Prva knjiga o kraljevima (Šarić)/Glava 19.

Izvor: Wikizvor
Prva knjiga o kraljevima (Šarić)


1 Ahab pripovjedi Jezebeli sve, što je učinio Ilija i kako je poubijao mačem sve proroke.

2 Tada posla Jezebela glasnika k Iliji i zaprijeti: "Neka meni bogovi učine što hoće, ako ja sutra u ovo doba ne učinim s tobom isto onako, kako si ti s njima!"

3 On se poboja, ustade i otide odatle, da se zakloni na sigurnu mjestu. Kad je došao u Beer-Šebu u zemlji Judinoj, ostavi tamo slugu svojega.

4 Sam ode dan hoda daleko u pustinju i sjede onda pod jednu smreku. Imao je još samo želju da umre i molio se: "Dosta je toga. Uzmi, Gospode, život moj; jer nijesam bolji od otaca svojih!"

5 Potom leže i zaspa pod smrekom. Najedanput taknu ga anđeo Gospodnji i reče mu: "Ustani i jedi!"

6 Kad pogleda, ugleda pokraj glave pržen kolač i vrč vode. Jede, napi se i leže opet da spava.

7 Ali anđeo dođe još jedanput, taknu ga i reče: "Ustani i jedi, jer ti je put dalek."

8 Ustade, jede i napi se i putovao je, okrijepljen ovim jelom, četrdeset dana i četrdeset noći sve do gore Božje Horeba.

9 Ondje potraži pećinu i nastani se u njoj. Tada dođe njemu riječ Gospodnja. On ga upita: "Što radiš ovdje, Ilija?"

10 On odgovori: "Pun sam revnosti za stvar Gospoda, Boga nad vojskama; jer sinovi Izraelovi ostaviše zavjet tvoj, žrtvenike tvoje porušiše i proroke tvoje pobiše mačem. Jedini ja ostadoh, ali i meni rade o glavi."

11 On odgovori: "Izađi i stani na gori pred Gospoda!" Tada prođe Gospod pokraj njega, Pred Gospodom je hodio silan, žestok vihor, koji je brda razdirao i hridine lomio. Ali Gospod nije bio u vihoru.

12 Iza vihora dođe potres, dođe oganj. Ali Gospod nije bio ugnju. Iza ognja dođe tiho, blago lahorenje.

13 Kad je to čuo Ilija, pokri lice svoje plaštem svojim, stupi van i stade na ulazu u pećinu. Tada mu progovori glas, što je pitao: "Što radiš ovdje, Ilija?"

14 On odgovori: "Pun sam revnosti za stvar Gospoda, Boga nad vojskama; jer sinovi Izraelovi ostaviše zavjet tvoj, žrtvenike tvoje porušiše i proroke tvoje pobiše mačem. Jedini ja ostadoh, ali i meni rade o glavi."

15 Nato mu zapovjedi Gospod: "Idi, vrati se istim putem u pustinju Damaska, i, kad dođeš tamo, pomaži Hazaela za kralja Sirije!

16 Jehuu, unuka Nimšijeva, pomaži za kralja nad Izraelom! A Elišeja, sina Šafatova, iz Abel-Mehole, pomaži za proroka mjesto sebe!

17 Tko tada uteče maču Hazaelovu, njega će pogubiti Jehu, i tko uteče maču Jehuovu, njega će pogubiti Elišej.

18 Ali ja ću ostaviti u Izraelu sedam tisuća: sve, koji ne saviše koljena svojega pred baalom, i sve, koji ga ustima svojim ne poljublše."

19 Na povratku naiđe na Elišeja, sina Šafatova, kad je upravo orao. Dvanaest jarmova imao je pred sobom, sam je bio kod dvanaestoga, Ilija prođe pokraj njega i baci plašt svoj na njega.

20 Tada on zaustavi volove, potrča za Ilijom i reče: "Daj mi da se još oprostim od oca i matere; onda ću poći za tobom." On mu odgovori "Idi samo kući, jer ja nemam više ništa da učinim na tebi."

21 Onaj ode od njega, uze jaram volova i zakla ih. Drvima od pluga skuha meso i dade ga ljudima da jedu. Onda ustade, otide za Ilijom i postade mu sluga.


Prva knjiga o kraljevima (Šarić)