40
BOLNICE
UNUTRAšN.lOST KJE1lAćKE BOLNICE IZ 16. STOLJEćA
Drvorez Hansa Burgkmaira
Ustanovi je na čelu bio hospitalarius. Kasnije su se ovi
samostanski hospitali (gostinjci) odijelili od samostana, a
uprave gradova ili zemalja nastojale su dobiti ih u svoje
ruke kao svoje bolnice.
U Rimu je prva javna b. bila sagrađena negdje oko 400 ..
a u 9. st. bile su oko 24 b. uza samostane i crkvene ure
đaje. Veliku b. hospital Sv. Duha (S. Spirito) u Rimu
s 300 postelja podignuo je u 12. st. papa Inocent III. , a
obnovio ju je 1473-76 papa Siksto IV. U Spanjolskoj je
veliku b. sagradio biskup Masona (573--606) u Meridi
(Badajoz). Kako se podizanje b. smatralo bogougodnim
djelom, odlučio je već crkveni sabor u Niceji 325 da svaki
veći grad sagradi i uzdržava skloništa za siromašne, ne
moćne i bolesne putnike. Papa Inocent III. osnovao je
kasnije i podupro novčanim sredstvima posebnu bratov·
štinu Sv. Duha za njegu bolesnika uz istoimenu bolnicu u
Rimu. Slične su bratovštine promicale podizanje bolnica
u Francuskoj, Njemačkoj, Italiji i Spanjolskoj. Santa Maria
della Scali a u Sieni bila je istodobno samostan, sirotište,
bolnica, sklonište i izolaciona prostorija. U Parizu je već
u 7. st. bila podignuta b. Hotel-Dieu, koja je poslije dotje
rivana, te i danas služi u bolničke svrhe.
Islamska medicina ima početkom 8. st. vrlo glasovite
b. u Damasku, Kairu i Bagdadu, a njega bolesnika, pre
uzeta iz budhističkih zasada i kršćanskog samaritanstva,
veoma se usavršila. U Kairu je 707 osnovao b. kalif
al-Walid I. U njoj, kao i u drugim arapskim bolnicama,
već su različite skupine bolesti bile posebno i različito
liječene. Bilo je i liječnika specijalista, osobito kirurga i
okulista, kao i posebnih odjela za gubavce, za očne bolesti
i t. d. U 9 . st. postojala je u velikoj mošeji u Kairu ambu
lanta, koja je imala poseban odjel za muškarce, a poseban
za ženske. Glasovita jc bila i b., koju je u 13. st. sagradio
u Kairu El Mansur. Lijepih bolnica imalo je arapsko
liječništvo u Spanjolskoj za vrijeme svoga tamošnjega
gospodstva.
Za vrijeme pošasti osnovana su posebna lječilišta, koja
su u prvo vrijeme bila samo neke primitivne izolacione
prostorije, ali se u njima doskora (uz dušobrižništvo i
dobrotvornost) počelo provoditi i neko liječenje. Poznate
su prostorije za gubu (lepru) , kugu, sifilis i t. d. Od prvih
je poznat hospitiolum ad suscipiendos leprosos sv. Otmara
iz 736 u blizini samostana St. Gallena, dok manje lepro
zorije spominje biskup Grgur od Toursa (538-593), a kralj
Rothari odredio je već u 7. st.,
da se gubavci u Rimu
izoliraju II Hospitale Sancti Lazari.
U leprozorijskim lazaretima slabo se liječilo. Tu je bo
lesnik bio osuđen na doživotnu samoću i već živ proglašen
mrtvim. Ni u lazaretima protiv kuge nije bilo bolje. Veći
je uspjeh postignut profi!aktičkom uredbom karantene u
svakom većem gradu. Ali je posve svrsishodno liječenje
započeto i provođeno baš u hospitalima protiv sifilisa, iz
čega se razvila prva »specifička« terapija.
Osobito je bilo razgranjeno podizanje i uzdržavanje b.
u srednjoj Evropi. Osim samostanskih b. (hospitala) bilo
je i građanskih. Jednu je podigao u Erfurtu 1183 Friedrich
Barbarossa, u Ziirichu vojvoda Berthold V. (1186--1218), u
Konstanci 1225 gradska općina. U isto vrijeme bilo je b.
po svim većim gradovima srednje Evrope. One su se redo
vito zvale bolnice Sv. Duha. U prvo vrijeme nisu imale
bolničkog liječnika. Bolnički su propisi određivali, kako
se imaju bolesnici liječiti i tko se ima za njih skrbiti.
Stalni se bolnički liječnici javljaju tek u 14. st. Mnoge su
od ovih b. imale i jak higijensko-prosvjetni značaj i mnoge
dužnosti društvovne skrbi.
Za gradnju b. zaslužni su u srednjoj Evropi i malteški
vitezovi (Strasssburg, Freiburg i t. d.) , red lazarista, oso
bito za leprozorije, a napose »njemački vitezovi« (Orden
der Ritter des Hospitals St. Marien der Deutschen in
Jerusalem). Osobita je bila njihova djelatnost u Pruskoj,
koju su osvojili, pokrstili i civilizirali u svakom pogledu,
pa i u zdravstvenom. Za vrijeme najvećega cvata reda pod
velikim meštrom Komadom von Jungingen (1393-1407)
bilo je u Pruskoj oko 1000 bolnica, kojima je upravljao
nadzornik sa sjedištem u Elbingu.
Stanje bolnica, isprva na velikoj visini, pogoršalo se
tokom vremena, pa ih Hipolit Gvarinonije (1571-1625),
a kasnije Chr. Friedrich Nikolai, prijatelj Lessingov, ham
burški liječnik Nootnagel i dr. u svojim spisima žestoko
osuđuju; ulmski graditelj Joseph Furttenbach (1591-1666)
u djelu Architeetura universalis (1635) i kasnije mnogi
drugi nastoje to stanje popraviti s građevnog stanovišta,
ali istom Christoph Ludwig Hoffmann (1721-1806) i Franz
Anton Mai (1742-1814) uspijevaju svojim zdravstvenim
OPćA GRAĐANSKA BOLNICA U MLECIMA
(Scuola di San Marco)
Stranica:Hrvatska enciklopedija sv III 01-100.djvu/48
Prijeđi na navigaciju
Prijeđi na pretraživanje
Došlo je do problema prilikom ispravljanja ove stranice
