Stranica:Hrvatska enciklopedija sv III 01-100.djvu/18

Izvor: Wikizvor
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Ova stranica nije ispravljena


BOJE

dodatak sode i natrijeva sulfida i soli blizu temperature vrenja. N akon bojenja se oprana i ižmikana roba pod­ vrgava oksidaciji na zraku, da se topivi leukospoj boje prevede u netopivu boju. Te boje imaju slabu stalnost prema svijetlu, ali su veoma stalne kod pranja.
5. Boje u močama (njem. Kiipenfarbstoffe, eng1. vat colors, indantrenske boje) su netopive u vodi i također se moraju redukcijom s alkalijama prevesti u vodenu otopinu (moču), t. j. leukospoj boje, koji je obično sasvim druge boje nego osnovna boja, a ima direktan afinitet prema vlaknu. Kod bojenja indantrenskim bojama po­ stoje tri glavna postupka, koji se razlikuju prema količini natrijeve lužine i temperaturi bojenja. To su: IN postupak, sa mnogo NaOH i temperaturom bojenja 50-60 o C; IW sa manje NaOH, boji se kod 40--50°C; IK ima najmanje lužine, a boji se kod obične temperature 25-30 o C. Poslije bojenja se leukoboja oksidacijom na zraku ili pomoću oksi­ dativnih spojeva (K-bikromat, vodikov peroksid) prevodi u samu boju, koja je netopiva. Ima još spccijalnih postu­ paka, kao na pr. pigmentni postupak, naročito za sintet­ ska vlakna i lan. Tu se roba impregnira veoma fino disper­ giranom suspenzijom boje, koja se postizava dodatkom sredstva za dispergiranje (Peregal O,OK). Postepenim do­ datkom lužine i hidrosulfita reducira se postepeno boja na samom vlaknu i tu se sasvim jednolično razdijeli i fiksira.
N etopivost je glavni razlog velike stalnosti boja u mo­ čama. Kod ovih boja je vrlo važno naknadno obrađivanje u vreloj sapunskoj otopini. Time se postizava pravi ton boje i stalnost. Ove se boje odlikuju velikom stalnošću prema svijetlu i pranju; jedino još neke kombinacije naftolnih boja dostižu jednaku stalnost.
6. Indigosoli. To su esteri leukospojeva indantrenskih boja sa sumpornom kiselinom. Topivi su u vodi i imaju neki afinitet prema celulozl1om vlaknu. Njima se boji u neutralnoj kupki, a razvijanje nctopive boje provodi se uz dodatak oksldancija (natrijev nitrit) u prisutnosti sum­ porne kiseline. Sumporna kiselina osapuni ester leuko­ spoja, koji se onda djelovanjem oksidansa prevodi u ne­ topivu boju. Nakon bOjenja se vrelim sapunanjem fiksira
APARAT ZA BOJENJE NEISPREDENIH VLAKANA
ton boje i stalnost. Ove boje neznatno zaostaju u stalno­ sti za indantrenskim bojama, a neke su i jednako stalne.
7. Boje, koje se razvijaju na vlaknu. Ovamo spadaju boje iz grupe paranitranilin crvenila te Naftol AS-boje. Danas se najviše upotrebljavaju Naftol-AS-boje. Boji Be tako, da se vlakno provlači kroz rastopinu naftola­ ta (t. zvo grundiranje) i suvišak tekućine ukloni žmika­ njem ili centrHugiranjem. Naknadnim provlačenjem kroz otopinu dijazotirane baze razvija se netopiva boja na samom vlaknu. Naknadnim vrelim sapunanjem ukloni se ostatak ne fiksirane boje, pa se time povećava stalnost prema trenju. Ove su boje također veoma stalne prema svijetlu i pranju, a neke kombinacije dostižu stalnost boja
APARAT ZA BOJENJE PREDIVA NA KRIZ"lIM KALEMIMA (lijevo) I NA OSNOVNIM VALJCIMA (desno)
u močama. Ovamo spada i anilinsko crnilo, koje se odli­ kuje također velikom stalnošću. Roba se impregnira oto­ pinom anilinklorhidrata uz dodatak oksidirajućih sred­ stava, te se oksidacija anilina na anilinsko crnilo pro­ vede u t. zvo oksidacionim komorama kod temperature 45-50oC. Tu dolazi do tvorbe zelenog međuprodukta emeraIdina, koji se naknadnim provlačenjem kroz rasto­ pinu kalijeva bikromata oksidira na anilinsko crnilo. Naknadnim sapunanjem fiksira se još jače boja na vlaknu.
8. U maloj mjeri upotrebljavaju se još mineralne boje i prirodne boje iz sokova različitog drveća i plodova.
Za animaIna vlakna, vunu i svilu upotrebljavaju se ove boje:
1. Kisele boje i supstantivne boje. Bojadiše se kod tem­ perature vrenja u kiseloj kupki i uz dodatak sumporne, octene ili mravlje kiseline te Glauberove soli, kojom se usporava navlačenje boje na vlakno. Stalnost ovih skupina boja je veoma različita; tako su neke stalnije prema svi­ jetlu, druge opet prema valjanju i morskoj vodi. Ugla­ vnom su boje u močama i boje na močila mnogo stalnije od kiselih odnosno supstantivnih boja.
2. Bazične boje upotrebljavaju se rjeđe i to za življe tonove, kad se ne traži osobita stalnost. Njima se boji većinom u neutralnoj kupki kod 80-90°C. 3. Kisele boje s kompleksno vezanim metalom. Poradi kompleksno vezanog metala (krom i dr.) povećana je stalnost ovih boja, kojima se boji u jako kiseloj kupki kao i s kiselim bojama.
4. Boje na močila (Chromecht, Naphtochrom i aliza­ rinske boje). Tu imamo tri postupka: a) naknadno kro­ miranje, b) metakrom postupak i c) bojenje na kromiranoj vuni. Konačni produkt kod postupka a) i c) jest stabilan spoj kroma, odnosno drugih metala, kao aluminij, bakar (željezo), i boje. Poradi velike stabilnosti ovog spoja odli­ kuju se ove boje i velikom stalnošću prema svijetlu, noše­ nju, trenju, valjanju, pranju, znoju, karboniziranju i de­ katiranju.
5. Boje u močama. Ove su boje netopive u vodi, pa se redukcijom uz dodatak natrijeve lužine i hidrosulfita mo­