Prva knjiga o Makabejcima (Šarić)/Glava 1.

¹ Izakako je Aleksandar, sin Filipa od Macedonije, bio izašao iz zemlje Cetim i potukao Darija, kralja Perzijanaca i Medijanaca, naslijedi ga on u vlasti kao prvi među Grcima.

2 On je vodio mnoge ratove, zauzeo tvrđave i dao kraljeve poubijati.

3 On prodrije do međa zemlje i uze sebi plijen kod mnogobrojnih naroda. Postade mirno pred njim na zemlji. Tada postade obijestan, i srce se njegovo ponese.

4 On skupi silnu vojsku i podvrgnu zemlje, narode i kneževine pod svoju vlast, i oni mu moradoše plaćati danak.

5 Tada pade na bolesničku postelju i vidje, da mu je umrijeti.

6 Dozva najodličnije plemiće svoje, koji su bili uzrasli s njim, i još za života razdijeli među njih kraljevstvo svoje.

7 Dvanaest godina bio je vladao Aleksandar, kada ga stiže smrt.

8 I plemići njegovi primiše vlast, svaki na svome mjestu.

9 Iza njegove smrti svi staviše krunu sebi na glavu, isto tako sinovi njegovi — dugo godina. Mnogu nevolju donesoše oni na zemlju.

10 Od njih proizađe potomak bezbožan, Antioh Epifan, sin kralja Antioha. On je prije bio talac u Rimu, i postade kralj godine 137. grčkoga kraljevstva.

11 U one dane ustadoše u Izraelu ljudi opaki i predobiše mnoge govoreći: »Mi ćemo se pobratimiti s narodima okolnim! Otkako smo se odvojili od njih, stigla nas je mnoga nesreća.«

12 Taj se prijedlog dopade,

13 I neki od naroda izjaviše se spremni da idu kralju. Ovaj im dade punomoć, da uvedu običaje poganske.

14 Oni sagradiše u Jeruzalemu rvaonicu po običaju pogana,

15 Postaviše opet sebi prednju kožicu i tako otpadoše od svetoga zavjeta. Oni se združiše s poganima i prodadoše se grijehu.

16 Kad je Antioh bio učvrstio vlast svoju, prohtjede mu se da vlast svoju protegne i na Egipat, da zapovijeda nad obadvjema zemljama.

17 I on pođe sa silnom vojskom u Egipat, s kolima, sa slonovima, s konjanicima i s velikim brodovljem.

18 Ratovao je s Ptolemejem, kraljem egipatskim. Ptolemej nagnu bježati pred njim i umaknu.

19 Mnogi su bili ranjeni i pali. Tvrdi gradovi egipatski bili su osvojeni, i zemlja je egipatska bila oplijenjena.

20 Iza pada Egipta vrati se Antioh godine 143. natrag i pođe sa silnom vojskom proti Izraelu i Jeruzalemu.

21 U obijesti svojoj uđe u svetište i odnese zlatni kadioni žrtvenik, svijetnjak i što je pripadalo njemu,

22 Sto za kruhove postavljene, sudove, zdjele i zlatne kadionice, zastor, vijence i zlatni ures na prednjoj strani hrama. I otrga sve drugo.

23 Zaplijeni srebro i zlato i skupocjeno posuđe i što je našao sakrivena blaga.

24 Sa svim tim plijenom vrati se u svoju zemlju. Osim toga počinio je krvoproliće i govorio veoma ohole govore.

25 Žalost duboka dođe na Izraela po svim njegovim krajevima.

26 Plemeniti i najstariji jadikovali su veoma, djevojke i momci iščeznuše, ljepota ženama uvenu.

27 Svaki je zaručnik tugovao, zaručnica u sobi zakopala se u jad.

28 Zemlja se je potresla poradi svojih stanovnika, sva je kuća Jakovljeva bila osramoćena.

29 Dvije godine po tom posla kralj poreznoga pobirača u gradove Judine. On dođe sa silnom vojskom u Jeruzalem.

30 Lukavo im ponudi mir, tako da mu po vjerovaše. Ali on iznenada napade grad, zadade mu težak udarac i poubija mnoge Izraelce.

