porodica. Oko 1880 putovao je po Njemačkoj i Americi.
Redovito je izlagao u Parizu (Salon des Champs-Elysees i
izložbama Societe Nationale des Beaux-Arts). Na mnogim
njegovim portretima javlja se utjecaj ·Whistlerov.
LIT.: C. M.uel.ir, Un factice: J. B . (u knjizi Trois crise de l'art
.ctuel), Pariz 1906.
A. Seh.
BOLDO, Peumus Boldus Molina, jako je mirisavo
i nisko drvo, zimzelenih i veoma dlakavih listova, a pri
pada maloj porodici Monimiaceae, koja je vrlo srodna 10
vornjačama. B. raste na suhim i sunčanim obroncima sre
dnjega Chilea, gdje je vrlo čest i raširen. Od ove biljke,
koja sadržava u svim dijelovima mirisavo etersko ulje, uzi
maju se uglavnom kao lijek listovi - Folia Balda. U do
movini se b. već odavno upotrebljava i kao začin i kao
lijek kod upale mjehura, u bolestima jetara i žuči, kod
gonoreje, upale prostate, kod uloga i t. d. Iz lišća dobiveno
ulje služi u iste svrhe, a upotrebljava se također u parfu
merijama.
F. K-n.
BOLDYREV, Anatolij Kapitonovič, * 1883, jedan od
najznamenitijih suvremenih ruskih kristalografa i mineralo
ga. Od 1920 profesor kristalografije i mineralogije na rudar
skom institutu u Lenjingradu, a od 1922 i ravnatelj gole
mog naučnog instituta u istom gradu, koji je na spomen
njegovu učitelju Fedorovu (t 1919) nazvan Fedorovljev in
stitut.
Lj. B-ć.
BOLERO, španjolski ples, za koji se uzima, da ga je
pronašao 1780 plesač Cerezo. Pokretanje plesa odvija se u
umjerenoj tročetvrtinskoj mjeri, a sam plesač prati svoj
ples pjevanjem i kuckanjem kastanjeta. B . se kao pučki
ples danas gotovo i ne pleše. Moogi su ugledni skladatelji
napisali lijepih koncertnih skladba pod tim naslovom; dru
gi su takve b. upotrijebili na pr. u opernim partiturama,
da njima istaknu španjolske značajke svoje glazbe. B . S.
Ples je nastao u 18 st. u Andaluziji, a ritam mu je ovaj:
Bolero se zove i vrsta ženskog kaputića, koji ide do
pojasa, a isto tako i maleni okrugli ženski šeširić s bombi
cama. Oboje je španjolskog podrijetla.
U.
BOLESALIĆ → Obradović Miho.
BOLESLAV, češki knezovi iz porodice Přemyslovića.
B. I. (929-967) dolazi na prijestolje uklonivši nasilno
brata Vaclava L Premda je nastavio bratova vjerska na
stojanja, koja su Vaclava - uz njegovu mučeničku smrt
učinila zaštitnikom češke zemlje, znači njegova vladavina
ipak dublju promjenu sistema. Čini se, da je ona izazvala
od.~a.h vojni pohod njemačkog kralja Henrika L, koji je
prIsllIo borbom Boleslava, da mu se podloži. Tek otpad
nekog plemenskog kneza, koji nalazi zaštite u Henrikova
nasljednika, učini 936 kraj dotad mirnom odnošaju. Bo
leslav počinje dugotrajnu borbu s Otonom L, koju vodi
uglavnom uspješno. Kad je Oton učvrstio svoju vlast iz
nutra i osigurao je prema vani, kreće sam protiv Boleslava
i nagoni ga 950 na vjernost i plaćanje danka. Ostajući
dosljedan svojoj prisezi Boleslav se ne pridružuje kralje
vim protivnicima i pomaže ga u potrebi vojskom. Nepo
sredno poslije strahovitog poraza Madžara oo Leškom
polju 955, u kojem sudjeluju i njegove pomoćne čete, Bo
leslavodbija od svojih granica navalu Madžara. Iste go
dine pomaže također Otona protiv polapskih Slavena. U
produženju borbe oduzima Madžarima Moravu, a s vre
menom osvaja i Bijelu Hrvatsku s gradom Krakovom. Po
sljednja je tekovina bila toliko značajna, da se u jednom
suvremenom izvoru daje ime Bijele Hrvatske cjelini Bo
leslavove države. Poljskomu knezu Mješku L, kojemu
je jezgra države bila oko današnjeg Poznanja, daje 965
za ženu svoju kćer Dobravu. Tim je brakom utrt put
kršćanstvu u poljskom narodu. Boleslav je u borbi sa sta
rim plemenskim rodovima, koje su vodili knezovi (reguli,
- duces Boemanorum), proveo unutrašnje jedinstvo i polo
žio možda temelj novome uređenju države. Prag je u nje
.
