Stranica:Hrvatska enciklopedija sv III 01-100.djvu/68

Izvor: Wikizvor
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Ova stranica nije ispravljena


BONAVENTURA - BOND

kanskom. Od Gersona, koji je izjavio, da mu je Bonaven­ tura najdraži od svih naučitelja, jer »in dicendo solidus est et securus, pius et iustus et devotus«, do Franje Sale ­ skoga, koj,i ga zove svojim ocem, bezbrojni su učenjaci hvalili Bonaventurinu nauku, koja »inflamat affectum et erudit intellectum«. I u naše je doba sv. Bonaventura ne samo kao teolog i mistik predmetom udivljenja, nego posebno kao filozof. Bonaventurina je filozofija sinteza augustinizma, ali je u mnogočemu originalna. Gilson u svome klasičnom djelu La philosophie de s. Bonaventure zanosno govori o bonaventurijanizrnu kao metafizici kato­ ličke mistike, gdje je skolastičkim jezikom izraženo i reli­ giozno iskustvo sv. Franje i tradicionalni augustinizam: »Nauka sv. Bonaventure naznačuje prema našem shvaćanju vrhunac kršćanske mistike i sačinjava najpotpuniju sintezu, koju je ona ikada ostvarila«. Monnot, Romeyer, de Mar­ gerie i dr. pozdravljaju Bonaventuru kao Augustina 13. stoljeća. Danas, kad mnogi teže za integralnom filozofijom uma i srca, razuma i vjere; kad se ide za tim, da se upo­ trijebe sve naravne i nadnaravne sile, kako bi se ostvario cilj augustinizma, naime da čovjek bude blažen, Bonaven­ turina kršćanska filozofija postaje sve više suvremena i privlačiva.
BIBL.: Opera omnia, 10 sv., Quaracchi 1882-1902. Manja izdanja: l ria Opuseula: Breviloquium, Itinerarium mentis ad Deum. De reduc­ tiane artium ad theol. , 1911; Decem opuscula ad theologiam mysticam speclantia, 1926; Sti Bon. Opera theologica selecla, 2 sv., 1934~38; Col­ lationes in Hexai!meron et bonaventuriana quaedam selecla, 1934 .
LIT.: E. Gilson, La philosophie de s. B., Pariz 1924 (biografija, nauka, obilna bibliografija); L. Lemmens, Der hl. B., Miinchen 1909i J. Božilković S. Bonaveturae docIrina de gratia et libero arbitrio, Manen­ bad 1919; R. Guardini, Die Lehre des hl. B. von der Erlasung. Diissel­ darf 1921; L. de Carvalho e Castro, Saint B. le DocIeur Franciscain, Pariz 1923; B. A. Luyckx, Die Erkenntnislehre B-s, Miinster 1923; A. Stohr Die Trinitatslehre des hl. Bonaventura, Miinster 1923; B. Rosen­ mOlle~, Religi6se Erkenntnis nach Bonaventura, Miinster 1925; J. M . Bissen, L'exemplarisme divin selon S. Bon., Pariz 1929; J. F. Bonnefoy, L~ Saint Esprit et ses dans selon saint B., Pariz 1929; S. Griinewald, l'ranziskanische Mystik, Miinchen 1931; F. Imle-J . Kaup, Die Theologie des hl. B., Werl 1931; C. Kržanić, La scuola francescana e L'Aver­ raismo, Milan 1929; K. Nolkensmeier, Ethische Grundfragen bei B. , Leipzig 1932; H. Legowicz, Essai sur la Philosophie sociale du. DocIeur Seraphique, Fribourg (s. a .); St. Chambon-Feugerolles, La devohan lJ, I'humanite du Christ dans la spiritualite de Saint B. , Lyon 1932; F. Hohnmann, B. und das existenzielle Sein des Menschen, Wiirzburg 1935; E. Sauer, Die religiose Wertung der Welt in B. Itinerarium mentis ad Deum, Werl 1937; R. Silić, Christus und die Kirche (/hr Verhaltnis nach der Lehre des hl. B.), Breslau 1938; H. Berresheim, Christus ais Haupt der Kirche nach dem hl. B., Bonn 1939. - Popis novijih djela o sv. B .: De Wulf, Histoire de la Philosophie medievale, II.', 126-27; Ueberweg-Geyer, 735-738; Antonianum, X., 1925, 237-241; I?ictio!'naire d'histoire et de geographie eccl., IX. , 1937, 787 -788; D,cllOnnalre de spiritualile, 1937, 1842 -43. K. B-ć.

