36 BOLIVIJA (Foto Nordellskj61d) CHACOBO INDIJANC[ ustava Code Boliviano izabran za predsjednika mladi Su cre. Osjećajući se nesposobnim za upravu i razočaran zbog unutrašnjih borba, odrekne se i on predsjednikovanja po slije dvije godine. Sada počeše u B. neprestani vojnički ustanci. Njegov nasljednik Pedro Bianco bude skinut s vla sti poslije pet dana. Da dokrajči nemire, koji nisu pre stajali, promijeni kongres u Chuquisaci ustav (3. VIII. 1828) i izabere za predsjednika velikoga maršala Andresa Santa Cruz. Za njegove desetgodišnje diktature (1828-1839) vla dao je mir, i zemlja napreduje u svakom pogledu. I on je poput Bolivara htio stvoriti savez američkih republika, kojemu bi on bio na čelu. Zato oopadne Peru, potuče njegovu vojsku kod Cuzcoa (1835) i skine predsjednika Magarru. Do proljeća 1836 bio je cijeli Peru u njegovoj vlasti. Novim sjedinjenim državama, Boliviji i Peruu, dade Santa Cruz novi ustav, po kojemu je svaka od njih u svojoj unutrašnjoj upravi ostala autonomna. Sam se pak dade proglasiti (28. X. 1836) "protektorom« bolivijsko peruanske konfederacije. Ali se doskora javiše nezadovolj nici i u Peruu pod vodstvom Gamarre i u Boliviji pod vod stvom Velasca. Kad je Santa Cruz bio poražen od Gamarre 20. J . 1839 u bitci kod Yungaya, a u Boliviji kongres iza brao za privremenoga predsjednika Velasca, ostavi Santa Cruz Boliviju. Na to je jednoglasno izabran za predsjed nika general Jose Ballivian, koji se našao u ratu s Peruum. On potuče generala i peruanskog predsjednika Gamarru, koji je bio prodro 1841 u B., kod Viache (18. XI. 1841) i 1842 sklopi mir na osnovi prijašnjega stanja, t. j svaka je republika ostala za sebe. Ballivian dade B. četvrti ustav. Za njegova je predsjedništva zemlja ekonomski lijepo na predovala. Pobuna pod vodstvom Velasea sruši ga. Ali i Velasca (1848-49) sruši vojna pobuna pod Manuelom Izi dorom Belzuom. Ponovne pobune, kojih je za Belzuova predsjednikovanja (1848-55) bilo preko 50, nijesu dale ni kako, da se zemlja trajno smiri. Poslije jedne vojničke pobune Belzu odstupi, a predsjednikom postane njegov zet general Jorge C6rdova (1855-1857). I C6rdovu je srušila jedna pobuna, a predsjednikom je postao Jose Maria Lina res, koji je vladao kao diktator. Međutim C6rdova nije mirovao. On 1860 sruši Linaresa, ali se nije dugo održao, jer ga je već u siječnju 1861 srušio ustanak, a predsje dnikom je postao u svibnju 1862 Jose Maria de Acha. Iza njega su se redali ustanci generala, te je u to vrijeme vladala prava vojnička anarhija. Acha je mnogo radio, da podigne B.; preuredio j e upravu, pomagao poljoprivredu, veleobrt i trgovi!l'U, proveo 1862 ugovor o prijateljstvu, trgovini i brodarstvu s USA i privremeno uredio sukob sChileom, koji je bio izbio zbog salitrom i guanom bogatog pogra ničnog područja Mejillones. Ustanak generala Mariana Mel garejo 28. XII . 1864 sruši Achu. Od predsjednika (1864 1871) postaje Melgarejo doskora (1869) diktator. Zemlja jc za njegova predsjednikovanja imala mnogo nedaća. Morala je ustupiti chilenskim poduzećima cijelu pokrajinu Anto tagastu, bogatu rudnicima srebra i bakra te naslagama salitre. Melgarejo je protjeran 20. VI. 1871, a predsjedni kom postade Augustin Morales (1871-72), koga ubije nje gov nećak pukovnik La Faye. Iza Adolfa BaJliviana (1872-3) i Tomasa Friasa (1874-6) postaje predsjednikom general Hilari6n Daza (1876-79), koji je bezobzirno zlora bio svoju vlast i zgrtao imutak. Iako je B. bila nespremna za rat, nagovorena od Perua prekrši ugovor s Chileom iz 1874, prcma kojemu nije smjela opterećivati novim tere tima chilski veleobrt, i izazove t. zvo pacifički rat (1879), u kojem je uz B. bio i Peru kao saveznik. Kad