Stranica:Hrvatska enciklopedija sv III 01-100.djvu/63

Izvor: Wikizvor
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Ova stranica nije ispravljena


BONAPARTE

Brienne. Dok je Char­ les bio lakomislen čo­ vjek, njegova je žena bila uzorna i razborita. Ona ostavlja 1793 pred Englezima Korziku i bježi u Marseille, a ka­ snij e odlazi u Pariz. Kao careva majka (»Ma ­ dame Mere«) bila je uvijek na dostojnoj vi ­ sini tet je pratila sina i u zatočenje na Elbi. Umrla je u Rimu 2. II. 1836.
2. Joseph, * Corte 7. I. 1768, t Firenca 28. VII. 1844, najstariji brat Napoleona I. G. 1806 postavi ga Napoleon za kralja u Napulju. Ondje provodi mnoge reforme: ukida feudalizam, fidei ­komise i samostane, dijeli upravu od sudstva i dr. G. 1808 postaje kralj u Španjolskoj, koju napušta 1813 poslije po­ raza Francuza kod Vittorije. G. 1814 imenuje ga Napoleon lieutenant-generalom, pa kao takav brani Pariz od savezni­ ka. Kad se Napoleon vratio 1815 s Elbe, pridružuje mu se. a poslije poraza kod Waterlooa odlazi u Ameriku, gdje živi od 1832 pod imenom grofa Survilliersa. Kasnije se vraća u Evropu i ostaje u njoj do smrti.
3. NapoleonNapoleon I.
4. Lucien, * Ajaccio 21. III. 1775, t Viterbo 29. VI . 1840, princ od Canina, brat Napoleona I. Bio je 1793 za ­ neseni revolucionarac na Korzici i u Provansi, gdje su ga kao pristašu Robespierrea nazvali Brut. G . 1795 utamni­ čen je u Aixu; oslobođen od Barrasa poslan je kao vojni komesar na Rajnu i Korziku. G. 1798 izabran je u vijeće 500-ina, kojemu postaje 1799 predsjednik. U sporazumu s Talleyrandom i Sieyesom pomaže bratu izvesti državni udar 18. brumairea. Poslije toga postaje ministar unutra­ šnjih poslova. Dobar govornik i čvrst značaj, ali ne ­ mirna duha, protivan je bratovoj diktaturi. Da ga udalji iz Pariza, imenuje ga Napoleon 1800 poslanikom u Ma­ dridu. Kad se Napoleon umiješao u njegov privatan život, protiveći se njegovu vjenčanju s udovicom mjenjača Jouberthona, napusti javnu službu i pođe 1804 u Rim, a 1808 povuče se u Tuscolo. Na putu u Ameriku zarobe ga Englezi. G. 1814 vraća se u Rim, gdje ga papa imenuje knezom od Canina, i miri se s Napoleonom. Pisac je ro ­ mana, jednog epa, memoara i eseja (među ostalima: Paral­ lele entre Cesar, Cromwell et Bonaparte, 1799; La verite SUr les Cent-Jours, 1835). Najvažnije mu je djelo Memoi­ res (1836), od kojih je onaj dio, koji se odnosi na 18. bru­ mairea, izdala 1845 njegova žena, a ostalo F. Jung (Lucien Bonaparte et ses Me­ moires, 3 sv., Pariz 1882 i 1883). G. N.
5. Elisa Marie Anne, * Ajaccio 3. I. 1777, t Santo Andrea kod Tr­ sta 6. VII. 1820. Svojim umjet. shvaćanjem i dr­ žavničkim sposobnosti­ ma najsrodnija je od se ­ stara Napoleonu. Udata od 1797 za maloga kor­ zikanskog plemića Pa·· scala Baccioehija živi mnogo godina u Parizu, gdje u svome salo ­ nu okuplja najznatnije umjetnike i književni­ ke, među njima Cha­ teaubrianda. G. 1804 daje joj Napoleon kne· ževinu Piombino, a 1805 i Luecu. Potisnuvši sa ­svim u pozadinu svoga muža, koji je kao princ nosio ime Feliks 1., uvodi ona Napoleonov zakonik, una ­ pređuje gospodarstvo i školstvo i razvija umjetnost. G. 1808 postaje velika vojvotkinja Toskane i uređuje raskošan dvor u Firenci. Poslije Napoleonova pada živi u Bologni, zatim u Brnu i Trstu. J. g-k.
6. Louis, * Ajaccio 2. IX . 1778, t Livorno 25. VI . 1846 . Ratuje uz brata Napoleona u Italiji i Egiptu, 1805 po­ staje »veliki connetable«, a 1806 kralj Holandije. Radi vojničkih neuspjeha odriče se 1810 krune u korist sina i povlači u Graz kao grof od St. Leu. Rastavljen od žene živi zatim u Italiji, gdje se bavi naukom i književnošću. Napisao je osim jednog romana i pjesama djela: Docu­ ments historiques et reflexions sur le gouvernement de la Hollande, 3 sv. (London 1820); Observations de Louis Bo­ naparte sur l'histoire de Napoleon par M. de Norvins (Pariz 1834); Essai sur la versification, 2 sv. (Rim 1825) i dr.