Kult sv. Bonaventure kod Hrvata je dosta raširen. Popu­ larizirali su ga bez sumnje franjevci. Odatle je i Marko Marulić u svojem opredjeljenju za mistiku imao uzor u sv. B., a i prevodio je njegove religiozne pjesme. Od tri B«;> ­ naventurine pjesme, što se pripisuju Maruliću, jedna Je sigurno Marulićeva, i to Slavić (Philomena): Netko je u dubrovačkoj sredini preveo na hrvatski Bonaventurin Officium de passione Domini pod naslovom Ofičje od svete muke Gospodina našega Isukrsta, koji je sačuvan u latini­ čkom rukopisu iz 1552; a Bonaventuri s nepravom pripisuju i Officium de compassione beatae Mariae Virginis, koji je također preveden na hrvatski u istom rukopisu od 1552 pod naslovom Ofičje od muke Bl. Djevice Marije. Oba je ova oficija izdao C. Giannelli.
Meditationes Vitae Christi, djelo, koje se sve do nedavno pripisivalo sv. B ., bilo je kod Hrvata prevođeno u više na­ vrata. Jedan takav prijevod pod naslovom Knjiga od ži ­ vota i od dil slatkoga Isusa i Majke njegove sačuvan je u jednom rukopisu iz 16. st. , pisanom čakavski i bosan­ čicom; drugi tekst nalazi se u jednom glagoljskom ruko­ pisu 17. st.; a postojao je i jedan latinički tekst također iz 17. st., i to iz Trogira. Jednu kraću talijansku preradu toga djela preveo je na hrvatski jezik latinicom i izdao za bugarske katolike fra Petar Bogdan Bakšić pod naslo­ vom Meditationes S. Bonaventurae to jest bogoljubna razmišljanja od otajstva odkupljenja čovičanskoga (Rim 1638). Drugo je izdanje toga prijevoda tiskao fra Marijan Lekušić u Mlecima 1630. Sličan je prijevod tiskao Slavo­ nac fra Ivan Velikanović (Razmišljanja bogoljubna sv. Bo­ naventure, Osijek 1776). Jedan prijevod još više skraćenog izdanja dao je Dubrovčanin fra Sebastijan Franković (Bo­ goljubna razmišljanja vrhu muke Gospodinove, Rim 1861).
Bonaventurin Psalterium Marianum, t. j. marijinska pa­ rafraza psaltira, vjerojatno je bio preveden i u Dalmaciji; kajkavskim narječjer.:J. preveo ga je netko anonimno »za pobožni ženski spol« pod naslovom Psalterium marianski i izdao 1714 i zatim 1740 u Zagrebu.
Bonaventurinu filozofiju proučavaju i danas hrvatski franjevci. Jedan je takav primjer rasprava O. J . Božitkovića S. Bonaventurae doctrina de gratia et libero arbitrio (Ma­ rienbad 1919) i O. Nikole Spanjola II concetto dell'istru­ zion e in S. Bonaventura (Rivista di filosofia neoscolastica, Milan 1934).
LIT.: F. Fance,', Nova poezija Splićanina Marka Marulića, Rad 245; M. Rešetar-C. Giannel1i, Dva dubrovačka jezička spomenika, Beograd 1938; P. Kolendić, Sofijski nadbiskup fra Petar Bogdan Bakšić, Glasnik Skopskog naučnog društva, knj. II .. Skoplje 1926. V. S.
