Stranica:Hrvatska enciklopedija sv III 01-100.djvu/56

Izvor: Wikizvor
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Ova stranica nije ispravljena


BOLOGNA - BOLTAR

stijena u novoj zgradi, te je stoga na jednoj freski i njego~' portret. Ostale freske prikazuju prizore iz hrvatske pOVI­ jesti, Među ostalima prikazan je sv. Emerik, kako se moli, a natpis kaže, da je on »dux Sclavoniae«. Prikazan je ~v. Budimir kao »rex Illyrici et apostolus«, zatim sv. Augustin, biskup zagrebački, i sv. K virin »Eppus Siseiensis in Croa­ tia«. Zanimljiva je slika, koja prikazuje kardinala Đuru grofa Draškovića kao poslani~a kr~lja ,Ferdin~n~a n~ crkvenom saboru u Tridentu. Pnkazam su I m1l'Ogl biskupi i kardinali, koji se istakoše na bojnom polju, na pr.: kar­ dinal Leopold Kolonić u bitki protiv Turaka kod Beča; kardinal Đuro Utišenić-Martinušić; ban hrvatski Toma Bakač-Erdody, na čelu pobjedničke vojske u bitki protiv Turaka kod Siska (1593).
Pitomci zavoda imali su pravo, da se odijevaju na po­ seban način i da nose zlatni križ s grbom zagrebačkoga kaptola i grbom osnivača zavoda. U nizu mnogih deset­ ljeća stanovalo je i učilo u tom zavodu nekoliko stotina hrvatskih sinova, duhovnika i svjetovnjaka. Zavod je bio na glasu kao uzoran, a njegovi su ga se pitornei rado sje­ ćali. Njegov pitomac, zagrebački kanonik Juraj Patačić od Zajezde, piše o njemu spomenicu Gloria collegU Ungar~­ lllyrici Bononiae fundati ... sive viri honoribus et gestis illustres, qui ex hoc collegio prodiverunt .. , (Bologna 1699). Zavod je ukinuo Josip II. odlukom od 15. IX , 1781 . Po­ sljednji rektor bio je zagrebački kanonik Antun Turković, rođen u Samoboru. U arhivu Hrvatske akademije znanosti u Zagrebu pohranjena je sačuvana spomen-knjiga (Chrono­ /ogia collegU lllyro-Hungarici Bononiae), u koju su rektori zavoda bilježili zgode kolegija za svoje uprave, a obasiže godine 1553-1674.
U pročelju zgrade uzidan je u kamenu uklesani natpis, u kojem se spominje i ime osnivača: Paolo Sondi cano­ nico di Zagabria po,i vescovo Rosonense. Po ukinuću z~­ voda zgrada je prešla najprije u privatne ruke, zatim je redom bila samostan, vojarna, zatvor i skladište. Konačno ju je kupio arhitekt bolonjski Angelo Venturoli te je u oporuci 1821 namijenio mladim umjetnicima.. bol.onjsk~ umjetničke akademije, i ona još i danas sluzI tOJ svrsI pod imenom Collegio Venturoli. Freske su popravljene 1926. Radi se na tom, da talijanska vlada kupi zgradu od Venturolijeve zaklade i da je preda opet u hrvatske ruke za hrvatske đake.
LIT.: Vj. Klaić Sveučilište u Zagrebu 1874-1924, Zagreb 1925; IsH, l'avao Zondinus i 'osnutak ugarsko-ilirskoga kolegija u Bologni, Vjesnik kr. zem. arhiva u Zagrebu. XIV., 1912; I. Tkaleić. !:,iši pr~svjetni hrvatski zavod u Bologni, Obzor br. 296. 24 . XII. 1890; Đ. KorbIer. Jutarnji iist, Zagreb 16. IV . 1927; J. Korbler ml., Alma mater..er?atiea, L; Enes, Novosti 21. XI. 1939 i 10. ll. 1940; H. Woll, Jutarn]. ilst. 22 . II. 1940: Isti, Jutarnji list 25. II . 1940; V. Bazala, Alma mater eroallea, III., 1939-40 i IV., 1940-41; Isti, L'universit" croata di Zagabria, etc., Giornale di dinica medica. Parma. XIX .. 1938. V.B.
BOLOGNA, Giovanni da _ Gianbologna.
BOLOMETAR, naprava sa četiri otpora, spojena u Wheatstoneov most (v.) za mjerenje električkih otpora, kod koje se po porastu iznosa jednoga od tih otpora, izazva­ nom ugrijavanjem, zaključuje na intenzitet uzročnika toga ugrijavanja. Ako se na pr. obasja toplinskim zrakama van­ redno tanka i uska pruga platine, koja predstavlja jedan otpor mosta, a most je prije toga bio u ravnotežju, pore­ metit će se zbog nastaloga ugnjavanja ravnotežje mosta, pa galvanometar mosta ne će više pokazivati nulu (ili će sc susjedni otpor mosta morati povećati, da se ravnotežje po­ novno uspostavi). Tako se mogu mjeriti ne samo ukupni intenziteti različitih radijacija, nego i spektralne podjele intenziteta (u kome se slučaju platinena pruga podvrgne redom djelovanju pojedinih područja spektralna rastavljene istraživane radijacije). J. L.
