Prva knjiga o kraljevima (Šarić)/Glava 18.
| Prva knjiga o kraljevima (Šarić) |
1 Poslije mnogo vremena, u trećoj godini, dođe riječ Gospodnja Iliji: "Idi, stupi pred Ahaba; jer hoću da pošljem dažd na zemlju!"
2 Ilija zaputi, da se pokaže pred Ahabom, Kad je glad u Samariji bivala sve jača,
3 Ahab dade do zvati upravitelja dvora Abdiju. Abdija je bio vjeran štovatelj Gospoda.
4 Kad je htjela Jezebela da istrijebi proroke Gospodnje, uzeo je Abdija što proroka i skrio ih po pedeset u jednu pećinu i hranio ih jelom i pilom.
5 Ahab dakle zapovjedi Abdiji: "Potraži sve izvore i potoke po zemlji Možda nađemo još trave i mognemo uzdržati na životu konje i mazge i ne moradnemo pustiti, da ugine ijedna od životinja."
6 I podijeliše se po zemlji, da je prođu. Ahab otide jednim pravcem sam, i Abdija otide drugim pravcem sam.
7 Dok je Abdija bio na putu, dođe mu u susret Ilija. Kad on prepoznade ovoga, baci će ničice na svoje lice i upita: "Jesi li to ti, gospodaru moj Ilija?"
8 On mu odgovori: "Ja sam. Idu, kaži gospodaru svojemu: "Eto Ilije!"
9 Ali onaj odgovori: "Što sam počinio, da slugu svojega predaješ u ruke Ahabu, da me pogubi?
10 Tako živ bio Gospod, Bog tvoj, nema naroda ni kraljevstva, gdje te gospodar moj ne bi dao tražiti. Kad mu se reklo: Nema ga, onda on zakle kraljevstvo ili narod, da te nijesu našli.
11 Sad ti tražiš: Idi, kaži gospodaru svojemu: Eto Ilije!
12 Kad ja sad otidem od tebe, tko zna, kamo će tebe međutim odnijeti Duh Gospodnji. Dođem li ja tada k Ahabu, da mu javim, a on te ne nađe, ubit će me. A sluga tvoj štuje Gospoda od mladosti svoje.
13 Pa nije li poznato gospodaru mojemu, što sam učinio, kad ono Jezebela dade ubijati proroke Gospodnje? Kako sam skrio stotinu proroka Gospodnjih, po pedeset u jednoj pećini, i hranio ih jelom i pilom?
14 A sad ti tražiš: Idi, kaži gospodaru svojemu: Eto Ilije! On će me ubiti!"
15 Ali Ilija reče: "Tako živ bio Gospod nad vojskama, u čijoj sam službi, još danas ću mu se pokazati!"
16 I tako otide Abdija pred Ahaba i javi mu. Ahab zaputi, da se sastane Ilijom.
17 Kad ugleda Ahab Iliju, povika mu Ahab: "Jesi li ti onaj, što donosiš nesreću na Izraela?"
18 On odgovori: "Nijesam ja donio nesreću na Izraela, nego ti i obitelj tvoja, jer ste ostavili zapovijedi Gospodnje, i ti si pristao za baalima.
19 A sada raspošlji i daj sa brati k meni svega Izraela na gori Karmelu i četiri stotine i pedeset proroka baalovih i četiri stotine proroka aštartinih, koji jedu za stolom Jezebelinim!"
20 I rasposla Ahab k svima sinovima Izraelovim i dade skupiti proroke na gori Karmelu.
21 Tamo stupi Ilija pred sav narod i reče: "Kako ćete još dugo hramati na obje strane? Ako je Gospod pravi Bog, onda držite uz njega! A je li to baal, onda idite za njim!" Ali narod ne dade nikakva odgovora.
22 Tada reče Ilija narodu: "Jedini sam ja još ostao kao prorok Gospodnji. Baalovih proroka ima četiri stotine i pedeset.
23 Neka nam se dadnu dva junca! Oni neka sebi izaberu jednoga junca, neka ga raskomadaju i metnu na drva, ali ognja da ne podmeću! Ja ću priugotoviti drugoga junca i metnuti ga na drva, a da ne podmetnem ognja.
