Stranica:Hrvatska enciklopedija sv III 01-100.djvu/58

Izvor: Wikizvor
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Ova stranica nije ispravljena


BOLTZMANN - BOLJAR

predak u nauci o žarenju poslije Kirchhoffa. Zadnjih godina života, u Beču, predavao je o prirodnoj filozofiji. N astupao je kao protivnik t. zvo energetike i pristajao uz etično-religiozno naziranje. Njegova dobrovoljna smrt to više je zagonetna, što je us1ijed~la, kada je atom!­ stika, u preokretu znanstvenoga razvoJa, stekla opće pr~­ znanje. - B-ova konstanta k = 1'38 X 10- 16 erg/stupanj. Ona dolazi u t. zvo B-ovu zakonu S = k. log nat W, gdje je S entropija, W vjerojatnost.
BIBL.: Wissenschaftliche Abhandlungen, I. -III .. 1909; Gastheorie, I . 1895; II. 1898; Populiire Schriften 1905. LIT.: H. A. Lorentz, Prikaz B-ova rada (1907, v. Colleefed Papers, IX.• 1939). St. H.
BOLUS (bolus alba, argiI1a), sivkastobijela glina, pod prstima kao da je masna, aluminijev je silikat. S vodom tvori plastičnu masu, a zagrijana postaje tvrdcrm. Zau­ stavlja krvotok, vrlo dobro adsorbira, zato je propisuju kod otrovanja mesom, ribom, kod dizenterije, kolere i pro­ ljeva. Na otvorene rane smije se metati samo sterilizirana kod 1500 C. Dobiva se iz Saske i Češke. Bolus armena crvenkasta je glina. Prije se prodavala u poluvlažnim kuglicama (Terra sigillata alba). A.V.
BOLVAN, sada Bovan, kod Aleksinca. U rimsko doba naselje Praesidium Pompeia, u srednjem vijeku tvrdi grad s carinom. Blizu njega se 3. XI . 1443 odigrala jedna od znatnijih bitaka na »zimskoj vojni« kralja Vladislava I. protiv Turaka. Pobjedu je izvojevao vojvoda I. Hunjadi. Grad se tom prilikom spominje kao razoren. U takvu stanju našao ga je 1553 i A. Vrančić na svome putu u Carigrad. J.S-k.
BOLYAI, 1. Farkas, * 1775, t 1856, jedan od najvećih madžarskih matematičara. 47 godina držao je katedru ma­ tematike, fizike i kemije na protestantskom kolegiju u Marosvasarhelyu. Bio je članom madžarske akademije zna­ nosti. Napisao je djelo u 2 sveska Tentamen iuventutem studiosam in elementa matheseos ... introducendi, 1832 -33. sa tri dodatka; u jednom od njih sadržana je epohalna ra­ sprava njegova sina Janosa o apsolutnoj geometriji, koja uz isto tako epohainu raspravu ruskog matematičara Loba­ čevskoga (v.) znači početak neeuklidske geometrije (v.) . U djelu Kurzer Grundriss eines Versuchs iz 1851 brani prioritet svoga sina Janosa u pogledu otkrića neeuklidske geometrije protiv Lobačevskoga. B. je bio intimni prijatelj slavnoga Gaussa (v.) , s kojim je studirao u Gi:ittingenu i kasnije mnogo dopisivao. Bavio se i filologijom, slikar­ stvom, glazbom i pisanjem drama.
2. Janos, * 1802, t 1860, madžarski matematičar, jedan od osnivača neeuklidske geometrije. Sin Farkasa B., do 1833 u vojničkoj službi, a zatim se potaknut očevim preda­ vanjima dao na dokazivanje Euklidovog V. postulata (ili XI. aksioma) o paralelama. Spoznavši nemogućnost toga dokaza ušao je u pravu bit toga problema, te je konstrui­ rao sustav nezavisan o tom postulatu i pri tome našao osnovnu relaciju, koja je ključ čitave neeuklidske trigono­ metrije. Jedino njegovo djelo izašlo je kao dodatak očevom Tentamenu pod naslovom Appendix scientiam spatii abso­ lute veram exibens.
LIT.: P. Stiicke!, Wolfgang und Johann Bolyai, 2 sv., 1913; R. Bo­ nola, La ge()metria non eue/idea, Bologna 1906, njem. prijevod od H. Liebmanna, Leipzig 1921. R.C.
BOLZA, Oskar, * Bergzabern (Njemačka) 1857. Od 1894 do 1910 prof. matematike na sveučilištu u Chicagu. Kasnije honorarni prof. mat. u Freiburgu u Breisgauu. Osobito je važno njegovo djelo o računu varijacija Lectures on the ca1culus of variations, koje je nadopunjeno izašlo i na njemačkom. S. š.
BOLZANO, u starom vijeku lat. Bauzanum, njem. Bo­ zen, glavni grad istoimene pokrajine u Italiji, nedaleko utoka Eisacka u Adige, željeznička postaja na pruzi s Brennera u Padsku nizinu, u vanredno plodnoj okolini bla­ goga podneblja, tržište izvrsnim vinom, voćem i povrćem, omiljelo središte putnika u prekrasne alpske planine. Prem­ da je B. bio vjekovima pod vlašću Nijemaca i naseljen ponajviše Nijemcima, vanjsko mu je lice odavna talijan­ sko, a takvo mu je danas većim dijelom i stanovništvo, kojega ima oko 46.000 .
B. je najsjevernija pokrajina u Italiji, a zaprema na području gornje Adige (Alto Adige) površinu od 7.085 km2 , na kojoj stanuje 280.000 stan. Ta je velika gustoća od 40 ljudi na l km" u planinskom kraju razumljiva, jer je po­ krajina u dolinama rodna i u gorama bogata šumom, ru­ dom i vodenom snagom, pa su uz kulturu tla lijepo razviti obrti i različite industrije. N.Ž.
BOLZANO, Bernhard, * 1781, t 1848, filozof i matema­ tičar, katolički svećenik, profesor filozofije religije u Pragu. G. 1819 otpušten radi navodne demagogije i nepoštivanja propisanog udžbenika, što povlači za sobom zabranu publiciranja, Njegov filozofijski interes je mnogo­ stran i obuhvaća metafiziku, logiku, filozofiju mate­ matike, psihologiju, filozofiju religije, etiku i estetiku. Ustaje protiv spekulativne (Hegelove, Fichteove i Schellin­ gove) idealističke filozofije. Cijeni Leibniza i od njega mnogo preuzima, te ga nazivaju »der bi:ihmische Leibniz«, Odlučno ustaje protiv Kanta i njegove teze o nemogućnosti metafizike. Najznačajniji njegov rad tiče se logike i nove filozofijske discipline, koju naziva naukom o znanostima (»Wissenschaftslehre«). Prvi je na B. upozorio Husser! (1901), koji ga zove »jednim od najvećih logičara svih vre­ mena". B. oštro luči logičko od psihologijskoga, razliku­ jući psihički proces od njegova logičkog sadržaja. Logika se ne bavi psihičkim procesom suđenja i njegovom eviden­ cijom (psihologijskom, subjektivnom), nego idealnim pred­ metom sudova, »nevremenskim« smislom njihovim i isti­ nama »0 sebi«. U borbi protiv psihologizma, a za »čistu« log,iku, Husserl polazi od Bolzana. Značajne su Bolzanove analize u psihologiji; valja naročito istaknuti razlikovanje između predočivanja i suđenja. U ovome je preteča Brentanov. Suđenje je neovisno o volji, t. j . o nje­ noj slobodi. Ono se vrši »nuždom«, koja je izvan nas, naime u samom sadržaju suda. U etici zastupa umjereni »dru­ štveno-usklađeni« eudajmonizam, a nastoji je i religijski fund irati. Utjecaj Bolzanov na suvremenike nije bio velik. Zaslugom Husserla postaje on predmetom sve veće pažnje logičara. Brojni moderni filozofi obaziru se u mnogome na njega, tako na pr. Stumpf, Meinong, Mihalčev, Jeru­ salem i dr.
BIBL.: Većina Bolzanovih djela objavljena je poslije smrti od uče­ nika njegovih. Najvažniji radovi: Wissenschaftslehre, 4 knj., 18 3 7; Pa­ radoxien des Unendlichen, 1851.
LIT.: M. Palagyi, Kant und Bolzana, 1905; J. Gotthardt. Das Wahr­ heitsproblem und das philosophische Lebenswerk B. Bolzanos, 1918; F. Ueberweg, Grundriss der Geschichte der Philosophie, IV. dio, 1923, str. 175-186. S.P-i.

