Stranica:Hrvatska enciklopedija sv III 01-100.djvu/59

BOLJAR - BOMBA

­ 10. st., kada se pisci služe izrazom boljar kao riječju obič­ nom i dobro poznatom, car Konstantin Porfirogenet na­ ziva boljare ot 130J.I .aoe;: napominjući, da jedni borave na dvoru kana a drugi vani, po gradovima. Napose još spo­ minje šest ~elikih boljara (oi i§~ fJoJ.uUhs oi I";,ai,ol) kao čla­ nove kanova vijeća i Bodias Tae"dvos, jednog od ka­ novih sinova. Boljari se uopće dijele na velike i male, pa je ta podjela prešla i k Srbima. U vrijeme drugoga bugarskog carstva, koje je propalo s dolask?m. Turaka: potkraj 14. st., car je samo pr~i među.. bolJan!!la. <Im su mu »tvorima bratija« i okru zUJU ga uVIJek svoJim vIJe ­ ćem. Pod turskom vlasti održali su se kao kršćansko plem­ stvo još u 15. st. , ali su ipak mnoge boljarske porodice primile islam. - U zapadnim krajevima udomila se riječ boljar poglavito kod Arbanasa i Srba, ali joj tragovi dopiru i u Dubrovnik i Bosnu. Uz izraze vlastelin i velmoža javlja se u 12. st. kao zamjena za grčku riječ u.ex(OV (arh ont, vla­ dalac), zatim u ispravama srJlskih vladara 13. st. i u .ži~i­ jima. Premda se u Dušanovu zakoniku više ne spommJe, ipak je još poznaju hrisovulji 14. st. , pa je ponekad upo­ trebljava i Dušanova kancelarija. U bosanskim je vrelima izraz boljar doduše rijedak, ali je ipak ušao u isprave 13. i 14. st. Kralj Dabiša označuje njime 1392 sve plemiće bez razlike. Dubrovčani nazivaju u 13. st. svoju vlastelu boljari pa daju isti naziv i svoJim poslan~cima. - R~m.unji se ?d davnine služe za svoje plemstvo Izrazom bOJan. U latin­ skom tekstu fogaraškog statuta iz 1508 ima riječ oblik boyar mn. boyarones. - Osobita je uloga dopala boljare u prošl~sti ruskog naroda. U njemu se boljarstvo razvilo iz kneževe družine, koja se u kijevskoj Rusiji sastojala od »mu ­ ževa« ili boj ara i »bojarske djece« (djetića). Služeći kneza družina mu sačinjava vojsku i pomaže ga pri upravi zemlje. Bojari ulaze u njegovu dumu, vijeće, ali se ona ne sastoji samo od njih. Do 11. st. nemaju zemljišnih posjeda, već se bave ratom i trgovinom, primajući od kneza plaću u novcu i još dio njegovih prihoda od naroda. Dobro razvijeno novčano gospodarstvo kijevske Rusije ne pogoduje njihovu vezanju za zemlju. U 11. st. , kada se opažaju prvi znaci zemljišnog vlasništva kod bojara, oni su još uvijek u ve ­ ćini Varjazi. U to je doba izraz bojar istovjetan s etni­ čkom oznakom Varjag, ali se kasnije gubi to varjaško obi ­ lježje. U redu naslijeđa po starješinstvu, koji se pripisuje velikom knezu Jaroslavu, postaje družina sa svećenstvom pokretni nosilac misli o nedjeljivosti ruske zemlje. U Ru­ skoj pravdi (12. ili početak 13. st.) izdvajaju se već bojari kao povlašteni posjednici unutar kneževe družine. S pro ­ padanjem kijevske Rusije i s prenošenjem težišta držav­ nog života u Povolžje, u Suzdalj, udjelni knez postaje vlastelin. U tim krajevima nema tada još uvjeta za razvi­ tak novčanog gospodarstva, i bojari se pretvaraju u klasu zemljišnih posjednika. Oni se doduše feudaliziraju, ali se svojom službom ipak ne vežu samo za jednog kneza. S po­ rastom moći moskovskog velikog kneza nestaju pojedine kneževine. Veliki i udjelni knezovi gube svoje bojare pa se naposljetku daju zajedno s njima u dvorsku i vojničku službu moskovskog kneza. Bojari prestaju biti slobodni službenici i pretvaraju se u vojne obveznike kroz cijelo vrijeme života, primajući za nagradu državnu zemlju. Od toga vremena (2. polovine 15. st.) počinje se stalež bojara dijeliti hijerarhijski u više grupa. U doba Ivana IV. Groznog proveden je socijalno-politički prevrat, u kome je car slomio vlast starih bojarskih rodova uz pomoć sred­ njeg i nižeg plemstva (poslije 1564). Bojarstvo postaje čin potpuno zavisan o carevoj volji, a jednako zavisi o caru i sastav dume. G. 1711 ukinuta je duma i pretvorena u senat.