7. Pauline, Marie, * Ajaccio 20. X. 1780, t Firenca 9. VI. 1825 , vojvotkinja od Guastalle, druga sestra Napo­ leona I. Lijepa i obožavana od mnogih, bila je vesele ćudi, ali i vrlo hirovita. Udata za generala Leclerca polazi s njime 1801 u Ameriku, odakle se poslije njegove smrti 1802 vraća u Pariz; 1803 vjenča se za rimskoga kneza Ca­ milla Borghese, generalnoga guvernera Pijemonta. Poslije sukoba s Marijom Lujzom nastani se u Rimu, gdje je Cano­ va izdjela u kipu (danas u Galleria Borghese). Kad je Na­ poleon zatočen, donosi mu na Elbu dragulje i novac, da pobjegne. Uzalud je tražila, da ga prati na Sv. Jelenu. Ra­ stavljena od muža povlači se u Firencu, gdje je pomagala siromahe i umjetnike i postala ljubavnica skladatelja Giovannija Pacinija. G. N.
8. Caroline Marie Annonciade, * Ajaccio 25. III . 1782, t Firenca 18. V. 1839. Udata od 1800 za Joachima Murata teži stalno za vlašću; 1804 postaje princesa, 1806 dobiva veliko vojvodstvo Kleve-Berg na donjoj Rajni, a njezi­ nim nastojanjem daje Napoleon 1808 Muratu kraljevsku krunu Napulja i obiju Sicilija. U političkom je pogledu potpuno podređen Murat ženi i pod njezinim utjecajem prelazi poslije Napoleonova poraza kod Leipziga 1813 na stranu Austrije. Za vrijeme »stotinu dana« pridružuje se opet Napoleonu, ali poslije njegova pO!l'Ovnog pada gubi 1815 prijestolje i život. Karolina je provela veći dio svoga udovičkog života u Trstu pod imenom grofice od Li ­ pone. J. g·k.
9. Jérôme, * Ajaccio 15. XI . 1784 , t dvorac Villegenis 24. VI . 1860 , knez od Montforta, brat Napoleona I. Kao mornarički poručnik dospijeva 1799 u Ameriku, gdje se ženi Elizabetom Patterson, od koje se 1805 rastavlja. Vrativši se u Francusku ratuje protiv Pruske i ženi se 1807 kćerkom virtemberškoga kralja Fridrika I. Katarinom. Iste godine postaje kralj novoosnovane kraljevine Westfal­ ske (do 1813), u kojoj ukida feudalizam. Bez osobitih vladarskih sposobnosti i rasipan dovodi zemlju u teško stanje. Poslije prvoga pariskog mira boravi u Švicarskoj i Austriji, a 1815 vraća se s Napoleonom u Francusku. Poslije Waterlooa učini ga njegov brat knezom od Mont­ forta. G. 1848 u Parizu je, gdje postaje 1850 maršal Fran­ cuske, a 1852 predsjednik senata.
10. Charles Lucien Laurent, * Pariz 24. V . 1803 , t Pariz 29. VII. 1857, sin Luciena. Bavio se isprva zoologijom, osobito ornitologijom. Boravio je dugo u Americi. Zanesen talijanskim risorgimentom napao je na kongresu učenjaka u Mlecima 1847 oštro Austriju. pa je zbog toga protjeran. Tada postaje vrlo radikalan i sudjeluje u vladi rimske republike. Poslije njezina pada bježi u Fraocusku. Učenjak svjetskoga glasa, napisao je nekoliko vrijednih djela, od kojih se ističu: American Ornithology, or History of the Birds of United States (Philadelphia 1825-33); leono­ grafia della fauna italica, 3 sv. (Rim 1832-41); Melanges ornithologiques (Pariz 1856) i dr.
11. Charles Louis NapoleonNapoleon III.
12. Pierre Napoléon, * Rim 12. IX . 1815 , t Versailles 7. IV . 1881, sin Luciena iz drugoga braka. Bio je čovjek nemirna, gotovo pustolovna duha. Već kao lS-godišnji dječak sudjeluje u ustanku Romagne 1830-31, a zatim odlazi u Kolumbiju. Vrativši se u Italiju dopadne zatvora. Kasnije putuje mnogim zemljama. Poslije revolucije 1848 fanatični je ljevičar i zastupnik Korzike. Odlazi u Alžir, da se bori, a kad se neovlašteno vraća, bude lišen službe. Kao republikanac ulazi u parlament, ali kasnije popušta. G. 1867 ženi se Eleonorom, kćeri nekog pariskog radnika.