Satir/2. dio/V.

Satir iliti divji čovik — Drugi dio: Slavonac otpiva u verše Satiru
autor: Matija Antun Relković

V. Satir kazuje Slavoncu da je sa ženah i do sada, te baš u gospodskih kućah, svadnja Ii dioba bivala; pisma, koja se i danas uz tamburu piva to isto svidoči

Piju vino dva Jakšića mlada,
Jakšić Mitre i Jakšić Bogdane.
A kad su se ponapili vina,
Jakšić Bogdan Mitru besjedio:
"Jakšić Mitre, moj mio brajene!
Dok mi, brate, skupa pribivasmo,
i majka nam dvori upravljaše,
tad se naši dvori bijelješe,
i gosti nas često pohodiše,
pohodiše srijemski knezovi,
i sam glavom car srpski Stjepane.
A kako se, brate, rastadosmo,
i ljube nam dvori upravljaše,
tada naši dvori potavnješe,
i gosti naš, brate, odbjegoše;
ne pohode srijemski knezovi,
nit sam glavom car srpski Stjepane.
Ta s koga je, da od Boga najde!"
Jakšić Mitar bratu besjedio:
"Jakšić Bogdan, moj mio brajene,
to je, brate, s' tvoje virne ljube,
s' Vukosave, da od Boga najde!"
To Bogdanu vrlo mučno biše
pak je Mitru tiho besjedio:
"Jakšić Mitre, moj mio brajene,
hodi, brate, da kušamo ljube,
da vidimo il je s' moje ljube,
il je s' moje il je, braco, s' tvoje.
Što rekoše, to i učiniše;
otidoše Bogdanovu dvoru.
Bogdan ode k ljubi u timare,
Mitar osta dvoru na pendžeru
ter će slušat što će besjediti.
Jakšić Bogdan ljubi besjedio:
"Vukosava, moja virna ljubo,
ja bi tebi nješto besjedio,
ali ne znam je li tvoja volja?"
Ljuba njemu tiho odgovara:
"Gospodine Jakšiću Bogdane!
govor', dušo, štogod ti je drago;
još ti nisam nikad pokvarila,
a ni sad ti pokvariti neću.
Jakšić Bogdan ljubi besjedio:
"Vukosava, moja virna ljubo,
kralj budimski svoga ženi sina,
brata Mitra zove u svatove.
Mitar ište konja i oružje,
a i naše tursko odijelo,
i on ište sedlo obaljano:
Hoću l' dati, moja dušo draga?"
Ljuba njemu tiho odgovara:
"Podaj, dušo, Jakšiću Bogdane,
podaj bratu konja i oružje,
i podaj mu tursko odijelo,
još k otomu sedlo obaljano.
Ja ću dati tvoju abajliju,
Što sam tebi kod babajka vezla
pak ti nisam za nju kazivala,
Jer ju nisam bila ispunila;
a sad sam ju ispunila zlatom.
I dat ću mu đerdan ispod vrata,
jedan đerdan od žutih dukata,
a drugi je od bilog bisera.
Plesti ću mu konju u pol grive,
neka diči kraljeve svatove".
Mitar sluša dvoru na pendžeru,
što govori gospoja snašica,
od milina suze prolivao; -
pak odoše do njegova dvora.
Bogdan sluša dvoru na pendžeru,
što će Mitar s ljubom besjediti.
Mitar ide dvoru u timare
pak besjedi svojoj virnoj ljubi:
"O Milice, draga gospojice,
ja bi tebi nješto besjedio,
ali ne znam je li tvoja volja?"
Ljuba njemu tiho odgovara:
"Govor', dušo, štogod ti je drago".
Jakšić Mitar ljubi besjedio:
"O Milice, virna ljubo moja,
kralj budimski svoga ženi sina
pak Bogdana zove u svatove.
Bogdan ište konja i oružje,
a i naše tursko odijelo
i joštere sedlo okovano:
Hoću l' dati, moja dušo draga?"
Ta besjedi Milica gospoja:
"Kamo mu konji? - poklali je vuci!
Kam' oružje? - odneli ga Turci!
Kam' odića? ostala mu pusta!"
Kad joj Mitar riči razumio,
ufati ju za grlo bijelo;
kako ju je lako ufatio,
obe oči na dvor ispuznuše.
Al priskoči Jakšiću Bogdane
tere Mitra za ruku ufati:
"Što ćeš, Mitre, da od Boga najdeš!
Ti pogledaj tvojih sokolića:
ti ćeš sebi bolju naći ljubu,
ali njima nikad nećeš majke;
Ne krvavi tvoju desnu ruku,
a mi smo se već rastali, braco!"

Ova pisma nije ovdi metnuta da žene uče nego da muževi uče prije kušati ljubu, nego se rastanu s bratjom.