govot doba jedno od najznatnijih središta trgovine u sre
dnjoj Evropi. U njemu se stječu trgovci s dalekih strana;
dolaze Rusi, muslimani, Židovi i Madžari, da na njegovim
sajmovima kupuju roblje, kositer i različita krzna. Kao
sredstvo razmjene služe njegovim podanicima maramice
tanke poput mreža, koje im »vrijede kao bogatstvo i naj
veća dragocjenost«, ali Boleslav kuje već i srebrne denare.
Najstariji ljetopisac češki Kozma Praški dao mu je pri
djevak Okrutni.
B. II. (967-999) održava neokrnjenu baštinu svog oca
B. L i već u početku vladanja proširuje granice države do
razmjera, kojih nije više nikad postigla. S odobrenjem
Otooo I. osniva u Pragu biskupiju (jamačno 973). koja je
s vremenom potisnula slavenski jezik u obredima i time
završila prvi, djelima plodni odsjek u stvaranju narodne
češke kulture. Poslije prvog biskupa, saskog monaha Diet
mara, ističe se snažna ličnost sv. Vojtecha (Adalberta),
vjerojatno iz plemena čeških Hrvata (982-96 s prekidima).
Tragična sudbina njegova roda Slavnikovaea, posljednjeg
od starih kneževskih rodova (995), čime je tek omogućeno
potpuno ujedinjenje čeških zemalja, odvodi ga napokon
među poganske Pruse, gdje pogiba 997. Boleslav podiže
također prve samostane benediktinaca u Češkoj i dobiva
zbog svojih zasluga za crkvu pridjevak Pobožni. Poslije
smrti Otona I. 973 upleće se u dinastičke borbe u Nje
mačkoj, pomažući bez uspjeha Otonova sinovca Henrika
II. (do 977). Isto čini i poslije smrti Otona II. (983). Prija
teljski odnošaj s poljskim knezom Mješkom pretvara se
989 u skrajnje neprijateljstvo radi Mješkova upada u drža
vu Boleslavovu. To se neprijateljstvo nastavlja i za nji
hovih nasljednika.
B. III. (999-1002 i ponovno 1003). sin B. II ., doživio je za
svojega vladanja osobito teških udaraca i velikih gubitaka.
Već prve godine oduzima mu poljski knez Boleslav Kra
kov, a naredne godine postaje i vazal moćnog mišanjskog
markgrafa Ekkeharda. Svojim nedostojnim postupcima, oso
bito prema braći, pobuđuje toliko nezadovoljstvo u naro
du, da na kraju gubi prijestolje i postaje prognanik (1002).
Kad se s poljskom pomoću vraća i usprkos općem izmire
nju uništava 1003 ugledni rod Vršovaca, osvećujući mu se
za svoj prijašnji pad, novi ustanak dovodi u zemlju Bo
leslava Hrabroga. Taj dade Boleslava oslijepiti i utamni
čiti u Poljskoj, ali se već 1004 povuče pred njemačkim
kraljem Henrikom II.
LIT.: F. Palacky, Dejiny narodu českeho v Cechaeh a v Morave, 4.
izd., Prag 1894, L; V. Novotny, Ceske dejiny, L, L, Prag 1921; J. Pc
kar, Svafy Vaclav, česky časopis hist.,
XXXV.,
1929; Ceskoslovenskl!
vla.liveda, IV ., Prag 1932; T. Maretić, Slaveni u davnini, Zagreb 1889;
Li. Hauptmann, Dolazak Hrvafa, Zbornik kralja Tomi.lava. Zagreb
192~.
J.S-k.