24 Tada prizovite ime svojega boga, a ja ću prizvati ime Gospodnje. Bog, koji odgovori ognjem, pravi je Bog." I sav narod odgovori: "Tako je pravo!"
25 Potom reče Ilija prorocima baalovim: ""Izaberite sebi jednoga od junaca i priugotovite ga najprije, jer vi ste većina. Onda prizovite ime boga svojega; ali ognja ne podmećite!"
26 Oni uzeše junca, kojega im dade, priugotoviše ga i prizivali su od jutra do podne ime baalovo vičući: "baale, usliši nas!" Ali nije dolazio nikakav glas i nikakav odgovor. Pritom su igrali oko žrtvenika, što su ga bili načinili,
27 Kad je bilo u podne, naruga se Ilija govoreći: "Vičite glasnije, jer je on bog, Možda je zaposlen ili je otišao na stranu ili je na putu, Možda i spava i mora se probuditi."
28 Tada su vikali iza glasa i parali se, kako je u njih običaj, mačevima i kopljima, dok ih ne obli krv.
29 Kad je prošlo podne, padoše u bjesnilo, dokle dođe vrijeme da se prinese žrtva. Ali nije došao nikakav glas, nikakav odgovor, nikakvo uslišenje.
30 A sada pozva Ilija sav narod: "Pristupite ovamo k meni!": "Sav narod pristupi k njemu. On podiže opet porušen žrtvenik Gospodnji.
31 Prema broju plemena sinova Jakova, kojemu je bila došla riječ Gospodnja: "Izrael bit će tvoje ime", uze Ilija dvanaest kamenova.
32 Od toga kamenja načini žrtvenik u ime Gospodnje i oko žrtvenika iskopa jarak, dosta velik, da uzme dvije mjere žita.
33 Tada naslaga drva, raskomada junca i metnu ga na žrtvenik.
34 Potom zapovjedi: "Napunite četiri vrča vode i izlijte je na žrtvu paljenicu i na drva!" On zapovjedi: "Učinite to još jedanput!" Učiniše još jedanput. Nato zapovjedi: "Učinite to po treći put!" I učiniše po treći put,
35 Tako da je potekla voda oko žrtvenika. Dade i jarak napuniti vodom.
36 Kad je onda došlo vrijeme, da se prinese žrtva, postupi Ilija i pomoli se: "Gospode, Bože Abrahamov, Izakov i Izraelov, danas daj objavi, da si ti Bog Izraelov i ja sluga tvoj, i da sam ja sve ovo učinio po tvojoj zapovijedi!
37 Usliši me, Gospode, usliši me i daj, da upozna ovaj narod, da si ti, Gospode, pravi Bog i da si obratio srca njihova!"
38 Tada pade oganj Gospodnji i spali žrtvu paljenicu i drva, kamenje i zemlju i popi vodu u jarku.
39 Kad to vidješe svi ljudi, baciše se ničice na svoje lice i povikaše: "Gospod je pravi Bog, Gospod je pravi Bog!"
40 A Ilija im zapovjedi: "Pohvatajte te proroke baalove! Ne dajte da i jedan od njih uteče!" Oni pohvataše, i Ilija ih odvede na potok Kišon i tamo ih smaknu,
41 Potom reče Ilija Ahabu: "Idi gore, jedi i pij, jer čujem već hujanje dažda"
42 Ahab ode gore, da jede i da pije. A Ilija se pope navrh Karmela, prignu se k zemlji i skrije lice svoje među koljena.
43 Tada zapovjedi slugi svojemu: "Idi gore i pogledaj prema moru!" On ode gore, pogleda i javi: "Ništa se ne vidi." On odgovori: "Idi još sedam puta!"
44 Kad bi sedmi put, javi: "Eno, diže se od mora oblačić, malen kao ruka čovječja." I on zapovjedi: "Idi, reci Ahabu: "Upregni i silazi, da te ne uhvati dažd!"
45 A u najkraće vrijeme zamrači se nebo od vjetra i oblaka, i pade jak dažd. Ahab se uspe na kola i odveze se u Jezreel.
46 A nad Iliju dođe ruka Gospodnja, opasa bedra svoja i otrča pred Ahabom do u blizinu Jezreela.
| Prva knjiga o kraljevima (Šarić) |