BOLONJSKA BOČICA, uska bočica od debeloga stakla, brzo hlađenoga i zato s velikim unutarnjim napetostima. Premda bočica ni od jačeg udarca ni padom ne strada, ipak sc rasprsne, kada u nju spustimo sićušan kremen: kremen - kako je tvrd - ozlijedio je površinu stakla. - ' > Batayske kapi. St. H.
BOLONJSKI KALAVAC _ Barit.
BOLONJSKI (ili bononski) KAMEN (lat. Bononia, Bolu­ nja), tvar, koja svijetli u tmici, a dobio ju je, hoteći pra­ viti zlato, bolonjski postolar Casciarolo (Cascariola, Cascio­ rolo), početkom 17. st. - + Fosforescencija. St. H.
BOLOTNIKOV, Ivan Isajevič, predstavnik društvenih težnja, koje su u pokretu protiv bojarske vladavine cara Vasilija Šujskoga zastupali 1606--7 ruski kmetovi i robovi. Zarobili su ga još kao kmetsko dijete Tatari i prodali Tur­ cima, a kad su ga otkupili njemački trgovci, živio je neko vrijeme u l'1lecima. Pošto se preko Nj=ačke i Poljske vratio u Rusiju, postaje jedan od glavnih sudionika t. zvo doba smutnja i njegovih društvenih borba. Ustanak protiv cara VasiHja prozvan je pače »bolotnikovskom bunom«, premda su u njemu sudjelovali različni slojevi ruskoga društva. Suzbijen pred Moskvom povukao se B. u Kalugu i napokon u Tulu, gdje je poslije dugotrajne opsade zaro­ bljen i zatim utopljen (1607). J.š-k.
BÖLSCHE, Wilhelm, * Köln na Rajni 2. I . 1861, nje­ mački pisac romana, teoretičar naturalizma, popularizatOl prirodoslovnih nauka. Kao pobornik teorije o descendenciji napisao životopis Darwina i Haeckela. B-ov umjetnički Credo nastao je pod utjecajem Zolinim. U eksperimental­ nom romanu imali bi zamijeniti milieu, baštinjena svojstva i nauka o razvoju staru mitologiju, kao i sve racionalno pa i religiju. Iz poezije bi uopće valjalo ukloniti mistiku i spiritualizam. Time bi se opet imali vratiti racionalizmu 18. st. Bolscheovu naturalističku estetiku sadrži njegovo teo­ retsko djelo Naturwissenschaftliche Grund/agen der Poesie, 1887. Roman Die Mittagsgottin, 1891 , popularni prirodo­ slovni prikazi Das Liebesleben in der Natur, 1898-1903, Von Sonnen und Sonnenstiiubchen, 1903, Abstammung des Menschen, 1904.
LIT.: H. Naumann. Die deut. Dichtung der Gegenwart, Stuttgart IY33. G. š.
BOLSENA, tal. gradić u pokrajini Viterbo sjeveroistočno od istoimenog jezera, 350 m n. m. , nešto ispod 3000 stan. Izrazit grad srednjega vijeka s crkvom sv. Kristine i starim dvorcem. U spilji pokraj te crkve čuva se kalež iz 10. st., o kojem predaja kaže, da je u nj potekla krv iz Hostije. To je čudo prikazao Raffael na jednoj slici u vatikanskim odajama. U rimsko doba stajao je na mjestu Bolsene bogat grad Volsinii, jedan od dvaju velikih gradova etrurske konfederacije, koji je kasnije do temelja razoren.
BOLSWERT, Schelte Adam van (de ili a), * oko 1581, t Antwerpen 12. XII. 1659, nizozemski bakrorezac. Zajedno sa svojim bratom Boethiusom (* 1580, t 1633) dolazi oko 1620 u Antwerpen kao gotov majstor. Obadvojica su pro­ izašli iz iste škole Abrahama Bloemaerta. Dok je stariji brat rezao u bakar slike Vinckeboonsa i Miereveldta u ši­ rokoj, maniriranoj i skici sličnoj tehnici, mlađi je Sche1te (Childerich) došao doskora u najtješnju vezu s Rubensom, pa je u tehnici jasnih, jednostavnih, izvanredno pravilnih linijskih sistema znao na svojim po slikama Rubensovim rezanim pločama izvrsno i slikovito prestavijati sve oblike i tonove majstorove slikarske tehnike u tehniku grafičku. Osobito se ova njegova odlika ističe na bakrorezima po Rubensovim krajolicima. Rezao je u bakar i slike Van Dycka, Jordaensa, Seghersa i Quellinusa.
LIT.: F. Lippmann Der Kupf"rstieh, Berlin 1905': P. Kristeller, Kupfersfieh und Holzsehnitt in vier Jahrhunderten, Berlin 1905. A. Seh.
BOLŠlĆ, Mihalj _ Šilobod-Bolšić Mihalj.
BOLTAR, Mileva, * Trst 8. X. 1906, glumica. Polazila u Ljubljani i Zagrebu realnu gimnaziju, zatim bila 8 8eme­ stara na sveučilištu u Zagrebu (slavistika) i svršila 1929 zagrebačku glumačku školu. Od 1930 je članica Narodnog gledališča u Ljubljani. Glumica romantično-zanosnog ka­ raktera. Najbolje joj pristaje klasika (Shakespeare: Dezde­ mona, Porcija) i seljačke ljubovce. B.K-t.