Stranica:Hrvatska enciklopedija sv III 01-100.djvu/62

Izvor: Wikizvor
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Ova stranica nije ispravljena


BOMBELLI - BONAPARTE

­

ratora U Strossmayerovoj galeriji). Najznatniji je naslje­ dovač B-a Vittore Ghislandi, zvan Fra Galgario.
LIT.: G. Costantini, Friulani poco noti, Udine 1904: G. Fiocco, La pittura veneziana del Seicento e Settecenta, Verona 1929. A. Seh.
BON ili blagajnača (Kassenschein, bon du tresor, exche­ quer biJ.ls) je potvrda banke o primitku novčanog pologa. B. imade ograničeno opticaj no vrijeme, koje je na njemu naznačeno, te donosi kamate. Budući da glasi na donosioca, može se u prometu upotrijebiti i kao platežno sr,~dstvo. Pomoću bonova pokušavaju i države povremeno provoditi financiranje svojih potreba. J.B-r.
BONABunić.
BONA DEA (lat. »Dobra božica«), starorimska božica blagoslova i plodnosti. Prema Makrobiju I, 12, 27 ona je pravi uzor stidljivosti. Njoj u čast održavahu se misterije početkom prosinca. Prisustvovati su mogle samo žene, čak ni muške životinje nisu smjele biti blizu. Svečanost se vršila u kući kojeg magistrata, koji je imao imperij. Pro­ storija je bila okićena vinovom lozom, a glavni su dijelovi obreda bili ples i glazba. Na takvu svetkovinu, koja se održavala u Cezarevoj kući, ušuljao se Klodije, odjeven kao plesačica. Z.D.
BONA DE BOLIRIS, IvanBolica Ivan.
BONA FABRICAECrkvena imovina.
BONA FIDESDobra vjera.
BONAČ, I. Bonač sin, tvornica kartonaže i industrija pa­ pira u Ljubljani. Tvrtku je kao knjigovežnicu osnovao (1883) Ivan Bonač (* Ljubljana 1846, t Ljubljana 1920). G. 1909 prepustio je tvornicu kartonaže svom sinu Franu (* Ljubljana 8. XI. 1880), koji je tvrtki dao ime l. Bonač sin, kako se zove i danas. Danas je to samostalna. i prvorazredna industrija. G. 1920 osnovao je tvornicu papira i ljepenke na Količevu. I. S-r.
BONAČIĆ, 1. Frano, * Milna na Braču 17. II. 1724 , t Ne­ režišće 16. VI. 1788 , svećenik-pravnik. Učio je sve škole u Rimu završivši ih s doktoratom prava i bogoslovlja, kao i brat mu Jerolim Blaž. Službovao je u svetojeronimskom zavodu u Rimu, Splitu, Hvaru i u Nerežišću na Braču. Hvale ga kao dobroga propovjednika, odličnog pravnika u najzamršenijim crkvenim poslovima, pa i kao orguljaša. Iza njega je ostalo u rukopisima više pravnih rasprava, osim ostaloga O desetinama.
LIT.: Š. Ljubić. Dizionario biografico degli uomini illustri della Dalmazia, Zadar 1856; I. Bonacci, Na obranu biskupa Jer. Bonačic'a. Hrv. Straža lO. XI . 1936.

