Stranica:Hrvatska enciklopedija sv III 01-100.djvu/34

Izvor: Wikizvor
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Ova stranica nije ispravljena


BOLDINI - BOLESLAV

porodica. Oko 1880 putovao je po Njemačkoj i Americi. Redovito je izlagao u Parizu (Salon des Champs-Elysees i izložbama Societe Nationale des Beaux-Arts). Na mnogim njegovim portretima javlja se utjecaj ·Whistlerov.
LIT.: C. M.uel.ir, Un factice: J. B . (u knjizi Trois crise de l'art .ctuel), Pariz 1906. A. Seh.
BOLDO, Peumus Boldus Molina, jako je mirisavo i nisko drvo, zimzelenih i veoma dlakavih listova, a pri­ pada maloj porodici Monimiaceae, koja je vrlo srodna 10­ vornjačama. B. raste na suhim i sunčanim obroncima sre­ dnjega Chilea, gdje je vrlo čest i raširen. Od ove biljke, koja sadržava u svim dijelovima mirisavo etersko ulje, uzi ­ maju se uglavnom kao lijek listovi - Folia Balda. U do ­ movini se b. već odavno upotrebljava i kao začin i kao lijek kod upale mjehura, u bolestima jetara i žuči, kod gonoreje, upale prostate, kod uloga i t. d. Iz lišća dobiveno ulje služi u iste svrhe, a upotrebljava se također u parfu­ merijama. F. K-n.
BOLDYREV, Anatolij Kapitonovič, * 1883, jedan od najznamenitijih suvremenih ruskih kristalografa i mineralo­ ga. Od 1920 profesor kristalografije i mineralogije na rudar­ skom institutu u Lenjingradu, a od 1922 i ravnatelj gole ­ mog naučnog instituta u istom gradu, koji je na spomen njegovu učitelju Fedorovu (t 1919) nazvan Fedorovljev in­ stitut. Lj. B-ć.
BOLERO, španjolski ples, za koji se uzima, da ga je pronašao 1780 plesač Cerezo. Pokretanje plesa odvija se u umjerenoj tročetvrtinskoj mjeri, a sam plesač prati svoj ples pjevanjem i kuckanjem kastanjeta. B . se kao pučki ples danas gotovo i ne pleše. Moogi su ugledni skladatelji napisali lijepih koncertnih skladba pod tim naslovom; dru­ gi su takve b. upotrijebili na pr. u opernim partiturama, da njima istaknu španjolske značajke svoje glazbe. B . S.
Ples je nastao u 18 st. u Andaluziji, a ritam mu je ovaj:
Bolero se zove i vrsta ženskog kaputića, koji ide do pojasa, a isto tako i maleni okrugli ženski šeširić s bombi­ cama. Oboje je španjolskog podrijetla. U.
BOLESALIĆObradović Miho.
BOLESLAV, češki knezovi iz porodice Přemyslovića.
B. I. (929-967) dolazi na prijestolje uklonivši nasilno ­ brata Vaclava L Premda je nastavio bratova vjerska na­ stojanja, koja su Vaclava - uz njegovu mučeničku smrt ­ učinila zaštitnikom češke zemlje, znači njegova vladavina ipak dublju promjenu sistema. Čini se, da je ona izazvala od.~a.h vojni pohod njemačkog kralja Henrika L, koji je prIsllIo borbom Boleslava, da mu se podloži. Tek otpad nekog plemenskog kneza, koji nalazi zaštite u Henrikova nasljednika, učini 936 kraj dotad mirnom odnošaju. Bo­ leslav počinje dugotrajnu borbu s Otonom L, koju vodi uglavnom uspješno. Kad je Oton učvrstio svoju vlast iz ­ nutra i osigurao je prema vani, kreće sam protiv Boleslava i nagoni ga 950 na vjernost i plaćanje danka. Ostajući dosljedan svojoj prisezi Boleslav se ne pridružuje kralje­ vim protivnicima i pomaže ga u potrebi vojskom. Nepo­ sredno poslije strahovitog poraza Madžara oo Leškom polju 955, u kojem sudjeluju i njegove pomoćne čete, Bo ­ leslavodbija od svojih granica navalu Madžara. Iste go ­ dine pomaže također Otona protiv polapskih Slavena. U produženju borbe oduzima Madžarima Moravu, a s vre ­ menom osvaja i Bijelu Hrvatsku s gradom Krakovom. Po­ sljednja je tekovina bila toliko značajna, da se u jednom suvremenom izvoru daje ime Bijele Hrvatske cjelini Bo ­ leslavove države. Poljskomu knezu Mješku L, kojemu je jezgra države bila oko današnjeg Poznanja, daje 965 za ženu svoju kćer Dobravu. Tim je brakom utrt put kršćanstvu u poljskom narodu. Boleslav je u borbi sa sta­ rim plemenskim rodovima, koje su vodili knezovi (reguli,

