do sada najstalnijih tekstilnih boja, otvorili su nove mo
gućnosti na području sinteze organskih boja, kojih je indu
strija danas na velikoj visini.
M. V-ć.
Boje u kemijskom veleobrtu. Veleobrtna proizvodnja
katranskih boja nastala je doduše u Engleskoj i Francu
skoj. ali se nakon otkrića umjetnog alizarina (Liebermann
i Graebe 1868) prenosi i u Njemačku, gdje se vrlo brzo
razvija do velikih razmjera. Već 1860 osnovana je prva
tvornica fuksina II Offenbaehu na Majni i druga Fr. Bayer
u Elberfeldl1. G. 1863 osnovana je tt. Meister Lucius i
Briining u Hi:ichstu na Majni. Badische Anilin und Soda
fabrik, Ludwigshafen a. Rh. nastala je 1865, Agfa 1867 i E.
Cassella 1870. Osobit zamah zauzima proizvodnja nakon
1877, kad je stupio na snagu novi njemački patentni zakon.
Po tom zakonu nije zašti<:en novi produkt kao takav, kao
što je to bilo u Francuskoj, nego samo postupak za nje
govo dobivanje. Sve do 1913 ostaje Njemačka glavnim
proizvođačem i središtem veleobrtne proizvodnje boja. a
tek iza nje dolazi Svicarska, koje je udio kod razvitka pro
izvodnje boja veoma znatan. Već odavna su švicarski ke
mičari usavršavali i pojeftinjavali mnoge postupke za do
bivanje boja, koji su bili izrađeni u drugim zemljama, a
pronašli su i štošta novog, kao na pr. dobivanje safranina
i drugih boja. U Francuskoj bilo je osim podružnica nje
mačkih i švicarskih poduzeća samo jedno znatnije podu
zeće, Societe Anonyme des Mati1~res Colorantes et Produits
Chimiques de St. Denis de Paris. No ovo poduzeće je po
svom opsegu bilo manje od mnogih malih njemačkih tvor
nica. Francuska jJ ipak na području pronalazaka pridoni
jela mnogo daljnjemu razvitku: tako je na primjer prvi
praktički iskoristivi postupak za dobivanje anilina reduk
cijom nitrobenzola sa željezom izradio Francuz Bechamp.
U Engleskoj nije od 1887 (otkriće primulina) dugo vremena
ništa znatnije pronađeno. Bilo je osnovano nekoliko znat
nijih tvornica kao na pr. Read Holliday i druge, ali je u
ovima proizvedeno vrlo malo novih stvari. U Engleskoj
je kolijevka katranskih boja. W. H . Perkin je svojim
otkrićem mauveina (1856) utro put za proizvodnju umjetnd1
boja te je 1857 pcdigao prvu tvornicu katranskih boja u
Grenford Greenu kraj Londona.
Od 1877 do 1913 napreduje razvitak proizvodnje boja
u Njemačkoj orijaškim koracima, dok u ostalim zemljama,
osim u Svicarskuj, ova proizvodnja- sve više nazaduje, tako
da se 1913 može govoriti upravo o njemačkoj hegemoniji
na području proizvodnje boja. U tom razdoblju prijavlje
no je oko 10.000 njemackih patenata, kOji zaštićuju naj
manje 50 hiljada boja. Od toga dolazi u trgovinu oko
1000 posebnih boja, što odgovara od prilike 10.000 trgova
čkih maraka. Od ovih 1000 posebnih boja otkrili su fran
cuski i engleski kemičari po 30, švicarski 150, a njemački
700 boja. Golem napredak njemačke veleobrtne proizvo
dnje boja do 1913 vidi se iz ove tablice (brojke su u mi
lijunima maraka):
Godina Njemačka Engleska Francuska Svicarska USA
1878 45 9 5 3
1895 100 12
1905 180 16
1913 280 5 3.5 20 8
Ovdje je nabrojena samo vlastita proizvodnja pojedinih
zemalja. U istinu su francuske, engleske i američve podru
žnice njemačkih tvornica proizvodile znatne količine boja
iz I1'Uzproizvoda uvezenih iz N j emačke. Ukupna potrošnja
katranskih boja cijenila se 1913 na 150.000 tona u vrije
dnosti od 385 milijuna maraka.