2. Jerolim Blaž, * Milna na Braču 3. II. 1709 , t Šibenik 20. IX. 1762, biskup, hrvatski književnik. Srednje i visoke škole učio u Rimu završivši ih s doktoratom mudroslovlja i bogoslovlja. Služi najprije u Nerežišću, zatim je apostol­ ski vizitator hvarske biskupije, a 1759 imenuje ga njegov školski drug papa Klement XIII. šibenskim biskupom. Parlati govori o njemu vrlo pohvalno. Gdje god je službo­ vao, uvodio je svoj osobiti način katekizacije, prikazan u knjižici Nauk krstjanski s novim načinom u kratko istomačen za lasno uvistiti neumitne a navlastito dite u, Mleci 1761.
LIT.: K. Stošić, Galerija uglednih Šibenčana, Šibenik 1936; I. Bo­ nacci. Na obranu biskupa Jer. B., Hrv. Straža lO. Xl. 1936 . F. F.
3. Luka, rodom sa Brača. Razvio se uMagallanesu (Chile) kao novinar, pisac i publicist. Sudjelovao je u osnivanju Hrvatskog Doma, sokolskog, tamburaškog i školskog društva za hrvatske iseljenike, te nada sve za vrijeme svjetskog rata kao pokretač i voditelj hrvatskih političkih društava: Dalmacije, Crvenog križa i t. d . Izdao je Povijest Magal1anesa 1939 uMagallanesu. M. B.
BONALD, Louis Gabriel Ambroise, vicomte de, '* Mil ­ hau 2. X. 1754 , t Lyon 23. XI . 1840, francuski politički pisac. Časnik je u mušketirskom zboru Luja XV. , z astupnik u okružnoj skupštini, 1790 daje ostavku ne hoteći pristati na građanski ustav o svećenstvu. Emigrirao je 1791 te bije­ dno živio u Njemačkoj. G. 1796 objelodani Theorie du pouvoir politique et religieux dans la societe civile. Vraća se u Francusku 1797 te 1800 objelodanjuje Essai analytique Sur les lois naturelIes de l'ordre social, 1801 Du Divorce considen! au XlXe siecle relativement ii l'etat domestique et ii l'etat public de la Societe. Pomirivši se s carstvom postaje (1810) članom sveučilišnog vijeća, a pod restaura­ cijom je branitelj apsolutizma na govornici i u novinama monarhističke reakcije Le Conservateur i Le Defenseur. G. 1821 izlazi glavno njegovo djelo La Legislation primitive consideree dans les derniers temps par les seules lumieres de la raison (3 sv.) . Od 1815 do 1822 narodni je zastupnik, 1823 imenovan je pairom. G . 1827 objelodanjuje svoje po­ sljednje djelo Demonstration philosophique du principe wnstitutif des societes. Revolucija 1830 znači konac nje­ govih političkih težnja. Premda pod snažnim utjeeajem Rousseaua, po čijem uzoru drži osjećajnost vrednijom od razuma, on duguje Bossuetu najznatniji dio svoje političke filozofije, koja drži, da je društvo uređeno od Boga. a politika se sastoji samo u primjeni božanskih odredaba na ljude. dok je vlast tumač tih odredaba na zemlji. Tkogod ima u svojim rukama dio vlasti, bio to državni glavar ili otac porodice, ima pravo. kao izaslanik Boga. na potpuni posluh svojim odlukama. Odatle slijedi, da nijedan pojedinac, nijedan razlomak crkve ne može posjedovati nepogrešivost. Društvo je živo biće, koje njegovi zakoni, dani od stvoritelja. upućuju prema njegovoj svrsi. Svi su pokušaji reforme u ime razuma isprazni. Individualizam je besmislen: članovi društva imaju mjesto i ulogu, od koje se ne mogu udaljiti. Nasljedna monarhija po francuskom uzoru savršen je oblik građanskoga društva, kao što je katolička crkva sa­ 'ršen oblik vjerskog društva. Zbog toga vidi u francuskoj Revoluciji protudruštveni zločin. no drži, da je ona ipak imala jednu prednost. t. j. da je »stavila zabludu na svoje mjesto i uspostayila istinu u svojim pr9vima((.
B-ov ugled, ako i ne njegov utjecaj, bio je velik. Nje­ govi politički suvjernici ~ledali su u njemu razaratelja poli ­ tičke filozofije 18. st. Bio je smatran učiteljem pristaša poštivanja predaje (Bourget), a noviji teoretičari monarhije mnogo mu duguju.
BIBL.: Oeuvres completes, 12 sv .. Pariz 1817-1829; Lettres inedites du vicomte de B. il Mme Victor de Seze, Pariz 1916.
LIT.: L. de Montesquiou, Le realisme de B., Pariz 1911; R. Maud~it. La politique de B., Pariz 1913: H. l>1oulinie, De B. La vie, la carr/ere politique, la doctrine, Pariz 1916. J. D-e.

BONAPARTE (Buonaparte), porodica iz Korzike, koja se onamo doselila iz Sarzane u Toskani početkom 16. st. I u nekim drugim talijanskim mjestima bilo je porodica s tim prezimenom. Korzikanski su B. već u polovici 16. st. gradski patriciji (cittadini). Iz te porodice potekao je veHki Napoleon B.
1. Charles, * Ajaccio 29. III. 1746 , t Montpellier 24. 24. II. 1785 . Poslije svršenih pravnih nauka u Pizi vratio se u Ajaccio i oženio Marijom Leticijom Ramolioo iz odlične korzikanske plemićke porodice. Ona mu rodi trinaestero djece, među njima i Napoleona. G . 1768 bori se protiv Francuza za nezavisnost svoje domovine, ali se poslije skršenog otpora 1769 prilagođuje novom stanju i postaje kraljevski savjetnik i prisjednik grada i pokrajine Ajaccio. G . 1778 nalazi se u Parizu kao član iza;slanstva korzikanskog plemstva. Otada ostaje u Parizu, gdje na­ stoji odgojiti sinove na državni trošak; tako je Josipa dao u kolegij u Autun, a Napoleona II vojničku školu u