duces Boemanorum), proveo unutrašnje jedinstvo i polo­

žio možda temelj novome uređenju države. Prag je u nje­ . govot doba jedno od najznatnijih središta trgovine u sre­ dnjoj Evropi. U njemu se stječu trgovci s dalekih strana; dolaze Rusi, muslimani, Židovi i Madžari, da na njegovim sajmovima kupuju roblje, kositer i različita krzna. Kao sredstvo razmjene služe njegovim podanicima maramice tanke poput mreža, koje im »vrijede kao bogatstvo i naj­ veća dragocjenost«, ali Boleslav kuje već i srebrne denare. Najstariji ljetopisac češki Kozma Praški dao mu je pri­ djevak Okrutni.
B. II. (967-999) održava neokrnjenu baštinu svog oca B. L i već u početku vladanja proširuje granice države do razmjera, kojih nije više nikad postigla. S odobrenjem Otooo I. osniva u Pragu biskupiju (jamačno 973). koja je s vremenom potisnula slavenski jezik u obredima i time završila prvi, djelima plodni odsjek u stvaranju narodne češke kulture. Poslije prvog biskupa, saskog monaha Diet­ mara, ističe se snažna ličnost sv. Vojtecha (Adalberta), vjerojatno iz plemena čeških Hrvata (982-96 s prekidima). Tragična sudbina njegova roda Slavnikovaea, posljednjeg od starih kneževskih rodova (995), čime je tek omogućeno potpuno ujedinjenje čeških zemalja, odvodi ga napokon među poganske Pruse, gdje pogiba 997. Boleslav podiže također prve samostane benediktinaca u Češkoj i dobiva zbog svojih zasluga za crkvu pridjevak Pobožni. Poslije smrti Otona I. 973 upleće se u dinastičke borbe u Nje­ mačkoj, pomažući bez uspjeha Otonova sinovca Henrika II. (do 977). Isto čini i poslije smrti Otona II. (983). Prija­ teljski odnošaj s poljskim knezom Mješkom pretvara se 989 u skrajnje neprijateljstvo radi Mješkova upada u drža­ vu Boleslavovu. To se neprijateljstvo nastavlja i za nji­ hovih nasljednika.
B. III. (999-1002 i ponovno 1003). sin B. II ., doživio je za svojega vladanja osobito teških udaraca i velikih gubitaka. Već prve godine oduzima mu poljski knez Boleslav Kra­ kov, a naredne godine postaje i vazal moćnog mišanjskog markgrafa Ekkeharda. Svojim nedostojnim postupcima, oso ­ bito prema braći, pobuđuje toliko nezadovoljstvo u naro­ du, da na kraju gubi prijestolje i postaje prognanik (1002). Kad se s poljskom pomoću vraća i usprkos općem izmire­ nju uništava 1003 ugledni rod Vršovaca, osvećujući mu se za svoj prijašnji pad, novi ustanak dovodi u zemlju Bo­ leslava Hrabroga. Taj dade Boleslava oslijepiti i utamni­ čiti u Poljskoj, ali se već 1004 povuče pred njemačkim kraljem Henrikom II.
LIT.: F. Palacky, Dejiny narodu českeho v Cechaeh a v Morave, 4. izd., Prag 1894, L; V. Novotny, Ceske dejiny, L, L, Prag 1921; J. Pc­ kar, Svafy Vaclav, česky časopis hist., XXXV., 1929; Ceskoslovenskl! vla.liveda, IV ., Prag 1932; T. Maretić, Slaveni u davnini, Zagreb 1889; Li. Hauptmann, Dolazak Hrvafa, Zbornik kralja Tomi.lava. Zagreb 192~. J.S-k.