IV . 1859 , t Rim 7. VII. 1925, talijanski arheolog. Bio je samouk. Bavio se isprva samo istraživanjem umjetničkih spomenika, a kasnije je sam naučio latinski i grčki jezik, tako da se je mogao sasvim posvetiti arheologiji. Najprije je istraživao i restau­ rirao spomenike svojega rodnoga grada, a onda je 1888 stupio u službu glavnoga ravnatelJstva lijepih umjetnosti u Rimu i od toga je vremena do svoje smrti istra7:ivao i iskapao najstarije spomenike Rima. Njegova su iskapanja počela na Rimskom foru, gdje su do toga vremena bili iskopani samo kasnorepublikanski i carski spomenici. Ispod površine carskoga fora otkrio je ostatke prve uljudbe 8tanovnika grada Rima. Iskapanja na foru trajala su od 1898 do 1907. Izvještaje o tim radovima iznio je u časopisu Notizie degli scavi 1899-1906 i 1911. Blizu slavoluka Septi­ rnija Severa iskopan je grob ispod crnoga pločnika, koji se u rimsko doba zvao »lapis niger«, a stari Rimljani su taj grob držali Romulovim. Našli su se i stari grobovi s palje­ vinom uz istovremene grobove s kosturima, po čemu se je zaključilo, da su tu u staro doba bile jedna uz drugu dvije uljudbe, a njihovi nosioci da su možda bili pripadnici različnih rasa. G . 1907 počela su iskapanja na Palatinu, koja je B., s malim prekidom za vrijeme rata, vodio sve do svoje smrti. I tu su se ispod sjajnih palača carskoga doba našli veoma važni ostatci iz starijega republikanskoga doba. B. je bio veoma marljiv čovjek, te je proučio razli­ čite naučne discipline, koje su mu bile potrebne kod nje­ gova naučnoga rada. On je o svojim radovima izdavao odlične izvještaje i time znatno obogatio talijansku arheo lošku literaturu. Uspješno je radio i na obnovi starih