37
BOLIVIJA - BOLLANDISTI
je produženo u SIJecnJU 1936. Kad je u travnju 1938 B.
odbila prijedlog konferencije posrednika u Buenos Airesu,
prijetio je novi rat. Tada se u svibnju 1938 sastadoše u
Buenos Airesu predstavnici svih američkih država i 21. VII.
1938 riješiše definitiv11'O to pitanje.
LIT.: C. Wiener, Bolivie et Perou, Pariz 1880; Mossbach. Bolivia 1875;
C. Matzenauer, Bolivia in histor.• geogr. und kult. Hinsicht, Beč 1897;
L. Paz, Historia general del Alto Peru, hoy Bolivia, Sucre 1919; A.
Arguedas, Historia general de Bolivia, La Paz 1922; J. M. Camacho,
Historia de Bolivia, La Paz 1906; M. A . Milhaud, L'Amerique /atine, u
Lavisse et Rambaud, Histoire generale, X., Xl., XII., Pariz 1909, 1904,
1905.
G. N.
Ustav. Od 1826---1878 t B . je izmijenila dvanaest us t-a va,
većinomt nasilnim putem. Po sadašnjem ustavu od 17. X .
1880 B. je demokratska republika.
Zakonodavstvo vrši kongres, sasta
vljen od dvije komore. Članovi za
stupničke komore biraju se izravno
na 4 godine, a svake druge godine
obnavlja se polovica zastupstva. U
senat dolaze po 2 senatora za svako
od 8 okružja. Biraju se na 6 god. , a
svake druge godine obnavlja se tre
ćina senata. U određenim slučaje
BOLIVIJSKI GRB
vima (kada treba ovjeroviti izbor
predsjednika republike, prihvatiti njegovu ostavku, navi
jestiti rat i t. d.) vijećaju i zaključuju obje komore za
jedno (kongres). Kongres rješava i primjedbe predsjednika
republike na zakone, prihvaćene u obje komore. Pred
sjednik se bira izravnim tajnim glasovanjem sviju građana
na 4 godine. Zastupnička komora može uz odobrenje
senata optužiti predsjednika republike i ministre pred
vrhovnim sudom, kojega članove ona bira na trojni prije
dlog senata.
J.A.
Književnost. O početcima i razvitku bolivijske knjiže
vnosti može se reći uglavnom, što i o književnosti ostalih
zemalja latinske Amerike, jer su slične prilike stvorile i
slične težnje zemalja i naroda, što je opet našlo odraza
u njihovim književnostima. Isprva je bolivijska književnost
jače ovisna o španjolskoj nego na pr. argentinska. Ima do
duše pisaca s njezina vlastitog područja, ali nestalnost po
litičkoga života i malobrojnost evropskoga življa prema
urođeničkom nijesu pogodovali posebnom duhovnom ra
zvitku. Radi toga se razmjerno kasno javljaju pisci, kojima
su djela u biti bolivijska i koja se odlikuju lokalnim kolo
ritom. Prvi su od njih Fra Antonio de la Calancha s dje
lom Cor6nica moralizada del Orden de San Augustin
(1600) i Bartolome Martinez y Vela s djelom Villa Impe
rial de Potosi (1702). Oni iznose uz povijest i legende svo
jega kraja. Nastajanjem nove državne individualnosti ja
vljaju se mnogi pjesnici, kojima je na čelu L Manuel Loza
(1789-1862), oduševljen domoljub i slobodar. U doba
romantizma i revolucije ističu se nova imena. Daniel Calvo
(1832-1880) iznosi motive iz života svoga kraja i naroda.
Julio Jaimes uspješno opisuje lokalni ambijenat. U nove
lama iznose život urođenika i naseljenika Nataniel Aguirre,
Alcides Argiiedas i dr. Kao dramatik ističe se Benjamin
Lenz, kao satirik Reyes Ortiz, te dalje pjesnici Jose Bu
stamante (1821-1884) i Nestor Calindo (1830-1865). Lirik
Rosendo Vi11alobo sentimentalni je sanjar pod utjecajem
Lamartinea kao i većina bolivijskih pjesnika, koji naginju
gotovo svi sentimentalnosti i melankoliji. Od suvremenika
je najvažniji predstavnik moderne škole Ricardo Taimes
Freire, odličan artist, kojemu je to zajednička crta s Ru
benom Darijem, s kojim ga inače veže iskreno prijatelj
stvo.
A. M.
BOLKAY, Stjepan, * Rimaszombat 1887, t Sarajevo 18.
VIII. 1930, zoolog. Učio je u Budimpešti. U prosincu 1918
postavljen je za kustosa Zemaljskog muzeja u Sarajevu,
gdje je vodio odio za kraliješnjake. Na tom je području
objelodanio oko 100 zapaženih znanstvenih rasprava na
hrvatskom, madžarskom, njemačkom i engleskom jeziku.
