Prva knjiga o kraljevima (Šarić)/Glava 20.
| Prva knjiga o kraljevima (Šarić) |
1 Ben-Hadad, kralj Sirije, podiže svu vojsku svoju. Trideset i dva kralja njemu se priključiše s konjima i kolima. Tako otide on, opkoli Samariju i udari na nju.
2 Posla poslanike u grad k Ahabu, kralju Izraelovu,
3 I poruči mu: "Ovako veli Ben-Hadad: "Tvoje srebro i zlato pripada meni, i tvoje najljepše žene i djeca moji su."
4 Kralj Izraelov odgovori mu: "Kako zapovijedaš, moj gospodaru i kralju! Tvoj sam ja sa svim, što imam."
5 Nato dođoše poslanici još jedanput i rekoše: "Ovako veli Ben-Hadad: Poručio sam ti: Svoje srebro i zlato, svoje žene i djecu svoju imaš mi izručiti.
6 Sutra ću dakle u ovo doba poslati k tebi sluge svoje, da pretraže palaču tvoju i kuće sluga tvojih. Oni će sve, što se nađe u tebe dragocjeno, sa sobom uzeti i ovamo donijeti."
7 Tada dozva kralj Izraelov sve starješine zemaljske i reče: "Iz toga mogli biste jasno upoznati, kako on misli zlo, jer šalje k meni, da odnese moje žene i djecu, moje srebro i zlato, premda ga nijesam odbio."
8 Starješine i sav narod odgovoriše mu: "To ti ne smiješ dopustiti. Na to ne smiješ pristati."
9 I on odgovori poslanicima Ben-Hadadovim: "Javite mojemu Gospodaru, kralju: Sve, što si naprije tražio od svojega sluge, učinit ću, ali zadnju tražbinu ne mogu ispuniti." Poslanici otidoše i odnesoše mu odgovor.
10 A Ben-Hadad mu poruči: "Neka mi bogovi učine što hoće, ako bude dosta praha od Samarije, da svima ratnicima, što idu za mnom, dopadne po jedna pregršt!"
11 A kralj Izraelov odgovori mu: "Kažite mu samo: tko se još opasuje, neka se ne isprsuje kao onaj, koji se već raspasuje!"
12 Kad je on čuo taj odgovor - bio je upravo s kraljevima pod šatorima - , zapovjedi slugama svojim; "Dignite se!", i udariše oni na grad.
13 Tada pristupi jedan prorok k Ahabu, kralju Izraelovu, i reče: "Ovako veli Gospod: "Vidiš to sve to silno mnoštvo? Ja ću ga danas dati tebi u ruke, da spoznaš, da sam ja Gospod."
14 Ahab upita: "Preko koga?" On odgovori: "Ovako veli Gospod: Preko ljudi knezova zemaljskih." On upita dalje: "Tko će zametnuti boj?" "Ti sam", odgovori onaj.
15 I tako prebroji ljude knezova zemaljskih, i bilo ih je dvjesta i trideset i dva. Onda prebroji sav ratni narod, sve sinove Izraelove. Bilo ih je sedam tisuća.
16 Izađoše u podne, dok je pod šatorima bio Ben-Hadad s trideset i dva kralja, koji su mu bili saveznici.
17 Najprije izađoše momci knezova zemaljskih. Kad Ben-Hadad posla ljude, javiše mu oni: "Izlaze ljudi iz Samarije."
18 On zapovjedi: "Ako dolaze radi mira, pohvatajte ih žive! Ako li su izašli na boj, pohvatajte ih isto tako!"
19 Međutim su bili izašli iz grada ljudi knezova zemaljskih i vojska, što je išla za njima.
20 Svaki ubi s kojim se sukobi, i Sirijci pobjegoše. Izraelci nagnuše za njima. Ben-Hadad, kralj Sirije, pobježe na konju s nekoliko konjanika.
21 Sad i kralj Izraelov izađe, napade na konje i kola i zadade Sirijcima težak poraz.
22 Jednoga dana dođe prorok kralju Izraelovu i reče mu: "Hajde, naoružaj se iznova i gledaj" kako da se spremiš, jer će do godine kralj Sirije opet izaći na te."
23 Sluge kralja Sirije svjetovaše mu: "Njihov je bog gorski bog. Zato nas pobijediše. Ali ako se pobijemo s njima u ravnici, pobijedit ćemo ih.
