Stranica:Hrvatska enciklopedija sv III 01-100.djvu/17

Izvor: Wikizvor
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Ova stranica nije ispravljena


BOJE

do međusobnog upliva proizvodnje i potrošnje tako, da se ne teži samo za povećanom postojanosti, nego i za tim, da se boje mogu što jednostavnije primjenjivati.
Po kemijskom sastavu otpada od ukupne proizvodnje 500/0 na azo-boje, 14"/0 na sumporno crnilo, 9 .4% na trife­ nilmetanske i druge boje, 8 .80/0 na antracenske i boje u močama, 70/0 na indigo, 4 .70/0 na ostale sumporne boje.
Proizvodnja boja iznosi zapravo samo manji dio ukupne proizvodnje u velikim kemijskim poduzećima, a i narodno­ gospodarsko značenje ove grane veleobrta nije baš osobito znatno. S druge strane povisuje bojadisanje u velikoj mjeri vrijednost tekstilne robe. Prema procjeni "Odbora za istraživanje uvjeta proizvodnje i prodaje njemačke pri­ vrede« iznosi ukupna vrijednost svjetske proizvodnje boja oko 700 milijuna maraka; vrijednost nebojadisanih teksti­ lija u svijetu cijeni se na 21 milijardu maraka, a bojadi­ sanih na 20-35 milijardi maraka, što iznosi 10-140/0 od ukupne svjetske veleobrtne proizvodnje, koja se je cije­ nila 1928/29 na 225 milijarda maraka. M.Ž.
Boje za knjigotisak, koje se upotrebljavaju kod tiska, izrađuju se u posebnim tvornicama (kod nas: tvor­ nica boja i pokosti "Chromos« d. d . , Zagreb-Samobor). Tiskarske se boje sastoje od fino razdijeljene boje u svije­ tloj pokosti. Kod tiska prodire u papir samo neznatan dio pokosti; najveći dio ostaje pomiješan s bojom na površini papira i tamo oksidira kod sušenja, pri čemu se tiskarska boja čvrsto veže s papirom pod djelovanjem pokosti, koja je prodrla u papir. Tiskarske se boje dijele u dvije glavne skupine: u šarene i nešarene. U nešarene spadaju bijela i crna boja (tiskarsko crnilo), kao i svi među njima sivi to­ novi. Fino tiskarsko crnilo se sastoji od fine lanene pokosti i najbolje čađe. Crna boja za knjige i novine izrađuje se naprotiv od teških ulja, parafinskog ulja, kolofonija i jefti­ ne čađe. Kod šarenih boja mogu se upotrijebiti samo neke zemljane boje, kovinske boje i takve organske boje, koje su za to podesne. Danas se najviše upotrebljavaju katran­ ske boje, koje su netopive u vodi, pa se vežu s pomoću pu­ nila (kaolin, aluminijski hidroksid i t. d .) . S. H.
Uglavnom postoje tri vrsti boje za štampu u knjigo­ tisku, litografiji i ofsetu, odnosno bakrotisku. Međusobno se ove boje razlikuju svojom jakošću, gustoćom. Boja se odabire prema kakvoći papira, predmetu koji se ima štam­ pati ili kod štampanja autotipija prema gustoći mreže i dubini jetkanja. Postoji pet temeljnih boja: crna, žuta, cr­ vena, modra, bijela. Spajanjem ovih boja dobivaju se naj­ različitije vrste i nijanse. U boju većinom tamnijeg tona pnmiješa se još jedna anilinska boja, koja se s prvom samo slabo spaja, čime se postizavaju tonski efekti. J. K.
Postojanost boja. Organske i anorganske boje kemijski su spojevi, koji dO'laze u promet u obliku kristalića u prahu ili u tijestu kao fina kemijska roba. One služe za bojadisanje tekstilnih vlakana ea, papira, kože, slame, drva, gume, anorganskih pigmenata, ulja, masti, voskova j t. d .
Dok su kod veoma ograničenoga broja anorganskih boja, koje se još danas upotrebljavaju, postojanosti na temelju starih iskustava opće poznate, kod organskih, sintetički dobivenih boja, kojima broj danomice raste, nastoji pri­ mijenjena kemija provesti točnu klasifikaciju prema posto­ janostima. Postojanosti njihovih obojenja izražavaju se u brojkama, koje označuJu stupanj postojanosti, a koje su određene prema propisima stanovitih kemijskih, odnosno kemijsko-tekstilnih društava ili prema praktičkim isku­ stvima proizvađačkih tvornica. Tako na pr. za njemačku proizvodnju boja vrijede propisi i tipovi komisije za po­ stojanosti u društvu njemačkih kemičara (Echtheitskom­ mission im Vere in deutscher Chemiker), prema kojima za postojanost obojenja prema svijetlu postoji skala od 8, a za sve druge postojanosti skala od 5 brojeva.
Kako postojanosti ovise u različnim omjerima i o jačini obojenja, to se kod postojanosti obojenja prema svijetlu, koje je najvažnije, u najnovije vrijeme ova skala proširila tako, da se postojanost označuje uz određenu jačinu obo­ jenja (Richttyp) i za 2 slabija obojenja ('/3, 116 Richttyp).
U tu svrhu izrađena je za sve vrsti tekstilnih vlakanaca (do sada uglavnom za pamuk i vunu) posebna skala PQ­ moćnih tipova obojenja, prema kojoj se određuje normalni tip jačine.
Tekstilni veleobrt kao glavni potrošač boja dobivenih iz katrana kamenog ugljena razlikuje uglavnom postojanosti, koje su potrebne u proizvodnji, od onih, koje su potrebne kod potrošnje tekstilne robe.
Kao glavne postojanosti, potrebne kod proizvodnje, označujemo: postojanost prema vodi, kod pranja, kod kuhanja sa sodom, kod kuhanja pod tlakom, kod bije­ ljenja s klorom, kod bijeljenja s vodlkovirn super oksidom, kod merceriziranja, karboniziranja, valjanja, gladčanja, prebojadisavanja i t. d. , a kao postojanosti potrebne ili poželjne kod potrošnje: postojanost prema vodi, alka li jama (ulične prašine), trljanju, znojenju, morskoj vodi i t. d .
Na drugim područjima izvan tekstilnog veleobrta, na pr. kod upotrebe u veleobrtu uljenih boja i lakuva, dolaze u obzir i postojanosti prema lanenom ulju, prema prema­ zivanju i t. d.
Današnja nastojanja proizvodnje organskih boja iz ka­ trana kamenog ugljena idu za tim, da se na tržište donose proizvodi sa što većim postojanostima, koje su danas često premašile postojanosti najpostojanijih prirodnih boja, a da se proizvodima, koji se od posljednjih desetljeća pro­ šlog stoljeća upotrebljavaju u velikoj mjeri, dadu što to.:­ nije karakteristike postojanosti, kako bi ih veleobrt mogao najpnkladnije izabrati za upotrebu. M. V-ć.