BONAVINO, Cristoforo, * 1821, t 1895, slobodoumni mislilac talijanski. Bio je najprije svećenik, ali je 1849 pri­ stao uz liberalizam, te pod imenom Ausonio Franchi za­ stupa skrajnji racionalizam, napose oštro napadajući V. Giobertija, predstavnika »ontologizma«, pa i druge talijan­ ske filozofe, dok napokon u djelu Ultima critica (1889-93) nije odbacio i svoje nazore. Vrativši se opet svećeničkom zvanju zastupa nauku Tome Akvinskoga (→ Talijanska filozofija).
LIT.: G. Gentile, Le origini della filosofia contemporanea in Italia, L, Messina 1917; A. Colletti, Ausonio Franchi e i suoi tempi, Turin 192~t A.B.-a.
BONCOMPAGNI, rimska aristokratska obitelj, dose­ ljena u 15. st. iz Bologne, starinom iz Umbrije. Njoj pri­ pada papa Grgur XIII., koji je 13. II . 1582 proveo re­ formu kalendara. Koncem 17. st. ta je obitelj stekla že ­ nidbom vojvode Grgura V. s Hipolitom Ludovisi, bašti­ nicom kneževine Piombino, i tu kneževinu i dodatak Lu­ dovisi svome prezimenu: Boncompagni (Buoncompagni)-Lu­ dovisi, a ženidbom u 18. st. nastavio je u njoj život i rod Ottoboni, od koga je preuzela grb. Iz nje potječe više kar­ dinala i odličnika crkve i države, papinske i kasnije tali­ janske, od novijih napose:
1. Baldassare, * Rim 1821, t Rim 1894, talijanski povje­ sničar matematike i fizike. U vlastitoj tiskari izdao je od 1868-1887 u 20 velikih knjiga Bullettino di bibliografia e storia delle scienze matematiche e fisiche. Potrošio je 20 milijuna talijanskih lira za svoj studij i za zbirku od 600 rukopisa i 40.000 knjiga, koja nije više na okupu.
2. Carlo, di Mombello, * Turin 1804, t Turin 1800, tali­ janski rodoljub. Sudjelovao u Risorgimentu od 1841 do 1871 kao ministar, diplomat, narodni zastupnik, senator, sveuči­ lišni profesor ustavnoga prava i učitelj u kraljevskoj kući. Napisao i više djela pravne struke ,i raznih političkih spisa, napose L'introduzione alla scienza del diritto (Lugano 1848). N. Ž.
BONCOUR, PaulPaul Boncour.
BONČEV, Georgi, * Žeravna-Kotlevsko 18. VIII . 1866 , bugarskit prirodoslovac. Prirodoslovne nauke učio je na zagrebačkom sveučilištu, gdje je položio i doktorat. Diser­ tacija mu je tiskana u Radu (Zagreb 1893) pod naslovom: Bichromat kalija. Revizija osnih elemenata. G . 1891/1892 bio je asistent na zagreba­ čkom sveučilištu kod prof. Pi lara. U Bugarskoj je služio najprije na srednjoj školi, a zatim je postao sveučilišnim profesorom u Sofiji i pred­ stojnikom mineraloškog, geo­ loškog i petrografskog zavoda te seizmografskog drž. zavo ­ da. Za Gorjanovićev Zbornik napisao je članak Eruptivno stanje u Bugarskoj (Zagreb 1927). Član je bugarske Aka­ demije nauka kao i nekih inozemnih akademija. Prigo­ dom njegova 40-godišnjeg znanstvenog rada izdalo je 1933 bugarsko prirodoslovno društvo njemu u čast jubilarni Zbornik. F. B.
BOND (engl. »uže, veza«), u angloameričkom pravu naziv za svaku obvezu u obliku isprave, napose za obveznice sa stalnim kamatnjakom, koje glase na donosnika, a izdavaju ih privatna poduzeća, većinom dionička društva. Prema jamstvu i sigurnosti razlikuju se: mortgage bonds (hipote­ kamo jamstvo), land grant bonds (podmiruju se iz kupo­ vnine prodanog zemljišta) i dr. Convertible bonds u USA