ratora U Strossmayerovoj galeriji). Najznatniji je naslje
dovač B-a Vittore Ghislandi, zvan Fra Galgario.
LIT.: G. Costantini, Friulani poco noti, Udine 1904: G. Fiocco, La
pittura veneziana del Seicento e Settecenta, Verona 1929.
A. Seh.
BON ili blagajnača (Kassenschein, bon du tresor, exche
quer biJ.ls) je potvrda banke o primitku novčanog pologa.
B. imade ograničeno opticaj no vrijeme, koje je na njemu
naznačeno, te donosi kamate. Budući da glasi na donosioca,
može se u prometu upotrijebiti i kao platežno sr,~dstvo.
Pomoću bonova pokušavaju i države povremeno provoditi
financiranje svojih potreba.
J.B-r.
BONA → Bunić.
BONA DEA (lat. »Dobra božica«), starorimska božica
blagoslova i plodnosti. Prema Makrobiju I, 12, 27 ona je
pravi uzor stidljivosti. Njoj u čast održavahu se misterije
početkom prosinca. Prisustvovati su mogle samo žene, čak
ni muške životinje nisu smjele biti blizu. Svečanost se
vršila u kući kojeg magistrata, koji je imao imperij. Pro
storija je bila okićena vinovom lozom, a glavni su dijelovi
obreda bili ples i glazba. Na takvu svetkovinu, koja se
održavala u Cezarevoj kući, ušuljao se Klodije, odjeven
kao plesačica.
Z.D.
BONA DE BOLIRIS, Ivan → Bolica Ivan.
BONA FABRICAE → Crkvena imovina.
BONA FIDES → Dobra vjera.
BONAČ, I. Bonač sin, tvornica kartonaže i industrija pa
pira u Ljubljani. Tvrtku je kao knjigovežnicu osnovao
(1883) Ivan Bonač (* Ljubljana 1846, t Ljubljana 1920).
G. 1909 prepustio je tvornicu kartonaže svom sinu Franu
(* Ljubljana 8. XI. 1880), koji je tvrtki dao ime l. Bonač sin,
kako se zove i danas. Danas je to samostalna. i prvorazredna
industrija. G. 1920 osnovao je tvornicu papira i ljepenke
na Količevu.
I. S-r.
BONAČIĆ, 1. Frano, * Milna na Braču 17. II. 1724 , t Ne
režišće 16. VI. 1788 , svećenik-pravnik. Učio je sve škole
u Rimu završivši ih s doktoratom prava i bogoslovlja, kao
i brat mu Jerolim Blaž. Službovao je u svetojeronimskom
zavodu u Rimu, Splitu, Hvaru i u Nerežišću na Braču.
Hvale ga kao dobroga propovjednika, odličnog pravnika u
najzamršenijim crkvenim poslovima, pa i kao orguljaša.
Iza njega je ostalo u rukopisima više pravnih rasprava,
osim ostaloga O desetinama.
LIT.: Š. Ljubić. Dizionario biografico degli uomini illustri della
Dalmazia, Zadar 1856; I. Bonacci, Na obranu biskupa Jer. Bonačic'a.
Hrv. Straža lO. XI . 1936.
2. Jerolim Blaž, * Milna na Braču 3. II. 1709 , t Šibenik
20. IX. 1762, biskup, hrvatski književnik. Srednje i visoke
škole učio u Rimu završivši ih s doktoratom mudroslovlja
i bogoslovlja. Služi najprije u Nerežišću, zatim je apostol
ski vizitator hvarske biskupije, a 1759 imenuje ga njegov
školski drug papa Klement XIII. šibenskim biskupom.
Parlati govori o njemu vrlo pohvalno. Gdje god je službo
vao, uvodio je svoj osobiti način katekizacije, prikazan
u knjižici Nauk krstjanski s novim načinom u kratko
istomačen za lasno uvistiti neumitne a navlastito dite u,
Mleci 1761.
LIT.: K. Stošić, Galerija uglednih Šibenčana, Šibenik 1936; I. Bo
nacci. Na obranu biskupa Jer. B.,
Hrv. Straža lO. Xl. 1936 . F. F.
3. Luka, rodom sa Brača. Razvio se uMagallanesu
(Chile) kao novinar, pisac i publicist. Sudjelovao je
u osnivanju Hrvatskog Doma, sokolskog, tamburaškog i
školskog društva za hrvatske iseljenike, te nada sve za
vrijeme svjetskog rata kao pokretač i voditelj hrvatskih
političkih društava: Dalmacije, Crvenog križa i t. d . Izdao
je Povijest Magal1anesa 1939 uMagallanesu.