U nazivlju mjesta sačuvan je izraz Boljari u imenu jednog sela u vlasotinačkom srezu u Srbiji. LIT.: St. Novaković. »Baština« i »boljar« u jugoslovenskoj termino­ logiji srednjega veka, Glas 92, 1913; K. Jireček. Dejiny naroda bulhar­ skeho, Prag 1876; Rječnik hrvatskog ili srpskog jezika, s. v. boljarin; K. Kadlec. ValaH a valašske pravo v zemich slovanskych a uherskych, Prag 1916; Miljukov-Seignobos-Eisenmann, Istorija Rusije, Beogradl939; V. K1jučevskij, Kurs russkoj istoriji, 1 ., 1923' (njem. prijevod 1924); V.t Sergjejevič, Russkija juridičeskija drevnosti, 1., 1902. J.B-k.
BOLJEVAC, kotarsko mjesto, 1409 stan. Uz B. prolazi željeznička pruga Paraćin-Zaječar. Nedaleko je, na pod­ nožju Rtnja, rudnik kamenog uglja »Rtanj-Mirovo« s po­ vršinom od 2.590 ha. U njemu je zaposleno 1.170 radnika, a godišnje se proizvodi 92.400 tona uglja od 6.200 kalorija i 13.224t tone briketa.
LIT.: J. Grgašević, Rudarstvo u Srbiji, Zagreb 1923. P. V-ć.
BOLJEVCI, selo u Srijemu, 18 km jugozapadno od Ze­ muna, na lijevoj obali Save. Sjedište je općine u kotaru zemunskom, a ima 2804 stan. Završetak je željezničke pruge Batajnica-Boljevci, na koju se nadovezuje trajekt preko Save do Zabrežja. U selu se nalazi parna pilana i mlin te tvornica vate. Z. D-i.
BOLJŠEVIZAM -+ Socijalizam.
BOLJUN, staro naselje gradskoga tipa u Istri, na bre­ žuljku od 240 m iznad plodne doline, kojom teče Boljun­ čica-Raša. Sa dobro sačuvanih gradskih zidina lijep je pogled prema Učki i preko Boljunskoga polja do isušenoga jezera Čepića. B. ima nekoliko stotina stan. , po narodnosti Hrvata, a u prostranoj općini živi preko 3000 stan., od kojih je nešto Rumunja (»Vlaha«) u selima Sušnjevici, Posrtu, Letaju, Jesenoviku, Brdu i Gradinji. Oni govore među sobom "ćiribirski«. Uz B. ide državna cesta iz Pule i Pazina preko Učke na Rijeku i odvaja se druga prema Sušnjevici u Plomin i Labin. U gradu je župni ured, l?ošta i uprava općine, a pučka škola je prenesena u polje. Zupna crkva sv. Jurja iz 14. st. ima dva glagoljska natpisa, a treći je na općinskoj zgradi. Možda je još starija crkva sv. Kuzme i Damjana. Hrvatska akademija u Zagrebu ima više glagoljskih rukopisa iz Boljuna. To su prije svega tri »kvaderne«, koje se čuvaju pod signaturom II. e. 77 , i to: kvaderna od dot crekav boljunskeh, što ju je »kopijal Vincenc Frljanić, plovan tada v Boljune«, kvaderna bra­ tovštine svetoga Tela (počinje 1612) i kvaderna bratovštine oltara sv. Mikule (počinje 1583). Kvaderna bratovštine sv. Roka (počinje 1595) nalazi se pod sign. III. c. 3., pa još dvije matice krštenih, vjenčanih iz 16. i 17. st. pod sign. III. c . '1. i I. d. 93. Prvi opis B. sa slikom potječe od Valvazora, koji je ovdje boravio kao gost feudalnoga gospodara Auer­ sperga.
LIT.: R. Strohal. Mjesto Boljun u Istri koncem 16. i početkom 17. l'ijeka, ZNžO XXIII. , Zagreb 1918. N.ž.
BOMA, grad na rijeci Kongu, 80 km od njezina ušća, glavna trgovačka luka Belgijskoga Konga i za naj­ veće morske brodove, do 1927 glavni grad kolonije i sjedište belgijskoga general­ noga guvernera, sastavljen od dvaju željeznicom spoje­ nih naselja, u kojima ima oko 5000 stan. , od toga 500 bijelaca. A.M.S.
BOMBA (od lat. bombus) u prvotnom obliku je pro­ jektil, iznutra šupalj, napu­ njen barutom odnosno ra­ zornim sredstvom, s fitiljem, s pomoću kojeg se je punje­ nje dovelo do eksplozije. Postoji već od 16. st. u Nje­ mačkoj, a od 17. st. u Fran­ cuskoj. Različitog je oblika, ali u glavnom ili u obliku kugle Hi čunja, ali ima i drugih oblika. Bombe, koje se bacaju iz zrakoplova, mo­ raju imati naročito pogodan oblik, da bi pri padu imale što pravilniju leticu (puta­ nju), i da bi njihova krajnja brzina bila što veća. Zato im se i daje oblik sličan obliku kapljice vode, koja pada. Bomba se ili posta­ vljala ili bacala bilo rukom, bilo posebnim spravama i sredstvima. Bombe u zrako­ plovu smještene su u pose­ bnim t. zvo bacačima, u ko­ jima su i zakačene. Bombe za vojničke svrhe mogu biti razorne, upaljive i svijetleće. Bombe za druge svrhe, kao za signalizaciju, za davanje znakova na velike daljine, su neka vrst balona. Zrakoplovne svijetleće bom­