Poslije svjetskog rata položaj se promijenio u toliko,
što su Francuska, Engleska i Amerika počele samostalno
proizvoditi boje i to u daleko većoj mjeri, nego je odgo
varalo vlastitoj potrošnji. Uslijed toga su te zemlje počele
u znatnoJ mjeri izvoziti pojedine boje, tako da je naro
čito u Istočnoj Aziji dušIo do živahne konkurentske borbe.
Naravno da je radi toga i njemačka proizvodnja i izvozna
trgovina donekle nazadovala. No njemačka se nauka i
veleobrtna proizvodnja s pomoću svoje visoke tradicij(;
ponovno podigla, proširivši svoje djelovanje na nova po
dručja, osobito polažući važl1'Ost na skuplje stalne boje,
kao na pr. boje u močama (lndanthreni), Naphtol-.~.S
boje, te osobito stalne no i mnogo skuplje boje drugih
skupina.
Kasnije je uslijed međunarodnih odnošaja došlo do spo
razuma između pojedinih tvornica te do stvaranja novih
velikih grupacija. G . 1925 se 11 njemačkih tvornica boja
ujedinilo u veliki koncern I. G . Farbenindustrie A. G. s
početnom glavnicom od 1100 milijuna maraka. K tomu
je pridošlo još 28 kemijskih tvornica sa srodnih područja
tako, da ta skupina tvori danas jednu od najvećih zaje
dnica kemijskog veleobrra. I u međunarodnom mjerilu
došlo je do sporazuma i to 1929 između njemačkih, švi
carskih i francuskih poduzeća, a 1932 između engleskih i
njemačkih poduzeća. U Americi je također došlo do kon
centracije, pa je 1929 osnovana i američka interesna za
jednica tvornica boja s glavnicom od 60 milijuna dolara,
koja kontrolira oko 300/0 američke proizvodnje boja. Gla
vni predstavnik američke veleproizvodnje boja je koncern
Dupont (250 milijuna dolara); u Engleskoj su kemijske
tvornice okupljene u ICI (56 milijuna funti), a u Francu
skoj u Kuhlmalln koncernu (300 milijuna franaka) u za
jednici s Compagnie Nationale des Matieres Colorantes
de St. Denis (40 milijuna franaka). Svicarska poduzeća:
Gesellschaft fUr chemische Industrie in Basel (Ciba), Che
mische Fabrik vorm. Sandoz, Basel, J. R. Geigy, Durande
Huguenin, također su se zbila i posjeduju u Engleskoj i
Americi zajedničke podružnice. Osim u ovim zemljama
još je od važnosti proizvodnja boja u Italiji, gdje također
postoji niz kemijskih poduzeća odnosno koncerna, koji
proizvode boje. Glavniji su ACNA i Fabrica Colori d'ani
lina, Malegnano. Razvitak proizvodnje boja u najvažnijim
industrijskim zemljama vidi se iz slijedećih tablica (u
tonama):
-'""
"
>0
~
-'"
"
"
~
~
l';
~"
o
~
"S en -;" " "~ u
- =-"
~ " o co " ~ i: '0; ~ u Z
- i
~
if)
E >-,
""
1913 125.000 3300 2000 1550 8000
1920 47.000 28000 23000 7350 10500
1922 92.700 29000 9300 8060 5000
1927 80.000 42700 17800 12500 8500 6000 7800
1929 75.000 51000 25400 12800 12000 7400 8000
1933 66.000 45900 24100 12200 10000 6200 16000
1934 76.000 39000 24000 11300 10000 7000 18400
Čitav razvitak proizvodnje boja, počevši od prvih mrša
vih početaka umjetnog dobivanja boja u Engleskoj pa sve
do danas, zahvaljuje svoj veliki uspon uglavnom njema
čkim kemičarima. U tom razvitku mogu se jasno razabrati
tri odsjeka. U prvom odsjeku traže se nove boje, posve
empirijski, ali s mnogo uspjeha. Na osnovi iskustva izgra
đeno je i upoznavanje strukture novih spojeva, kao rezul
tat Kekuleove teorije benzolove jezgre. Upoznavanjem
strukture mogle su biti izgrađene i nove sinteze, kojima
današnja veleobrtna proizvodnja boja zahvaljuje svoje
'elike uspjehe. No i u ovom drugom odsjeku bio je glavni
cilj otkrivanje novih boja bez osobitih obzira na bojadi
sarska svojstva. Tek u posljednjem trećem odsjeku dolazi