Prva knjiga o Makabejcima (Šarić)/Glava 2.
← Glava 1.
|
Prva knjiga o Makabejcima (Šarić) |
Glava 3. →
|
1 U one dane ustade Matatija, sin Ivanov i unuk Simeonov. On je bio svećenik od sinova Joaribovih u Jeruzalemu i stanovao je u Modinu.
2 Imao je pet sinova: Ivana, s pridjevkom Gadis,
3 Simona, s pridjevkom Tasi,
4 Judu, koji se zvao Makabejac,
5 Eleazara, s pridjevkom Abaron, i Jonatu, koji se zvao Afus.
6 Kad on vidje gnusobe u Judi i u Jeruzalemu,
7 Reče: »Jao meni! Zašto se rodih, da gledam raspad svojega naroda, slom svetoga grada! Da besposlen tu sjedim, kad ga predadoše neprijatelju, i kad je svetište u vlasti tuđinaca!
8 Hram njegov nalik je na čovjeka obrukana,
9 Sjajno posuđe njegovo odnesoše kao plijen, po cestama sasjekoše djecu njegovu, mladići njegovi pod mačem neprijatelja.
10 Ima li još narod, koji mu nije zapovijedao, koji se nije domogao plijena njegova?
11 Otrgan je sav ures njegov: nekoć slobodan, sada je rob.
12 Naše svetište, naš ures, naša slava, gledaj samo, kako je opustošeno, od pogana oskvrnjeno!
13 Što da još živimo?«
14 Matatija i sinovi njegovi razdriješe haljine svoje, obukoše odijelo pokorničko, i tugovali su veoma.
15 Tada dođoše poslanici kraljevi u grad Modin, da stanovnike žrtvama navedu na otpad.
16 Mnogi od Izraela stupiše na stranu njihovu. A Matatija i sinovi njegovi držali se zajedno tvrdo.
17 Tada rekoše poslanici kraljevi Matatiji: »Ti si ugledan i visok činovnik ovoga grada i opremljen sinovima i braćom.
18 Pa pristupi kao prvi i učini, što zapovijeda kralj, kao što učiniše svi narodi i ljudi Judini i oni, koji preostaše u Jeruzalemu! Onda sa svom kućom svojom pripadaš prijateljima kraljevim, i zlato i srebro i svi drugi darovi dat će se tebi i sinovima tvojim.«
19 A Matatija povika iza glasa: »I ako svi narodi u području kraljevu pođu za njim, vjeru otaca svojih izdadnu i naredbi se njegovoj podvrgnu,
20 Mi ćemo ipak, ja, sinovi moji i braća moja hoditi u zavjetu otaca svojih!
21 Daleko neka je od nas, da izdamo zakon i ustanove!
22 Zapovijedi kraljevoj mi se ne podlažemo. Mi ne odstupamo od vjere svoje, ni nadesno ni nalijevo!«
23 Jedva je bio izgovorio ove riječi, a to pristupi pred očima sviju jedan od Judejaca, da na žrtveniku u Modinu žrtvuje po zapovijedi kraljevoj.
24 Kad to vidje Matatija, razgnjevi se, i nutrina njegova uzdrhta. S pravom rasplamćen od gnjeva, baci se na nj i ubi ga na žrtveniku.
25 Ujedno ubi činovnika kraljevskoga, koji je imao nagoniti na žrtvovanje, i obori žrtvenik.
26 Kao Fines proti Zamibriju, sinu Salomovu, tako je on revnovao za zakon.
27 Tada u gradu povika Matatija iza glasa: »Za mnom, tko revnuje za zakon i stoji uz zavjet!«
28 I pobježe sa sinovima svojim u goru. Ostaviše imanje i dobro svoje u gradu.
29 Tada otidoše mnogi ljudi, koji su težili za pravom i pravdom, u pustinju i tamo se nastaniše
30 Sa ženama i djecom i stadom, jer su ih bila stizala sve tvrđa zla.
31 I dojaviše kraljevskim činovnicima i četama u gradu Davidovu Jeruzalemu, da su neki od preziratelja kraljevske zapovijedi sišli u spilje pustinje.
32 U velikom broju naturiše se za njima, dostigoše ih, postaviše se proti njima i spremiše se za boj proti njima u subotu.