B. se mnogo bavio matematikom. Njegovo je uvjerenje bilo, da slab matematičar ne postaje jak filozof. Napose se zanimao problemom beskonačnosti (-+ neizmjerno), te je iznio rezultate svojih istraživanja u djelu Paradoxien des Un endlich en. S. S.
BOLJAR (bojar, u starim spomenicima boljarin, bojarin), vlastelin i pripadnik povlaštenog sloja u naroda na Bal­ kanskom poluotoku, pa u Rumunja i Rusa. Riječ je turan­ skog podrijetla, a označuje bogata čovjeka, velikaša ili odličnika. Na Balkanskom poluotoku javlja se tek s do­ laskom turanskih Bugara. Kada su oni poslavenjeni, vezan je i taj naziv za slavensku riječ »bolji" pa ulazi u crkveno­ slavenski književni jezik, šireći se s njime dalje prema zapadu. Ograničavajući se uvijek više na književnu upo­ trebu uzmiče s vremenom pred riječju vlastelin, koja ga je gotovo sasvim istisnula. U hrvatskoj književnosti upotre­ bljavao se još u 18. st. kao oznaka za uglednijeg i imućni­ jeg čovjeka.
Razlikujući se etnički od svojih podanika, turanski su se Bugari izdvojili postepeno kao posebni društveni sloj, U