Prva knjiga o kraljevima (Šarić)/Glava 17.
| Prva knjiga o kraljevima (Šarić) |
1 Jednoga dana reče Ahabu Tišbićanin Ilija, jedan od žitelja u Gileadu: "Tako živ bio Gospod, Bog Izraelov; u čijoj službi stojim: Idućih godina neće pasti ni rosa ni dažd, osim da ja to sam zapovjedim!"
2 Potom dođe njemu riječ Gospodnja:
3 "Otidi odavde, okreni na istok i skrij se na potoku Keritu, koji teče istočno od Jordana!
4 Iz potoka ćeš piti, a gavranima sam naredio, da te hrane ondje."
5 On posluša Gospoda, ode tamo, nastani se na potoku Keritu, koji teče istočno od Jordana.
6 Gavrani su mu ujutro donosili kruha i mesa i isto tako uveče. Iz potoka je pio.
7 Iza nekoliko vremena presahnu potok, jer nije pao dažd u zemlji.
8 Tada dođe njemu riječ Gospodnja ovako:
9 "Hajde, idi u Sarfatu, što je kod Sidona, i ostari tamo! Zapovjedio sun tamo jednoj udovici, da te hrani."
10 Tako on zaputi u Sarfatu, Kad dođe na vrata gradska, a to jedna udovica kupi drva, On je dozva i zamoli: "Donesi mi malo vode u sudu, da se napijem!"
11 Kad ona pođe da donese, viknu on za njom: "Donesi mi i kruha malo!"
12 Ona odgovori: "Tako živ bio Gospod, Bog tvoj, nemam ništa pečeno, nego samo još pregršt brašna u ćupu i malo ulja u krčagu. Upravo kupim drvaca, da otidem i zgotovim sebi i sinu svojemu, Kad to pojedemo, onda ćemo umrijeti."
13 A Ilija joj reče: Ne brini se! Idi i učini, kako si rekla! Ali prije načini meni od toga jedan kolačić i donesi mi ga! Onda možeš također jedan zgotoviti sebi i sinu svojemu.
14 Jer ovako veli Gospod, Bog Izraelov: "Brašna u ćupu neće nestati i krčag s uljem neće se isprazniti do onoga dana, kad Gospod opet pošlje dažd na zemlju."
15 Ona otide i učini, kako je bio rekao Ilija, i imali su jesti dugo vremena, ona, on i kuća njezina.
16 Brašna u ćupu nije nestalo, i krčag s uljem nije se ispraznio, kako je to bio unaprijed rekao Gospod preko Ilije.
17 Poslije toga dogodi se, da se je razbolio sin žene, kojoj je pripadala kuća. Kako je bolest njegova tako okrenula na gore, da je izdahnuo dušu svoju,
18 Reče ona Iliji: "Što ja imam s tobom, čovječe Božji? Ti si samo došao k meni, da u pamet dozoveš moje grjehote i da mi umoriš sina?"
19 On joj odgovori: "Daj mi sina svojega!", uze ga tada iz naručja njezina, odnese ga u gornju sobu, gdje je stanovao, i položi ga na postelju svoju.
20 Tada se pomoli Gospodu ovako: "Gospode, Bože moj, hoćeš li doista tako ucvijeliti udovicu, kod koje sam gost, da joj umoriš sina?"
21 Nato se pruži triput nad dječakom i pomoli se glasno Gospodu: "Gospode, Bože moj, daj ipak da se život dječakov opet vrati u njega!"
22 I Gospod usliši vapaj Ilijin. Život dječakov vrati se opet u njega, i posta živ.
23 I Ilija uze dječaka, donese ga iz gornje sobe u kuću i predade ga materi njegovoj i reče: "Evo, tvoj sin opet živi!"
24 Tada žena reče Iliji: "Sada znam, da si čovjek Božji i da je riječ Gospodnja u tvojim ustima istina."
| Prva knjiga o kraljevima (Šarić) |