BOJE APARAT ZA BOJENJE PREDIVA U KANJURAMA raju prevesti u topivo stanje. Boji se u alkalnoj kupki, ali se suvišak alkalija dodaje u formi sode ili amonijaka, jer su animaina vlakna veoma osjetljiva na alkalije. 6. Indigosoli su u vodi topive boje i njima se direktno boji u slabo kiseloj kupki uz dodatak Glauberove soli, Rou galita (formaldehid-sulfoksilat, preparat hidrosulfita), octe ne ili mravlje kiseline, kod 40-100°C. Nakon ohlađcnja razvija se boja uz dodatak sumporne kiseline i natrijeva nitrita. 7. Naftol AS i analogne boje rjeđe se upotrebljavaju za bojadisanje vune. Teh~ička provedba. bojenja. Prema tome, u kojem se obliku nalaze tekstilna vlakna, razlikujemo i različite izvedbc procesa, bojenja. Neispredena vlakna boje se u aparatima, u kujima je roba složena, a otopina boje tiska se kroz. nju s pomoću pumpe. Predivo se može bojiti na otvorellIm kacama i rukom se provlači kroz boju. Vuneno se predivo boji i u viticama u otvorenim ili zatvorenim aparatima. Namotano predivo na osnovnim valjcima ili kri~nim kalemima boji se u otvorenim ili zatvorenim apa r~tlma, kroz koje cirkulira boja. Tkanine se boje na jigge fima. Tkanina se prov lači kroz tekućinu tako da se od mo!~,:a s. je~nog valjka, a namotava na drugi 'i tako pro vlacl lZmjell1Cno amo tamo. U aparatima na valjke za ižmi kavanje . (F?ulard, njem. Klotzmaschine) provlači se tkani !1.a ~ontm!!lrano kroz koncentriranu otopinu boje i odmah Izmlkava Između dva ili tri valjka. Kod kaca na čekrk (njem. Haspel-Rufc) provlači se tkanina kroz tekućinu ta ko, da je čekrk okreće. Aparati za bojenje napravljeni su od najrazličitijih materijala od drva željeza specijal nih čelika i t. d. ",M.Ž. Bojenje seljačko. Glavni je predmet seljačkoga bojenja pređa, zatim lončarska roba, uskrsna jaja, manje koža, drvu, tikvica i dr. Bojenje pređe, i to u prvom redu VlJne, rjeđe lana ili konoplje, vršilo se od davnine po ne kim t.~adicijskim rect'ptima, katkada od samih prir0dll1h domaclh sredstava, no redovno još i uz pomoć ove ili one kupovne tvari, u prvom redu stipse (slanca. alauna), koja rastopljena u vodi čini pređu prije sama bojenja sposob nom, da boju potpuno primi (katkada se međutim pređa kvasi u stipsi istodobno s bojom). Važnije su biljke za ove domaće boje: za žutu zanovijet (Laburnum - stabljika o?nosno. listovi~. srrac (Serratula tinctoria), žutilovka (Ce nlsta), rjeđe rUJ (Rftus), kora jabuke divljake, šafran i dr., z.a crvenu u prvom redu broć (Rubia tinctorum), zatim ljuske crvenoga luka, od kojih se dobivaju različne osjcne crveno-s~~.~e; za crnu kora johe (jalše), jasena, mladoga hrasta (I slske hrastove), a uza to zelena galica (vitriol); ~a modru boju kupovni indigo (ćivit), rastopljen u vodi, pređa se u toj bnji, toploj, kvasi pa poslije vodom ispire; ~elen~ se. boja dobi,:~ kon:.biniranim bojenjem modro pa zu to jedllIm od gornjih nacma. Kako su neke t. zvo priro- BOJI 11 dne boje malo intenzivne, često se ovakvo bojenje tekstilne materije ponavlja po više puta ili se boji dodaju još kakve h'ari za pojačanje bOje (na pr. lišće breskve sa žutim mesom kod žutoga bojenja; okujina, drozge od kovanja željeza, za cmu boju i dr.). Iza bojenja redovno se tkanina poslije još ispire vodom. Tako bojena pređa, uglavnom domaćim prirodnim sredstvima, zadržava prvobitnu kakvo ću i intenzitet redovno dosta dugo (samo neke blijede brže, odnosno mijtnjaju se. na pr. od lukovine), dok u novija vremena bajena pređa kupovnim bojama, pon-ajviše ani linskima, brzo izblijedi, premda je u početku veoma žive, pače nametljivo neukusne, žarke boje. Narodne rukotvorine od bojcne pređe iz starijih vremena poznaju se i razlikuju od novodobnih ponajviše upravo po tom intenzitetu