Stranica:Hrvatska enciklopedija sv III 01-100.djvu/54

Izvor: Wikizvor
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Ova stranica nije ispravljena


BOLOGNA

su ga prozvali Bononia po svom gradu istoga imena na obali kanala La Manche (danas Boulogne-sur -Mer). Njima ga oteše Rimljani g. 190 . U srednjem vijeku bijaše samo­ stalna republika, koja se dugo odupirala vlasti careva. Slavu joj pronese glasoV1ito sveučilište, osnovano u 12. st., koje je već u 13. st. procvalo u pravnoj znanosti (»Bononia docet«), a u 14. st. je uvelo studij anatomije, pa se B. danas kićeno nazivlje »la doHa«. U 15 . st. go,spodovala je gradom obitelj Bentivoglio, koju je uklonio papa Julije II. , i odonda je B. pripadala papinskoj državi. Poslije Napo­ leonove oluje nije se mogla smiriti pod vlašću Austrije (bune 1831, 1848 i 1859), pa je 1860 došla pod Piemont i s njim u ujedinjenu kraljevinu Italiju.
U Bologni su se rodili mnogi znameniti ljudi: više papa, slikara (Carracci) i učenjaka (Aldrovandi, Marsigli, Beccari, Galvani, Marconi).
Pokrajina B. nije velika (3.702 km2 ), ali je naseljena vrlo gusto (720.000 stan.), jer je od prirode vrlo plodna i od ljudi dobro natapana u nizini između rijeka Panaro i San­ terno, a drugom polovinom svoga teritorija zaprema šumo­ viti Apenin, koji posjeduje znatna prirodna bogatstva. N . Ž .
Povijest. Još koncem drugoga tisućljeća pr. Kr. bilo je na mjestu današnje B. naselje brončane kulture, a poslije toga naselje kulture Villanove, koja je dobila ime po je­ dnom nalazištu na jugoistoku B., a i najveća nekropola te kulture našla se upravo u B. U njenoj okolici otkriveno je preko 800 ostataka kućica ovoga doba, koje su bile rasijane po površini od 200 do 300 hektara. Nosioci su te kulture Italici. Stanovnici bolonjskog naselja imali su u obilju tada skupocjenog bronca. U riznici jednog jedinog hrama našla se jedna tona i pol te kovine u još neizrađenu stanju. Među nosioce vilanovljanske kulture uvukoše se Etruščani, koji dadoše naselju ime Vel zna (Felsina). Od 6. st. nestaje vilanovljanskih, a zamjenjuju ih ostatci etruščanske kulture. Iz ovog se doba sačuvala nekropola s potpuno etruščanskim grobićima (Certosa). Međutim nekako poslije 350 zauzeše Felsinu Gali Boji, i nazvaše je Bononia (keltski "bona«, gradnja).
Poslije pobjede Publija Kornelija Scipiona nad Bojima 191 pr. Kr. osvojiše B. Rimljani, koji u nju dovedoše la­ tinsku koloniju (189) od 3000 kolonista. B . postaje doskora važno rimsko uporište i raskršće (via Aemilia i via Cassia). Iza savezničkoga rata (91-88) pretvorena je B. umunicipij i upisana utribus Lemonia. Za vrijeme građanskoga rata (43 pr. Kr.) igra B. važnu ulogu. Tu iSU Oktavijan, Anto­ nije i Lepid podijelili vlast u carstvu i načinili t. zvo drugi triumvirat. Od tada se B. povećavala novim kolonistima i sve više cvala, tek je 53 pos. Kr. teško postradala od požara.
Iz rimskog vremena ostalo je u B. malo ostataka, iako je imala mnogo sjajnih građevina, lijep forum, amfiteatar, više hramova i t. d. Bolje se sačuvao vodovod, ponešto arhitektonskih fragmenata, natpisa, mozaika, ostataka ulič­ nog pločnika i dr. Bedemi B., obnovljern za Honorija, uspješno su obranili grad od napada Alarikovih Gota 410 pos. Kr.
Prema tradiciji imala je B. za Dioklecijana već biskupa, a i kršćanskih mučenika. Iza burnih događaja 476 i vla­ danja Odoakra došla je pod vlast istočnih Gota, Teodo­ rika i njegovih nasljednika, koji su stolovali u obližnjoj Ravenni, iza toga pod bizantsku vlast, a 727 opustošiše jc Langobardi. Kad je franački kralj Pipin 756, slomivši Lan­ gobarde, darovao papi ravenski eksarhat, došla je B. pod papinsku vlast. Od tada je B., kojom su upravljali »conti«, imala nezavisan život. G . 817 poharale su B. čete Lotara L, a kasnije Madžari. G . 1106 oslobodila se B. zavisnosti od Ravenne, postala nezavisna država i stupila u borbu protiv cara. Henrik V. priznaje 1122 i formalno nezavisnost bo­ lonjske komune, koja je samo po imenu ostala carev feu d te živjela nezavisno u unutrašnjim i vanjskim poslovima. B. od tada kuje svoj novac i drži svoju vojsku. Na čelu komune su konzuli, koje je biralo veliko vijeće. G. 1151 B. je prva od svih talijanskih gradova stavila na čelo grad­ ske uprave mjesto konzula jednog potestata (podesta). 1] njegovoj su zakletvi bili temeljni dijelovi gradskoga ustava. Tu su početci gradskih statuta. Za primjerom B. poveli su se i drugi gradovi.
Kao i u drugim talijanskim gradovima dolazi i u B. do borbe između guelfa i ghibellina (v.), koji se u B. nazvaše Geremei i Lambertazzi, prema dvjema porodicama, koje im stajahu na čelu: Lambertazzi bijahu konzervativci, a Gere­ mei demokrati. Borba između ovih dviju stranaka svršila je protjerivanjem Lambertazzija (1274) i uzimanjem cijele komune od strane Geremea.
Trinaesto je stoljeće najslavnije doba B. u svakom po­ gledu: političkom, naučnom, socijalnom i urbanističkom. Grad se uvelike širi, gradi se usred grada nova potestatova palača, dižu novi gradski bedemi, grade crkve, dižu spome­ nici, cvate sveučilište. Međutim, kad se 1274 Rudolf Habs­ burški odrekao carskoga suvereniteta nad eksarhatom u ko­ rist pape, tadašnja guelfska B. zaključi, da se sama predade papi. Nikola III. imenuje svoga nećaka Bartola Orsinija za legata u B. (odmah poslije 1300). Od tada pa sve do 1859 B. je pod papinskom vlašću, ali doživljava svakojakih borba za samostalnost.
Domogavši se mnogih privilegija B. postaje poslije Rima najvažniji grad u crkvenoj državi.
Kad je Bonaparte 1796 došao u Italiju, pristaje uza nj B., postaje glavni grad Cispadanske republike, zatim dio Cis­ alpinske, a onda Talijanskoga kraljevstva. Bečki kongres (1815) vratio je B. papi.