BIBL.: Osno.ve uporedne osteologije anurskih batrahija, Glasnik ze·
malJskog muzeja, Sarajevo 1919; Tablica za određivanje amfibija Jugo
slavije, Glasnik Hrv. prir. društva, 34, Zagreb 1922; Kritische Bemer
kungen zur Usteologie, Phy/ogenie u. Systematik der Anuren, Glasnik
zem. muzeja, Sarajevo 1921-22; Catalogue of the Mammals Occuring in
Bosnia-Hercegovina, Biologica Hungariea, knj. L, sV. 2 .. Budimpešta
1924; Preliminary Notes on a New Mole (Taipa hercegovinensis n. sp.)
u Novitates Musei Sarajevoensis, br. I, Sarajevo 1925; Vber den Schiidel
von Tri/on crocatus, Zool. Anz., sv. 72, 1927; Die Schiidel der Salaman
drinen, Zeitschr. f . die gesamte Anatomie, Berlin 1928; Die zoogeogr.
Bedeutung des Neretva-Tales, Glasnik zem. muzeja, Sarajevo 1928; Con
tributions to the Knowledge of Lacerta muralis albanica, Glasnik zem.
muzeja, Sarajevo 1928; Contrib. to the Herpetology of Northeastern
Bosnia. Glasnik zem. muzeja, Sarajevo 1929; Ein Bei/rag zur geogr.
RUSEVINE TIAHUANACA
Verbr. des Proteus anguinus, Glasnik zem. muzeja, Sarajevo 1929;
Amphibien u. Reptilien von Sarajevo und Umgebung, Glasnik zem. mu
zeja. Sarajevo 197.9.
LIT.: R. Zaplata, Dr. Stjepan Bo/kay, u Glasniku zem. muzeja, god.
42., sv. 1 ., Sarajevo 1930.
K. B.
BOLLAND, Gerardus Johannes, * 1854, t 1922, profesor
u Leidenu, istaknuti predstavnik filozofske misli u Nizo
zemskoj; pristajući najprije uz Ed. v. Hartmanna, priklanja
se oko 1899 Hegelovoj nauci, ne bez neke samostalnosti i
!zražajne prednosti nasuprot teškome načinu, kojim se
Izražava HegeL Kao odličan govornik B. je naišao na velik
odziv u širokom krugu. Slobodoumnim, ne uvijek naučno
opravdanim nazorima svojim često je izazvao oštre borbe
i teške prigovore. U duhovnom životu Nizozemske ostavio
je znatan trag u vrlo rasprostranjenoj školi, u kojoj se
nastavlja Hegelova i njegova nauka.
A.B-a.
BOLLANDISTI, isusovci, koji izdaju kritičke životopise
svetaca nastavljajući djelo, koje je započeo njihov subrat
Bolland Johannes, * Julemont kod Bollandena (Liege) 3.
VI!!. 1596, t Antwerpen 12. IX . 1665 . Poticaj za to djelo,
kOJe se zove Acta sanctorum (v.) , dao je Bollandu isusovac
H. Rosweyde, koji je udario osnove, a Bolland je njegov
nacrt proširio i nastavio njegov rad. Sa suradnikom G.
Henschenom izdao je 1643 prva dva folio-sveska sa životo
pisima svetaca, koji se slave u siječnju. Treći suradnik toga
djela Daniel Papebroch (1628-1714) i Henschen obilaze sve
evropske knjižnice, skupIjaju golemu građu i time osnivaju
»Musaeum hagiographicum« u Antwerpenu. Tri sveska o
svecima veljače 1658 pokazuju još veću znanstvenu i teh
ničku savršenost. U najsjajnijem razdoblju rada, 1668,
izlaze 3 sv. za ožujak, 1675 za travanj, a 1688 3 sv. za
svibanj. Novi suradnici pristupaju: K. Janninck i F. Baert.
Flandrijska isusovačka pokrajina smatrala je časnom duž
nošću, da »Acta Sanctorum« održi. Aleksandar VII. izja
vljuje, da nikad nije bilo poduzeto djelo od veće koristi
za Crkvu od ovoga. Papebroch je radi svoje slobode u
kritici imao dosta neprilika, ali je našao zaštite kod Sv.
Stolice (1697-1700). Do 1700 izišlo je 50 golemih folio-sve
zaka (do 7. listopada). Surađuju: K. de Bye, Ign. Rubens.
Kada je isusovcima zabranjeno djelovanje, bollandisti se
povlače u opatiju Coudenberg, a kad je i ona bila ukinuta,
.preuzimaju ostavštinu premonstratenzi u Tongerloou, gdje
Je. za provale francuskih četa velik dio građe skupa s mu
zeJem propao. - Nanovo zaQočinju rad: l. de Boone, J .
van der Moore, P. Coppers i J. van Hecke 1837 u kolegiju
Stranica:Hrvatska enciklopedija sv III 01-100.djvu/45
Prijeđi na navigaciju
Prijeđi na pretraživanje
Došlo je do problema prilikom ispravljanja ove stranice
