Stranica:Hrvatska enciklopedija sv III 01-100.djvu/48

Izvor: Wikizvor
Došlo je do problema prilikom ispravljanja ove stranice

40 BOLNICE UNUTRAšN.lOST KJE1lAćKE BOLNICE IZ 16. STOLJEćA Drvorez Hansa Burgkmaira Ustanovi je na čelu bio hospitalarius. Kasnije su se ovi samostanski hospitali (gostinjci) odijelili od samostana, a uprave gradova ili zemalja nastojale su dobiti ih u svoje ruke kao svoje bolnice. U Rimu je prva javna b. bila sagrađena negdje oko 400 .. a u 9. st. bile su oko 24 b. uza samostane i crkvene ure­ đaje. Veliku b. hospital Sv. Duha (S. Spirito) u Rimu s 300 postelja podignuo je u 12. st. papa Inocent III. , a obnovio ju je 1473-76 papa Siksto IV. U Spanjolskoj je veliku b. sagradio biskup Masona (573--606) u Meridi (Badajoz). Kako se podizanje b. smatralo bogougodnim djelom, odlučio je već crkveni sabor u Niceji 325 da svaki veći grad sagradi i uzdržava skloništa za siromašne, ne ­ moćne i bolesne putnike. Papa Inocent III. osnovao je kasnije i podupro novčanim sredstvima posebnu bratov· štinu Sv. Duha za njegu bolesnika uz istoimenu bolnicu u Rimu. Slične su bratovštine promicale podizanje bolnica u Francuskoj, Njemačkoj, Italiji i Spanjolskoj. Santa Maria della Scali a u Sieni bila je istodobno samostan, sirotište, bolnica, sklonište i izolaciona prostorija. U Parizu je već u 7. st. bila podignuta b. Hotel-Dieu, koja je poslije dotje­ rivana, te i danas služi u bolničke svrhe. Islamska medicina ima početkom 8. st. vrlo glasovite b. u Damasku, Kairu i Bagdadu, a njega bolesnika, pre­ uzeta iz budhističkih zasada i kršćanskog samaritanstva, veoma se usavršila. U Kairu je 707 osnovao b. kalif al-Walid I. U njoj, kao i u drugim arapskim bolnicama, već su različite skupine bolesti bile posebno i različito liječene. Bilo je i liječnika specijalista, osobito kirurga i okulista, kao i posebnih odjela za gubavce, za očne bolesti i t. d. U 9 . st. postojala je u velikoj mošeji u Kairu ambu­ lanta, koja je imala poseban odjel za muškarce, a poseban za ženske. Glasovita jc bila i b., koju je u 13. st. sagradio u Kairu El Mansur. Lijepih bolnica imalo je arapsko liječništvo u Spanjolskoj za vrijeme svoga tamošnjega gospodstva. Za vrijeme pošasti osnovana su posebna lječilišta, koja su u prvo vrijeme bila samo neke primitivne izolacione prostorije, ali se u njima doskora (uz dušobrižništvo i dobrotvornost) počelo provoditi i neko liječenje. Poznate su prostorije za gubu (lepru) , kugu, sifilis i t. d. Od prvih je poznat hospitiolum ad suscipiendos leprosos sv. Otmara iz 736 u blizini samostana St. Gallena, dok manje lepro­ zorije spominje biskup Grgur od Toursa (538-593), a kralj Rothari odredio je već u 7. st., da se gubavci u Rimu izoliraju II Hospitale Sancti Lazari. U leprozorijskim lazaretima slabo se liječilo. Tu je bo­ lesnik bio osuđen na doživotnu samoću i već živ proglašen mrtvim. Ni u lazaretima protiv kuge nije bilo bolje. Veći je uspjeh postignut profi!aktičkom uredbom karantene u svakom većem gradu. Ali je posve svrsishodno liječenje započeto i provođeno baš u hospitalima protiv sifilisa, iz čega se razvila prva »specifička« terapija. Osobito je bilo razgranjeno podizanje i uzdržavanje b. u srednjoj Evropi. Osim samostanskih b. (hospitala) bilo je i građanskih. Jednu je podigao u Erfurtu 1183 Friedrich Barbarossa, u Ziirichu vojvoda Berthold V. (1186--1218), u Konstanci 1225 gradska općina. U isto vrijeme bilo je b. po svim većim gradovima srednje Evrope. One su se redo­ vito zvale bolnice Sv. Duha. U prvo vrijeme nisu imale bolničkog liječnika. Bolnički su propisi određivali, kako se imaju bolesnici liječiti i tko se ima za njih skrbiti. Stalni se bolnički liječnici javljaju tek u 14. st. Mnoge su od ovih b. imale i jak higijensko-prosvjetni značaj i mnoge dužnosti društvovne skrbi. Za gradnju b. zaslužni su u srednjoj Evropi i malteški vitezovi (Strasssburg, Freiburg i t. d.) , red lazarista, oso ­ bito za leprozorije, a napose »njemački vitezovi« (Orden der Ritter des Hospitals St. Marien der Deutschen in Jerusalem). Osobita je bila njihova djelatnost u Pruskoj, koju su osvojili, pokrstili i civilizirali u svakom pogledu, pa i u zdravstvenom. Za vrijeme najvećega cvata reda pod velikim meštrom Komadom von Jungingen (1393-1407) bilo je u Pruskoj oko 1000 bolnica, kojima je upravljao nadzornik sa sjedištem u Elbingu. Stanje bolnica, isprva na velikoj visini, pogoršalo se tokom vremena, pa ih Hipolit Gvarinonije (1571-1625), a kasnije Chr. Friedrich Nikolai, prijatelj Lessingov, ham­ burški liječnik Nootnagel i dr. u svojim spisima žestoko osuđuju; ulmski graditelj Joseph Furttenbach (1591-1666) u djelu Architeetura universalis (1635) i kasnije mnogi drugi nastoje to stanje popraviti s građevnog stanovišta, ali istom Christoph Ludwig Hoffmann (1721-1806) i Franz Anton Mai (1742-1814) uspijevaju svojim zdravstvenim OPćA GRAĐANSKA BOLNICA U MLECIMA (Scuola di San Marco)