B. je s oduševljenjem pristala uz talijanski nacionalni
pokret, pa se pobunila i 1822 i 1831, kada je stala na čelo
pokreta u Romagni i Markama. U njoj je sastavljena vlada
»sjedinjenih pokrajina« i proglašeno odcjepljenje od papin
ske vlasti. Intervencija Austrije povrati opet papinsku vlast
u B. G . 1848 proglasi se slobodnom, istjeravši austrijsku
vojsku, ali se 1849 morala predati. 12 . VI . 1859 B. se oslo
bodi papinske vlasti i priključi Piemontu, što potvrdiše
Bolonjani plebiscitom ll. i 12. III. 1860 , kojim se sjediniše
s kraljeviI1'Om Italijom.
Sveučilište. Već krajem ll. st. osnovano je u B. sveučili
šte. Ono je igralo uvijek najvažniju ulogu u životu ovoga
grada, privlačilo u nj strance, dizalo mu ugled, jačalo ga
ekonomski. Škola rimskoga prava, koja je do ll. st. posto
jala u Ravenni, preseli se u B., gdje se razvila u posebnu
korporaciju učenika, kojoj je ustav polovinom 12. st. pri
znao car zajedno s privilegijima učenika i njihovih učitelja.
Tako je bolonjski »Studium« postao autonomna komuna
nezavisna od gradske. Ova »Universitas scolarium« raste
naglo i prelazi katkada 10.000 članova. Dijelila se u sveuči
lište citramontanaca (Talijana) i sveučilište ultramontanaca
(ostalih naroda). Ova dva sveučilišta dijelila su se opet po
narodnostima. Kad su se kasnije uvele druge naučne disci
pline, koje su se zvale »arti" (umjetnosti), dijelilo se cjelo
kupno sveučilište na sveučilište jurista i sveučilište artista.
U čenici pojedinog sveučilišta b~rali su između sebe svog
rektora na godinu dana. Sve do 14. st. učenici biraju i pla
ćaju profesore, koji su poučavali u privatnoj kući. U 14. st.
počinje komuna plaćati profesore, ali tek u 16. st. bi zaklju
čeno, da se predavanja drže u javnoj zgradi. U tu je svrhu
sagrađena palača Archiginnasio. Bolonjski »studij« je prvo
sveučil.ište Evrope i zajedno s nešto kasnijim pariskim uzor,
po kOjemu su se osnivala sveučilišta. Temelj je svih tih
sveučilišta sloboda naučavanja. Jezgra bolonjskog sveučili
šta j~ pravo. Već u 12. st. počinje naučavanje gramatike,
retonke, matematike, astrologije, astronomije, medicine i
farmacije, a iza toga fizike, kemije, istočnih jezika, teolo
gije, prirodnih nauka i t. d. Krajem srednjega vijeka po
stoje sva četiri fakulteta starih sveučilišta. Prema zakonu
od 31. VIII. 1933 bolonjsko sveučilište ima deset fakulteta
(pravo, humanističke nauke i filozofija, medicina i kirur
gija, matematičke, fizičke i prirodne nauke, veleobrtna
kemija, farmacija, inžinirstvo, poljoprivreda, veterina, eko
nomija i trgovina.
LIT.: V. Zannoni, Gli scavi della certosa di Bologna, Bologna
1876-84; Isti, Archaiche abitazioni di Bologna. Bologna 1893; A. Gre
nier, Bologne vil/anovienne et etrusque, Pariz 1913; H. Hubert. Les
Celtes depuis l'epoque de la Tene, Pariz 1932; G. de Sanctis.
Storia dei Romani, L -II. . Milan-Turin-Rim 1907; P. Ducati, Sto
ria di Bologna, L (I tempi antichi), Bologna 1928; G. Rossi BoloilIla
nella storia, neWarte e nel costume, 3 sv., Bologna 1925-1928;' A. Gau
denzi, L'origine dello studio di Bologna, Bologna 1810; A. Hessel. Ge
schIchte der Stadt Bologna (1116-1280), Berlin 1910; V. Vitale II do
minio della parte Guelfa in Bologna, Bologna 1901; L. Frati, 'La vila
privata di Bologna dal sec. XII al XVII, Bologna 1921; F. Cavarra, Le
scuole dell'antico studio bolognese, Milan 1896; A. Sorbelli, L'universitll
di Bologna nel passato e nel presente, Bologna 1919; Leonhard, Die
Universilat B. im Mittelalter, Leipzig 1888.
G. N.
Hrvatski kolegij u Bologni. Uza sveučilište u Bologni
imali su koncem srednjega i na početku novoga vijeka
mnogi evropski narodi kolegije, kojima je bila svrha olak
šati boravak đacima. G. 1552 kupio je zagrebački kanonik
Pavao Zondi kuću u ulici Cento Trecento u Bologni i u
njoj uredio zavod za đake pod imenom Collegium hunga
rico-illyricum.
Djelovanje kolegija uređeno je bilo statutom, u kojem
su najvažnije odredbe, da polovica pitomaca mora biti iz
Hrvatske, a polovica iz Madžarske; treba da su prevalili
25 godina života i svršili srednju školu; pitomei su bili
svjetovnjaci i duhovnici; neki su plaćali (convictores), a
drugi su primani besplatno (alumni). U zavodu mogao je
pitomac ostati sedam godina te učiti teologiju, pravo ili
medicinu do postignutog doktorata. Vlasnici su zavoda
bili zagrebački kanonici. Jedan od njih morao je biti rekto
rom zavoda. Prvi rektor (1554) bio je zagrebački kanonik
Stjepan Zec-Leporinus, a prvi pitomac pranećak osnivačev
Ivan Zoooi, rodom iz Kološvara. Isprva je zavod imao
samo četiri pitomca, a kasnij~ osam, kadšto i više.
Zavod je primao različite zapise i darove iz Hrvatske.
Tako je Đuro Drašković, biskup đurski, ostavio 1650 za
vodu, u kojem je i sam nekad boravio kao pitomac, 10.000
dukata. S pomoću takvih zapisa započeta je gradnja nove
zgrade, koja je dovršena 1700 za rektora Petra Crnkovića,
kanonika zagrebačkog. Tadanji zagrebački biskup Stjepan
Selišević (t 1703) darovao je 100 dukata za bojadisanje
Stranica:Hrvatska enciklopedija sv III 01-100.djvu/55
Ova stranica nije ispravljena
