40 BOLNICE UNUTRAšN.lOST KJE1lAćKE BOLNICE IZ 16. STOLJEćA Drvorez Hansa Burgkmaira Ustanovi je na čelu bio hospitalarius. Kasnije su se ovi samostanski hospitali (gostinjci) odijelili od samostana, a uprave gradova ili zemalja nastojale su dobiti ih u svoje ruke kao svoje bolnice. U Rimu je prva javna b. bila sagrađena negdje oko 400 .. a u 9. st. bile su oko 24 b. uza samostane i crkvene ure đaje. Veliku b. hospital Sv. Duha (S. Spirito) u Rimu s 300 postelja podignuo je u 12. st. papa Inocent III. , a obnovio ju je 1473-76 papa Siksto IV. U Spanjolskoj je veliku b. sagradio biskup Masona (573--606) u Meridi (Badajoz). Kako se podizanje b. smatralo bogougodnim djelom, odlučio je već crkveni sabor u Niceji 325 da svaki veći grad sagradi i uzdržava skloništa za siromašne, ne moćne i bolesne putnike. Papa Inocent III. osnovao je kasnije i podupro novčanim sredstvima posebnu bratov· štinu Sv. Duha za njegu bolesnika uz istoimenu bolnicu u Rimu. Slične su bratovštine promicale podizanje bolnica u Francuskoj, Njemačkoj, Italiji i Spanjolskoj. Santa Maria della Scali a u Sieni bila je istodobno samostan, sirotište, bolnica, sklonište i izolaciona prostorija. U Parizu je već u 7. st. bila podignuta b. Hotel-Dieu, koja je poslije dotje rivana, te i danas služi u bolničke svrhe. Islamska medicina ima početkom 8. st. vrlo glasovite b. u Damasku, Kairu i Bagdadu, a njega bolesnika, pre uzeta iz budhističkih zasada i kršćanskog samaritanstva, veoma se usavršila. U Kairu je 707 osnovao b. kalif al-Walid I. U njoj, kao i u drugim arapskim bolnicama, već su različite skupine bolesti bile posebno i različito liječene. Bilo je i liječnika specijalista, osobito kirurga i okulista, kao i posebnih odjela za gubavce, za očne bolesti i t. d. U 9 . st. postojala je u velikoj mošeji u Kairu ambu lanta, koja je imala poseban odjel za muškarce, a poseban za ženske. Glasovita jc bila i b., koju je u 13. st. sagradio u Kairu El Mansur. Lijepih bolnica imalo je arapsko liječništvo u Spanjolskoj za vrijeme svoga tamošnjega gospodstva. Za vrijeme pošasti osnovana su posebna lječilišta, koja su u prvo vrijeme bila samo neke primitivne izolacione prostorije, ali se u njima doskora (uz dušobrižništvo i dobrotvornost) počelo provoditi i neko liječenje. Poznate su prostorije za gubu (lepru) , kugu, sifilis i t. d. Od prvih je poznat hospitiolum ad suscipiendos leprosos sv. Otmara iz 736 u blizini samostana St. Gallena, dok manje lepro zorije spominje biskup Grgur od Toursa (538-593), a kralj Rothari odredio je već u 7. st., da se gubavci u Rimu izoliraju II Hospitale Sancti Lazari. U leprozorijskim lazaretima slabo se liječilo. Tu je bo lesnik bio osuđen na doživotnu samoću i već živ proglašen mrtvim. Ni u lazaretima protiv kuge nije bilo bolje. Veći je uspjeh postignut profi!aktičkom uredbom karantene u svakom većem gradu. Ali je posve svrsishodno liječenje započeto i provođeno baš u hospitalima protiv sifilisa, iz čega se razvila prva »specifička« terapija. Osobito je bilo razgranjeno podizanje i uzdržavanje b. u srednjoj Evropi. Osim samostanskih b. (hospitala) bilo je i građanskih. Jednu je podigao u Erfurtu 1183 Friedrich Barbarossa, u Ziirichu vojvoda Berthold V. (1186--1218), u Konstanci 1225 gradska općina. U isto vrijeme bilo je b. po svim većim gradovima srednje Evrope. One su se redo vito zvale bolnice Sv. Duha. U prvo vrijeme nisu imale bolničkog liječnika. Bolnički su propisi određivali, kako se imaju bolesnici liječiti i tko se ima za njih skrbiti. Stalni se bolnički liječnici javljaju tek u 14. st. Mnoge su od ovih b. imale i jak higijensko-prosvjetni značaj i mnoge dužnosti društvovne skrbi. Za gradnju b. zaslužni su u srednjoj Evropi i malteški vitezovi (Strasssburg, Freiburg i t. d.) , red lazarista, oso bito za leprozorije, a napose »njemački vitezovi« (Orden der Ritter des Hospitals St. Marien der Deutschen in Jerusalem). Osobita je bila njihova djelatnost u Pruskoj, koju su osvojili, pokrstili i civilizirali u svakom pogledu, pa i u zdravstvenom. Za vrijeme najvećega cvata reda pod velikim meštrom Komadom von Jungingen (1393-1407) bilo je u Pruskoj oko 1000 bolnica, kojima je upravljao nadzornik sa sjedištem u Elbingu. Stanje bolnica, isprva na velikoj visini, pogoršalo se tokom vremena, pa ih Hipolit Gvarinonije (1571-1625), a kasnije Chr. Friedrich Nikolai, prijatelj Lessingov, ham burški liječnik Nootnagel i dr. u svojim spisima žestoko osuđuju; ulmski graditelj Joseph Furttenbach (1591-1666) u djelu Architeetura universalis (1635) i kasnije mnogi drugi nastoje to stanje popraviti s građevnog stanovišta, ali istom Christoph Ludwig Hoffmann (1721-1806) i Franz Anton Mai (1742-1814) uspijevaju svojim zdravstvenim OPćA GRAĐANSKA BOLNICA U MLECIMA (Scuola di San Marco)
