20
breme moralo upaliti i planuti u sunčanu gradu Svantevi dovu, nije smjelo da se raspe u tome gaju, punu sjene i tišine.
Njezine su nozdrve bile odavno prožete vonjom krvi i vatre, ali je miris smole i meda, kojim ju je taj lug dočeki vao, prodirao ipak u nju i budio u duši i u puti njezinoj neke nemire, kojima nije znala razloga . Nešto meko i slatko izlazi
iz hrama okružena nasipom , silazi na jezero , luta šumom. Neki lagani topli dašak ide od nekuda i hače joj u lice i u zatiljak golicajući joj lagano kožu kao svila i paperje. Neka nevidljiva mreža plete se svuda naokolo, da zahvati lugove i sve živo i neživo, što je u njemu. Leći, protegnuti se i ne što sanjati i na nešto čekati ... dane ... godine. Na vrhu nasipa 'pokaza se jelen. Mahao je rogovljem i kopkao prednjim nogama. Pruživši gubicu tražio je nešto svojim krupnim sjajnim očima, dok su mu treptale nozdrve i bujna rusa brada . Najednom rikne dugo i strastveno. Oda zva mu se meket ispod breze na brijegu jezera, i Jarula vi
dje, kako jelen i košuta jure jedan prema drugome, da se sastanu negdje iza debala.
Ona htjede ustati i popeti se na nasip, samo da se otme razdraganosti, što ju je obuhvatala, kad nešto zveknu .
Djevojka se trznu i pogleda oko sebe. Vukući za sobom lanac i noge, odsječene do ispod ko
ljena, neki je čovjek puzao prema njoj . Kad ga Jarula nadje pogledom , čovjek stade ; on se upre o ruke i zagleda u
nju. Kosa mu je bila razbašurena, crna brada raščupana i prljava od prašine, odijelo razderano . Dubokim, upalim oči ma, u kojima je gorjela neka divlja mržnja, gledao je oštro i prkosno u djevojku , a usta mu se kesila od gorka i zlorada posmjeha. Njegovo je ispaćeno lice odavalo začudjenje, koje je prelazilo u sve ljuću srdžbu . Ti si to, Niklotova kćerko! Baš ti ...
Ona ostade sjedeći i zagleda se u hromoga, ali ga ne prepozna .