24 Učini dakle ovako: ukloni te kraljeve s njihovih mjesta i postavi namjesnike mjesto njih!
25 Onda skupi vojsku, kakva je bila ona, koja ti je izginula, i konje i kola kao prije! Tada ćemo se pobiti s njima u ravnici i zacijelo ćemo ih pobijediti." On pristade na njihov savjet i učini tako.
26 Kad prođe godina, Ben-Hadad prebroji Sirijce i pođe u Afek da vojuje na Izraela.
27 I sinovi Izraelovi prebrojiše se, hranom se opskrbiše i izađoše pred njih. Kao dva mala stada koza utaboriše se sinovi Izraelovi prema njima, a Sirijci prekriliše zemlju.
28 Ali čovjek Božji pristupi i reče kralju Izraelovu: "Ovako veli Gospod: Jer Sirijci kažu, da je Gospod gorski Bog, a nije Bog poljski, zato ću ti dati u ruke sve to silno mnoštvo, da spoznate, da sam ja Gospod."
29 Sedam dana stajali su jedni prema drugima. Sedmoga dara dođe do bitke. Sinovi Izraelovi poubijaše Sirijce sto tisuća pješaka u jedan jedini dan.
30 Ostatak pobježe u grad Afek, Tada se sruši gradski zid na dvadeset i sedam tisuća ljudi, što su bili ostali. I Ben-Hadad na bijegu bio je stigao u grad i bježao je iz jedne sobe u drugu.
31 Sluge njegove rekoše mu: "Evo, čuli smo često, da su kraljevi kuće Izraelove velikodušni kraljevi. Pa demo žalosne haljine staviti oko svojih bedara i konopce oko svojih glava i izaći pred kralja Izraelova. Možda ti daruje život."
32 Oni dakle opasaše žalosne haljine oko svojih bedara i konopce oko svojih glava, otidoše kralju Izraelovu i rekoše: "Sluga tvoj Ben-Hadad moli te: "Ostavi me na životu!" On odgovori: "Je li još živ? On je moj brat.
33 Ljudi uzeše to kao dobar znak. I da ga odmah uhvate za riječ, rekoše: "Ben-Hadad je tvoj brat?" "On odgovori: "Idite, dovedite ga!" Kad Ben-Hadad izađe k njemu, on ga posadi uza se na kola.
34 A onaj mu reče: "Gradove, Eto ih je otac moj oduzeo tvojemu ocu, vratit ću ti. I smiješ sebi u Damasku podignuti kuće trgovačke, kao što je učinio otac moj u Samariji," On odgovori: "Na temelju ovoga ugovora otpustit ću te." I sklopi s njim ugovor i pusti ga na slobodu.
35 Jedan između proročkih učenika po zapovijedi Gospodnjoj zatraži od svojega druga: "Rani me!" Ali ga ovaj ne htjede raniti.
36 A on mu reče: "Jer nijesi poslušao zapovijed Gospodnju, lav će te ubiti, čim otideš od mene." Kad je otišao od njega, napade ga lav i ubi.
37 Potom nađe onaj drugoga čovjeka i zatraži od njega: "Rani me!" Čovjek ga jednim udarom rani.
38 I prorok ode i stade na put, kamo će proći kralj, a vrpcom iznad očiju učini da se ne prepozna.
39 Kad je prolazio kralj, viknu on glasno kralja: "Tvoj sluga bio je izašao u boj, Tada pristupi jedan čovjek i dovede mi jednog zarobljenika i zatraži: "Čuvaj ovoga čovjeka! Ako ti ga nestane, bit će tvoj život za njega, ili ćeš platiti talenat srebra.
40 I dok je tvoj sluga ovamo i tamo bio zaposlen, njega nestade." Kralj Izraelov reče mu: "Pravo ti je, sam si se odsudio."
41 Tada on brze strgnu vrpcu s očiju svojih, i kralj Izraelov prepoznade u njemu jednoga od proroka.
42 A on mu reče: "Ovako veli Gospod: "Jer si pustio iz ruku čovjeka, kojega sam posvetio smrti, jamčiš životom svojim za njega i narod tvoj za narod njegov."
43 Kralj Izraelov otide zlovoljan i ljutit kući i dođe u Samariju.
| Prva knjiga o kraljevima (Šarić) |