APARAT ZA BOJENJE KRI2NIH KALEMOVA
Bojenje tekstilne robe je postupak, kojim se tekstilna vlakna tako mijenjaju, da reflektiraju samo jedan dio bijelog svijetla i oko onda vidi karakteristične boje. Ova se promjena postizava tako, da se na vlaknu fiksiraju tvari, koje reflektiraju samo jedan dio bijeloga svijetla; to su boje. Samo fiksiranje boja na celuloznom vlaknu je fizikalno-kemijski proces: adsorpcJja molekula boje na telulozi, a na animalnom vlaknu kemijski spoj bjelančevine vlakna i molekula boje. Prema vrsti tekstilnog vlakna, t. j. prema tome, da li dolaze u obzir vegetabiIna vlakna, koja su sagrađena od celuloze, ili animaina vlakna, koja sači­ njava bjelančevina keratin , imamo i različite postupke bojenja, odnosno različite vrste boja. Bojenje se izvodi u vodenim otopinama ili suspenzijama boje tako, da se vla­ kna ulažu u otopinu i tu gibaju, da boja može jednoliko prijeći iz otopine na vlakno. Proces se može izvoditi i tako, da roba miruje, a tekućina se giba.
Kod bojenja celulozmh vlakna (pamuka, lana, umjetne svile) dolaze u obzir ove skupine boja:
1. Supstantivne boje. One su topive u vodi i imaju direktan afinitet prema celulozi. Boji se u neutralnoj ili slabo alkalnoj kupki uz dodatak kuhinjske ili Glaube­ rove soli i sode, blizu temperature vrenja. Stalnost na vlaknu im je dosta malena, naročito kod pranja; neke od njih su dosta stalne prema svijetlu (Sisius boje).
2. Bazične boje nemaju direktnog afiniteta prema celu­ lozi, pa se njima može bojiti samo posredstvom močila (tanin, katanol). Roba se namače u močilu (tanin, fiksiran sa bljuvaćom sriježi - kalijev stibilotartarat) i nakon toga boji u neutralnoj ili slabo kiseloj kupki uz dodatak octene kiseline. Te sc boje odlikuju osobitom živošću i jasnoćom, ali im je stalnost prema pranju i svijetlu, a osobito prema trenju vrlo malena.
3. Boje na močila ili alizarinske boje nemaju također direktnog afiniteta prema celulozi, nego se bojadišu po­ sredstvom močila i to aluminijevih i kalcijevih soli. Moči se uz dodatak sulfuriranih ulja i boji se u suspenziji ali­ zarina. Veoma su stalne prema svijetlu i pranju, ali je skala tonova veoma ograničena.
4. Sumporne boje su netopive u vodi, pa se redukcijom u alkalnoj kupki uz dodatak natrijeva sulfida moraju pre­ vesti u topivu formu. Njima se boji u alkalnoj kupki uz