su vojnici potjerali nesposobnog i kukavičkog Dazu, posta predsje dnik i zapovjednik vojske general Campero, koji je bio od Chilenaca poražen (1880). Tada je sklopljeno primirje (1879), koje je 1884 od predsjednika Panda (1884-88) ratificirano. Chile zadrži Antofagastu i njezin teritorij. I Peru je, poražen, sklopio mir u Limi 1883. U ovo vrijeme pada i početak sukoba između B. i Paraguaya zbog plodnog posjeda Chaco Borreal, koji obuhvata oko 300.000 km2 • Za predsjednika Campera prestaje doba neprestanih borba različnih vojnih zapovjednika, koji su često imali za sebe tek po koju četu, koja ih je izdizala i borila se s njima za vlast. Sada počinje smirenje i napredak B., i nastavlja se za Arcea (1882-92) i Mariana Baptiste (1892-96). Tada se sagradila željeznička pruga od Orura do Antofagaste, najvažnija veza između B. i inozemstva. Predsjednik Alonso srušen je već u ožujku 1899, a naslijedi ga general Jose Manuel Pando (1899-1904). Za njegova je predsjednikovanja u kratkom ratu s Brazilijom izgubila B. 70.000 četvornih milja rudnog područja, ali joj je Bra zilija dala novčanu odštetu. Tada je (1904) sklopila B. ugo vor o miru i prijateljstvu s Chileom, odrekla se definitivno primorja, a dobila pravo da u lukama Antofagasta, Arica i Molendo drži svoje državne carinarnice. Uz to se Chile obvezao, da će dovršiti bolivijski dio željezničkog spoja Arica-La Paz. Za predsjednika Ismaela Montesa (1904-1909 i 1913-1915) i Heliodora Villazona (1909-1913) B. napre duje. Za vrijeme svjetskoga rata (1917) prekinula je B. di plomatske odnose s Njemačkom. Revolucija 1920 skida ~redsjednika Guerru (1917-1920) i postavlja Baptista Saavedru. Tada oživi rad na svim granama državnoga ži vota; donose se socijalni zakoni, grade željeznice, stvara ratno zrakoplovstvo. Pošto je kongres poništio izbor pred sjednika Villanueve, koji je ostao na vlasti samo par mjese ci (1925), izabran je dr. Hernando Siles, kojega je srušio li panjski ustanak (18. VI. 1930). Njegov nasljednik Danijel Salmanca (1931-1934) daje ostavku, a vlast preuzima do novoga izbora podpredsjednik Tejada Sorzano i ostaje do 1936, kad ga sruši vojnički "pronunciamento« posade u La Pazu, a revolucionarna "junta« imenuje generala D. Toroa. Ali kad je 13. VII. 1937 general Peii.arando izveo državni udar, Toro odstupi, a naslijedi ga kao privremeni pred sjednik pukovnik G. Busch, koji je 3. VI. 1938 izabran za predsj ednika. Izlaz na more i granica na istoku bila su dva najvažnija pitanja, koja su zaokupljala bolivijsku vanjsku politiku poslije rješenja spora s Peruom. B. se, istina, 1904 defini tivno odrekla primorja, ali se nije nikada smirila s time, što je odsječena od mora. Ona je to i iznijela u Društvu naroda, a kad se 1923 držala peta panamerička konferen cija u Santiagu u Chileu, B. nije prisustvovala. Isticanje izlaza na more i danas je u B. na dnevnom redu. Sukob s Paraguayem zbog područja Chaco Boreal bio je spora zumno riješen 1887. Chaco Boreal bio je razdijeljen u tri dijela: jedan je dobila B., drugi Paraguay, a treći, srednji, predan je na arbitražu belgijskom kralju. U najnovije doba zaoštravalo se sve više pitanje Gran Chaca, ali se ipak došlo do pristanka i B. i Paraguaya na arbitražu, kad na jedamput u prosincu 1928 dođe do oružanog sukoba iz među obje zemlje. Ipak nije došlo do pravoga rata, jer su obje države primile posredovanje međunarodne konfe rencije američkih država u Washingtonu. G . 1932 zaoštriše se ponovno odnosi B. i Paraguaya zbog istoga pitanja. Dolazi do rata, koji potraja do 1935. U njemu B. nije imala sreće. Tada posredovanjem Argentine, Brazilije, Chi lea, USA i Uruguaya dođe do primirja u lipnju 1935, koje
