19
nemirne kolobare , nalik na plamene oči po tamnom tlu ispod krupnijih stabala i prele blistave, žitke mrežice po li
stovima, što su u liku zelenih ravnih štitova ležali na povr
šini vode, držeći se dugim peteljkama za dno jezera. Nigdje ništa živa, samo se leptir spuštao na krupan cvijet, koji je virio iz vode, dok je na obali jezerskoj pasla pod brezom pitoma košuta.
Žedni konji za'rzaše i htjedoše k vodi. Banu u trku i sr dito vičući čovjek, ali, kad ugleda ii prepozna kralja, iskaže mu čast pa primi konje za uzde i povede sâm kola do nekih daščara prislonjenih o bok nasipa, koji je , okrugao i visok ,
puštao da iz njega jedva viri krov omanjeg drvena hrama. Kola udjoše u prostrano dvorište.
Koliko konja imate u stajama? upita kralj . Nijednoga. Sve je pošlo u Arkun, a djeca su odvela nekoliko starije kljusadi na pašu. Tu sam danas sâm. Kralj se namrgodi pa reče vozaču :
Otpregni i povedi konje u staju , nek se odmore i nahrane. Sve to ne smije dugo trajati, - A ti me povedi u
stan, reče čuvaru daščare ; hoću da legnem . Jarula ostade sama u dvorištu.
Ona sjedne na kamenu klupu ispod lipe, nasloni se le djima o deblo i zagleda se preda se.
Bijaše to za nju prvi put u životu, što je onuda išla u Arkun. Znala je sve hramove na ostrvu i na kopnu , ali toga
kod Crne lokve na Jasmundu nije bila nikada pohodila ; pred njom se je o njemu rijetko kada govorilo . Znala je jedino, da se to svetište spominjalo samo u kućama, gdje su žene bile nerotkinje, u stạjama, gdje su životinje ostajale jalove, i u vrtovima gdje voćke nisu radjale plodom. A kakav je to bog, koji se je sklonio u šumu punu mira i mirisa, a pokraj
jezera s vodenim cvjetovima i s pitomim jelenima ? Čemu idu ljudi k njemu, kad ono ne voli oružju i borbi? ... Osjećala je, da je hvata nešto, što nije samo umor od putovanja pod ljetnim suncem. Ona je stigla na ostrvo noseći odsječenu glavu u ruci i nešto teško i tvrdo na dnu duše ; i ono se
