35
BOLIVIJA
BOLIVIJA, Alocha
se rudarski Corocoro (3000 stan,) , Tarija (11.950 stan.) ,
glavni grad istoimene pokrajine, Trinidad (7350 stan.) ,
Huanchaca (5000 stan.) i Tupiza (4000 stan.) .
LIT.: E. Seydlilz, Handbuch der. Geographie, II. sv.,
Breslau 1927;
A. Hellner, Grundziige der Liinderkunde, II. sv.,
Leipzig-Berlin 1930;
H. Luffl, Lateinamerika, Leipzig 1930; F. Heiderich, Landerkunde der
aussereuropaischen Erdtei/e, Berlin i Leipzig 1926; K. Sapper, Amerika,
eine Ubersicht des Doppe/kontinents, 2 sv., Berlin-Leipzig 1923;W. Sie
vers, Die Cordillerenstaaten, 1. sv ., Berlin i Leipzig 1913; E. Samhaber,
Siidamerika, Hamburg 1939; A. Gavazzi, Otkrivanje zema/ja, Zagreb
1940; F. Lukas, Ekonomska geografija, 1. sv.,
Zagreb 1923; F. Kuhn,
Die Lap/ata-Lander. u Kluleovu Handbueh der geogr. Wissensehaft,
1930; P. Denis, Amerique du sud, 2. sv. Pariz 1927, u La Blaeheovoj
Geographie universelle; Hubner, Weltstatistik, Bee 1939; O. Schmieder,
Liinderkunde Siidamerikas, Beč 1933; F. Dahl. Grund/agen einer ok%
gischen Tiergeographie, l. i 2. sv .• Jena 1921-1923 .
O.O.
Hrvati u Boliviji. U B. živi oko 1500-2000 iseljenika
Hrvata, većinom iz Dalmacije. Veće su naseobine: Orura,
rudarski kraj (400), Cochabamba, voćarski kraj (250), Potosi,
rudarski kraj (150), La Paz, glavni grad (oko 70), Uyuni,
Sucre, Tupiza. Iseljenici se bave industrijom i trgovinom.
Poznati poduzetnici grade ceste, mostove i vlasnici su rud
nika, obrtnici, hoteljeri. Mnogi su se dovinuli većeg bogat
stva, a većim dijelom žive u boljim prilikama. Dobar se
broj doselio u domovinu i uložio kapital osobito u Splitu i
Zagrebu. U Boliviji imadu iseljenici nekoliko potpornih
i vatrogasnih te prosvjetnih društava.
M. B.
Povijest. Prije otkrića Amerike pripadao je zapadni
dio Bolivije državi Inka, kojoj je bilo središte u Cuzcu u
Peruu. G . 1535 došla je u ove krajeve ekspedicija Diega
de Almagro, ali osvajanje započe 1538 Hernando Pi
zarro, a nastavi njegov brat Gonzalo, uz velike borbe
s urođenicima. Kad je zauzeo glavni grad Chuquisaca,
Gonzalo ga obnovi. Kasnije je nazvan La Plata, a onda
Sucre. Poslije toga bili su krajevi današnje B. do 1776 dio
podkraljevstva Peru, a zvali su se do 1825 Gornji Peru.
G. 1563 obrazovana je Real Audiencia de Charcas s gla
vnim gradom Chuquisaca, kojoj je pripadao i Gornji Peru,
bogat rudnicima srebra i žive. Uz suradnju urođenika osno
vani su ili preuređeni još gradovi: Cbarcas (1538, kasnije
zvan i La Plata, a onda Chuquisaca), Potosi (1545), La Paz
(1548), Cochabamba (1570) i dr. Međutim su u zemlji na
stale borbe među samim španjolskim osvajačima, koje su
trajale oko 150 godina. One ipak nisu sprečavale napredak
zemlje.
G. 1552 osnovana je biskupija u Charcasu (danas Sucre),
koja je 1609 podignuta na nadbiskupiju i kojoj su bile
KAKTUSI KOD TUPI ZE
onda podvrgnute nove biskupije u Santa Cruz de la Sierra
(1605) i La Paz (1609). U 17 . st. počinju ovi krajevi razvi
jati vlastiti kulturni život, pa je 1621 osnovano sveučilište
Sv. Franje Ksavera u Chuquisaci, s pravima sveučilišta u
Salamanki. Uporedo s time ide organiziranje i podupiranje
trgovine i trgovaca.
G. 1776 priključena je Real Audiencia de Chareas pod
kraljevstvu Rio de La Plata. Te iste godine planuše ustanci
Indijanaca i mestica protiv bijelaca, a potomak Inka,
Tupac Amaru, istakne svoje nasljedno pravo. U krvavim
sukobima (1780-1782) izgine oko 100.000 ljudi, a Tupac
Amaru bi pogubljen.
Kad su Napoleonove čete ušle u Španjolsku i kad je Na
poleon postavio za kralja svoga brata Josipa, došlo je u
B. do sukoba između članova »Audiencije« i namjesnika.
Gubernator Don Ram6n Garcia Pizarro bude zatvoren (25.
V. 1809), a vladu preuzme »Audiencia«. Slijedećega mje
seca bi ustanovljena u La Pazu revolucionarna »junta«, ali
je vladine čete uhapse i članove poubijaju (29. I. 1809).
Kad je na to junta u Buenos Airesu poslala pomoć Gornjo
peruancima pod generalom Balcareom i kad je ovaj uspije
vao, proširi se ustanak po cijeloj zemlji. Ustanak se do
skora pretvori u borbu protiv španjolskoga gospodstva.
Tek poslije Bolivarove pobjede nad španjolskom vojskom
kod Junina (6. VIII. 1824) i pobjede njegova zamjenika
Sucrea iste godine kod Ayacucha na Andama, bio je Peru
oslobođen. Sada se priključe revolucionarcima posade u
gradovima Cochabamba, Santa Cruz i drugdje. Poslije ula
ska u La Paz sazove Sucre kongres četiriju pokrajina
(Chareas ili Poto si, La Paz, Cochabamba i Santa Cruz), da
odluče o svojoj sudbini (9. II . 1825). Iza toga (26. V . 1825)
izda Bolivar odluku, da pokrajine Gornjega Perua na gene
ralnoj skupštini odluče o svojoj sudbini, a to da odobri
peruanski kongres. U Chuquisaci sastane se 10. VII. 1825
48 predstavnika spomenutih pokrajina u narodnu skup
štinu Gornjeg Perua i proglase punu njegovu nezavisnost
od svakoga, pa i od Perua, a 13. VII. zaključe. da je
Gornji Peru unitarna republika s predstavničkim sistemom.
Sutradan, 14 . VII ., dadu novoj državi ime Bolivija po nje
zinu oslobodiocu Bolivaru i zaključe, da njemu pripada
eksekutivna vlast, dok bude u njoj, i da glavni grad bude
Chuquisaca, kome promijeniše ime u Sucre.
Prvi predsjednik nove republike, Bolivar, odrekne se sli
jedeće godine, na što je na osnovu novog reakcionarnog
Stranica:Hrvatska enciklopedija sv III 01-100.djvu/43
Prijeđi na navigaciju
Prijeđi na pretraživanje
Došlo je do problema prilikom ispravljanja ove stranice