33 Doviknuše im: »Dosta je već! Izađite! Podvrgnite se zapovijedi kraljevoj, onda ostajete na životu!«
34 A ovi odvratiše: »Ne izlazimo i ne pokoravamo se zapovijedi kraljevoj. Ne ćemo oskvrniti subote.«
35 Odmah zametnuše oni boj proti njima.
36 Ali oni ne odvratiše ništa. Ne baciše kamena na njih, niti zakrčiše spilje svoje.
37 Rekoše: »Umrimo svi zajedno s čistom savjesti! Nebo i zemlja svjedoci su, da nas ubijate nepravedno.«
38 Tada oni zametnuše u subotu boj proti njima, i tako izginuše sa svojim ženama i djecom i stadom — oko tisuću ljudi.
39 Kad to čuše Matatija i prijatelji njegovi, bolno protužiše za njima.
40 Onda rekoše jedan drugome: »Ako učinimo svi tako kao braća naša, i ako se ne budemo borili proti poganima za život svoj i zakon svoj, brzo će nas uništiti s površine zemlje.«
41 Zato istoga dana stvoriše odluku: »Svakoga, koji se zarati s nama u subotu, napast ćemo. Ne damo se ubijati kao braća naša u spiljama.«
42 Tada se skupi oko njih četa Asidejaca, hrabri ljudi iz Izraela, svi od srca odani zakonu.
43 Njima se pridružiše kao dobro pojačanje svi, koji su bili pobjegli od zla.
44 Tako sastaviše vojsku i poubijaše zločince u svojemu gnjevu i bezbožnike u svojoj jarosti. Preostali spasiše se bijegom u zemlju pogansku.
45 Matatija i prijatelji njegovi obiđoše po zemlji i porušiše žrtvenike.
46 Silom obrezaše djecu neobrezanu, gdje bi takovu našli u području Izraelovu.
47 Progonili su obijesne i dobar su uspjeh imali u svom djelovanju.
48 Tako zastitiše zakon od nasrtaja pogana i kraljeva i osujetiše pobjedu grješnika.
49 Kada se dani Matatijini primakoše kraju, reče on sinovima svojim: »Oholost i kazna danas su na vidiku, doba razora i ljutoga gnjeva.
50 Pa se borite sad, djeco, za zakon! Izložite svoj život za zavjet djedova svojih!
51 Spomenite se djela otaca svojih, što ih oni izvršiše u svoje doba! Bit će vam tada velika slava i vječno ime.
52 Nije li Abraham bio pronađen vjeran u kušnji, i nije li mu to uzeto u pravdu?
53 Josip je držao zakon u vrijeme nevolje svoje, i postade tako gospodar Egiptu.
54 Plemenitu revnost pokaza Finees, naš pradjed: tako on dobi obećanje vječnoga svećeništva.
55 Isus izvrši zapovijed i postade sudac u Izraelu.
56 Kaleb dade svjedočanstvo pred svim narodom: zato mu pripade zemlja kao baština.
57 David u pobožnosti svojoj dobi prijesto kraljevski za vječna vremena.
58 Ilija, pun revnosti za zakon, bi uzet u nebo.
59 Ananija, Azarija, Misael pouzdaše se i biše spašeni od smrti u plamenu.
60 Danijel u svome strahu Božjemu bi izbavijen iz ralja lavovskih.
61 Po tom spoznajte od koljena do koljena, da još nijedan ne propade, koji se ufao u njega!
62 Ne bojte se prijetnja bezbožnika, jer će sjajnost njegova biti smeće i hrana crvima!
63 Danas je još uzvišen, a sutra ga nema više: vratio se u svoj prah, nestao je sa svojim osnovama.
64 Zato, djeco moja, ohrabrite se! Stojte muževno za zakon! Jer slavu svoju naći ćete u njemu.
65 Znam, da je Simeon, brat vaš, čovjek razborit. Slušajte ga uvijek: On neka vam bude otac!
66 Juda Makabejac, hrabar junak od mladosti, neka bude vojskovođa vaš i neka vodi rat proti narodima!
67 Okupite oko sebe sve vjerne zakonu i osvetite narod svoj!
68 Osvetite se poganima i držite čvrsto uz propise zakona!«
69 Tada im dade svoj blagoslov i bi pridružen očima svojim.
70 On umrije godine 146., i sinovi njegovi sahraniše ga u očinskoj grobnici njegovoj u Modinu. Sav mu Izrael održa veliko tugovanje.
← Glava 1.
|
Prva knjiga o Makabejcima (Šarić) |
Glava 3. →
|