31 Izakako je bio oplijenio grad, zapali ga i poruši njegove kuće i zidove unaokolo.

32 Žene i djecu odvede u ropstvo i stada pozatvara.

33 Grad Davidov izgradi sebi za jaku tvrđavu s velikim i tvrdim zidovima i čvrstim kulama.

34 Onda postavi u nj bezbožan narod i otpadan izrod, da se utvrdi u njemu.

35 I dobavi mu oružje i životne namirnice i skupljeni plijen iz Jeruzalema. Tako postade tvrđava jedna velika zamka.

36 Za svetište postade zasjeda, za Izraela uvijek dosadan vrebač.

37 Oko svetišta proliše krv nedužnu, oskvrniše mjesto sveto.

38 Poradi njih pobjegoše stanovnici Jeruzalema, i tako on postade prebivalište tuđemu narodu. Vlastitim potomcima postade tuđ, ostaviše ga djeca njegova.

39 Svetište njegovo postade pusto kao pustinja, blagdani njegovi postadoše jedna tuga, subote njegove jedna sramota, čast njegovu prezreše.

40 Kako je nekoć bila njegova krasota, tako sad postade velika njegova sramota. U žalost se pretvori sva sjajnost njegova.

41 Tada izdade kralj za sve kraljevstvo zapovijed, da svi moraju postati jedan narod, i svaki da mora ostaviti svoje običaje.

42 Svi se narodi podvrgoše zapovijedi kraljevoj.

43 I mnogi Izraelci prionuše za njegovu vjeru; žrtvovaše idolima i oskvrniše subotu.

44 I posla kralj u Jeruzalem i u gradove Judine glasnike s pismenom zapovijedi, da se moraju ravnati po običajima, što su dosada bili zemlji tuđi.

45 Da moraju dokinuti žrtve paljenice, zaklanice i naljeve u hramu, subote i blagdane oskvrniti.

46 I svetište i svete obeščastiti.

47 Proti tome da moraju podići žrtvenike, gajeve i likove idolske i svinje i druge nečiste životinje žrtvovati.

48 Svoje sinove da imaju ostaviti neobrezane i svoje duše okaljati svakojakom nečistoćom i gnusobom.

49 Tako su imali zakon zaboraviti i sve ustanove dokinuti.

50 A tko bi radio proti zapovijedi kraljevoj, imao je poginuti.

51 Takve propise dade izdati na kraljevstvo svoje i ponamjesti nadzornike za sav narod. Zapovjedi, da gradovi Judini, svi gradovi, imaju žrtvovati.

52 Mnogi od naroda pridružiše se njima, svi, koji otpadoše od zakona. Oni počiniše zlo u zemlji.

53 Primoraše Izraela, da se krije u svakojakim skrovištima.

54 Dana 15. kasleua godine 145. počiniše gnusobu pustošenja na žrtveniku, posagradiše unaokolo po gradovima Judinim žrtvenike

55 I prinesoše na kućnim vratima i na cestama kad.

56 Sve knjige zakona, što ih nađoše, porazderaše i spališe.

57 Ako bi se u koga našla knjiga zavjeta, ili ako bi se tko ravnao po zakonu, izručili bi ga smrti po zapovijedi kraljevoj.

58 Takvim nasilnim mjerama postupali su mjesece i mjesece proti Izraelu, proti svakomu, koga bi stigli u raznim gradovima.

59 Dana 25. mjeseca žrtvovaše na žrtveniku, koji je bio postavljen na žrtveniku za žrtve paljenice.

60 Po zapovijedi usmrtiše žene, koje su bile dale obrezati djecu svoju,

61 I objesiše im djecu o vrat, oplijeniše kuće njihove i usmrtiše one, koji su se bili obrezali.

62 Ali mnogi u Izraelu ostadoše postojani i tvrdo odlučiše, da ne će uživati ništa nečisto.

63 Radije htjedoše poginuti, negoli se onečistiti jelima i prekršiti sveti zavjet. I tako poginuše.

64 Strahovit je sud gnjeva bio na Izraelu.

← Glava .

Prva knjiga o Makabejcima (Šarić)

Glava 2. →