boja - one su prve gotovo svagda zlIgasitije, decentnije. Ribar ske mreže na Jadranu narod boji crvenkastom rk o s po moću rastućene borove kore, raskvašene u morskoj vodi. Kožu narodni kožuh ar i katkada sami boje (inače ponajviše kupuju već obojenu); za smeđu boju služi im joh/na (jalšina) kora; u zap. Hrvatskoj služile su majstorima za ornamentaciju gumi-boje. Drvo se na selu dosta rijetko boji, katkad!, zemlJanom bojom, inače kupovnom, na pr. crveno fuksinom (I:'esto nimalo ukusno kombinirano s rez barijom) ili žuto šafrancm (danas i to napušteno) i slično. Lončarsku robu naši lončari boje dijelom priređenim doma ćim bojama: cmo s pomoću ječmena ili kukuruzna brašna u vodi raskvaŠlna i sl. (»kaljcnje« posuđa), bijelo s pomoću bijele zemlje (zvane i »bajsa«); inače kupovnima, osobito za zelenu, smeđu, žutkastu (druge manje). Pisanice su i danas naročit predmet tradicijskoga seljačkog bojenja (- batik, .. . . pisanice), i to u prvom redu ovim prirodnim bojama: crveno brocem, crvenkasto do smeđccrveno ljuska ma luka (lukovinjem), crno čađom; osim toga upotrebljava se vrlo mnogo za crvenu boju "treščica« ili »varzilo« (bra zilsko drvo), koje se mora u vodi raskvasi ti, dok se druge boje kupuju gotove u prašcima (a i crvena), u nekim kra jevima već odavna, u drugima, konzervativnijim, kao što je na pr. Bosha, tek u novije vrijeme. UT.: l. Kršnjavi. / .is/ovi iz Slavonije. Zagreb 1882; Vjesnik Etno grafskog muzeja u Zagrebu. III .• Zagreb 1937. 1>. G-i, Bojenje stakla provodi se na taj način, da se bezbojno staklo pokrije bojenom naslagom, premazivanjem ili uma kanjcm. Ova se boja ne može skidati ni mehaničkim ni kemijskim putem, a da se ne bi gornji sloj stakla ozlijedio, t. j. sama je boja vezana na staklenoj površini. F. Ko-ć. Bojenje tijela je elementaran običaj proširen i poznat ne samo kod većine primitivnih, već i kod mnogih kul turnih naroda. Isprva vjerojatno pretežno primjenji vana samo kao ukras ili znak žalosti, dobilo je s vreme nom mnogostrano, osobito ritualno i socijalno značenje. Općenito uzevši, bojenje tijela ima kod naroda, osobito onih, koji malo i nikako ne pokrivaju tijelo odjećom, čitav niz zadaća, koje kod Evropljana pripadaju odjcći i nakitu. Glavne funkcije bojenja tijela jesu ove: 1. ?znaka žalosti-pokore (Afrika), 2. isticanje ratničkoga Izgleda (svuda), 3 . oznaka plemena odnosno kaste ili sekte (juž. Azija), 4. zaštita od insekata (Afrika - bijeli pe peo) i zime odnosno vrućine, 5. ukras, osobito kod vjer skih. i socijalnih svečanosti, obreda i plesova (osobito ra~vlto na pr. u nekih Australaca). Boje su vegetabiIne i lluneralne, a najomiljelije su crna i crvena (naročito kod američkih plemena, pa otuda i naziv »crvenokožac«) te nešto žuta i bijela. Sličnu ulogu ima u nekih naroda (na pr. u južnoj Americi) obljepljivanje tijela pahuljicama perja. V.K-k. BOJER, Johan, * Orkedalen 6. III . 1872. norveški pi sac. Stekao je glas kao pripovjedač i izvan Norveške, naročito u Americi. Napisao je djela političkog sadržaja Et Folketog (Pokret naroda), Den evige Krigeri, Store hunger (Velika glad) i Verdens Ansigt (Naličje svijeta), gdje prikazuje slike iz velikog rata. U romanu Posljednji Viking opisuje pomorski i ribarski život Norvežana (1912). Roman je uz neke druge preveden i na hrvatski (Za bavna biblioteka, Zagreb). Napisao je i drame Teodorus Brutus i dr. Njegovom zaslugom podignuto je u Oslo-~ novo kazalište. F. B. BOJI, .. ~e l t sk o pleme, isprva jamačno u jugozapadnoj Germantji. od 400 pr. Kr. u gornjoj Italiji, gdje su iz među 193 i 189 pr. Kr. bili od Rimljana pokorcni. Sta novali su također između Alpa i Dunava, te su na sjc veru rijeci Dunavu u današnjoj Češkoj osnovali državu, l