M. B.
BONALD, Louis Gabriel Ambroise, vicomte de, '* Mil
hau 2. X. 1754 , t Lyon 23. XI . 1840, francuski politički
pisac. Časnik je u mušketirskom zboru Luja XV. , z astupnik
u okružnoj skupštini, 1790 daje ostavku ne hoteći pristati
na građanski ustav o svećenstvu. Emigrirao je 1791 te bije
dno živio u Njemačkoj. G. 1796 objelodani Theorie du
pouvoir politique et religieux dans la societe civile. Vraća
se u Francusku 1797 te 1800 objelodanjuje Essai analytique
Sur les lois naturelIes de l'ordre social, 1801 Du Divorce
considen! au XlXe siecle relativement ii l'etat domestique
et ii l'etat public de la Societe. Pomirivši se s carstvom
postaje (1810) članom sveučilišnog vijeća, a pod restaura
cijom je branitelj apsolutizma na govornici i u novinama
monarhističke reakcije Le Conservateur i Le Defenseur.
G. 1821 izlazi glavno njegovo djelo La Legislation primitive
consideree dans les derniers temps par les seules lumieres
de la raison (3 sv.) . Od 1815 do 1822 narodni je zastupnik,
1823 imenovan je pairom. G . 1827 objelodanjuje svoje po
sljednje djelo Demonstration philosophique du principe
wnstitutif des societes. Revolucija 1830 znači konac nje
govih političkih težnja.
Premda pod snažnim utjeeajem Rousseaua, po čijem uzoru drži
osjećajnost vrednijom od razuma, on duguje Bossuetu najznatniji dio
svoje političke filozofije, koja drži, da je društvo uređeno od Boga. a
politika se sastoji samo u primjeni božanskih odredaba na ljude. dok je
vlast tumač tih odredaba na zemlji. Tkogod ima u svojim rukama dio
vlasti, bio to državni glavar ili otac porodice, ima pravo. kao izaslanik
Boga. na potpuni posluh svojim odlukama. Odatle slijedi, da nijedan
pojedinac, nijedan razlomak crkve ne može posjedovati nepogrešivost.
Društvo je živo biće, koje njegovi zakoni, dani od stvoritelja. upućuju
prema njegovoj svrsi. Svi su pokušaji reforme u ime razuma isprazni.
Individualizam je besmislen: članovi društva imaju mjesto i ulogu, od
koje se ne mogu udaljiti. Nasljedna monarhija po francuskom uzoru
savršen je oblik građanskoga društva, kao što je katolička crkva sa
'ršen oblik vjerskog društva. Zbog toga vidi u francuskoj Revoluciji
protudruštveni zločin. no drži, da je ona ipak imala jednu prednost.
t. j. da je »stavila zabludu na svoje mjesto i uspostayila istinu u svojim
pr9vima((.
B-ov ugled, ako i ne njegov utjecaj, bio je velik. Nje
govi politički suvjernici ~ledali su u njemu razaratelja poli
tičke filozofije 18. st. Bio je smatran učiteljem pristaša
poštivanja predaje (Bourget), a noviji teoretičari monarhije
mnogo mu duguju.
BIBL.: Oeuvres completes, 12 sv .. Pariz 1817-1829; Lettres inedites du
vicomte de B. il Mme Victor de Seze, Pariz 1916.
LIT.: L. de Montesquiou, Le realisme de B., Pariz 1911; R. Maud~it.
La politique de B., Pariz 1913: H. l>1oulinie, De B. La vie, la carr/ere
politique, la doctrine, Pariz 1916.
J. D-e.
BONAPARTE (Buonaparte), porodica iz Korzike, koja
se onamo doselila iz Sarzane u Toskani početkom 16. st. I
u nekim drugim talijanskim mjestima bilo je porodica s
tim prezimenom. Korzikanski su B. već u polovici 16. st.
gradski patriciji (cittadini). Iz te porodice potekao je veHki
Napoleon B.
1. Charles, * Ajaccio 29. III. 1746 , t Montpellier 24.
24. II. 1785 . Poslije svršenih pravnih nauka u Pizi vratio
se u Ajaccio i oženio Marijom Leticijom Ramolioo iz
odlične korzikanske plemićke porodice. Ona mu rodi
trinaestero djece, među njima i Napoleona. G . 1768 bori
se protiv Francuza za nezavisnost svoje domovine, ali
se poslije skršenog otpora 1769 prilagođuje novom stanju
i postaje kraljevski savjetnik i prisjednik grada i pokrajine
Ajaccio. G . 1778 nalazi se u Parizu kao član iza;slanstva
korzikanskog plemstva. Otada ostaje u Parizu, gdje na
stoji odgojiti sinove na državni trošak; tako je Josipa
dao u kolegij u Autun, a Napoleona II vojničku školu u
