Priopćenje za javnost s 9. sjednice Vijeća za normu hrvatskoga standardnog jezika
| < Priopćenje za javnost s 8. sjednice Vijeća za normu hrvatskoga standardnog jezika | Priopćenje za javnost s 9. sjednice Vijeća za normu hrvatskoga standardnog jezika autor: Vijeće za normu hrvatskoga standardnog jezika |
Zapisnik s 10. sjednice Vijeća za normu hrvatskoga standardnog jezika > |
|
Polusloženice; Zakonska regulacija položaja hrvatskoga jezika u visokome školstvu. Dana 16. ožujka 2006. |
ZAKONSKA REGULACIJA POLOŽAJA HRVATSKOGA JEZIKA U VISOKOME ŠKOLSTVU
Vijeće za normu hrvatskoga standardnog jezika pri Ministarstvu znanosti, obrazovanja i športa Republike Hrvatske sastalo se 16. ožujka 2006. na svojoj devetoj sjednici.
Prva je točka dnevnoga reda bila: Prijeporna pitanja hrvatskoga pravopisa, c) rastavljeno ili sastavljeno pisanje, polusloženice. Predsjednik se obratio Vijeću ovim riječima: Pri raspravi oko rastavljenoga i sastavljenog pisanja pojavilo se u Vijeću mišljenje da bi to valjalo i nastaviti raspravom oko polusloženica kao posebnog oblika sastavljenoga pisanja. To je, moglo bi se reći, sastavljeno pisanje sa zadrškom. Dvije se riječi pišu kao cjelina, a ipak svaka uočljivo čuva svoju samostalnost. To se u pismu označuje tako što se te dvije riječi spajaju spojnicom (-). Bilježi se time zapravo to da one, iako spojene u jedno, čuvaju svaka svoj naglasak. O njima se onda govori kao o polusloženicama.
Tako u Ivana Brlić-Mažuranić stoje dva samostalna prezimena spojena u jedno. Isto je to točka-zarez ‘i točka, i zarez’ i grad-država ‘i grad, i država. Kao što ona dva spojena prezimena ne imenuju dvije osobe, nego jednu, tako se tu po dvije spojene opće imenice ne odnose na po dva predmeta, nego na po jedan. Nasuprot tomu grad država isto je kao grad Zagreb, ‘grad koji je država’ kao ‘grad koji je Zagreb’. Tu nema koordinacije kao u grad-država, nego je ugrađena predikacija. Stoga su to apozicije i ne pišu se kao polusloženice. Tako se ne pišu ni atributski sklopovi jer je i u njima ugrađen odnos predikacije: brz hod, drap kostim ‘hod koji je brz’, ‘kostim koji je drap’.
I u autocesta Zagreb-Rijeka dva samostalna imena naselja stoje jedno uz drugo spojena u jedno, ali je tu uključeno i to da autocesta vodi od Zagreba do Rijeke. Isto je to u gore-dolje ili povuci-potegni, dva-tri, htio-ne htio. Svagdje je tu tim primjerima sadržano jedno ‘od-do’, ali tu u prenesenom, a ne u konkretnom prostornom, značenju.
Kada se dva pridjeva slože u jedan, ali prvi od njih ne određuje pobliže drugi, nego su sadržajno posve ravnopravni, onda se pišu sa spojnicom kao polusloženica, premda joj prvi član nije samostalan oblik, nego je ta cjelina morfološki prava složenica: latinsko-hrvatski rječnik. Time se bilježi da te dvije pridjevske osnove zadržavaju svaka svoj naglasak. Tako i: kulturno-povijesno istraživanje, što je ‘kulturno i povijesno istraživanje’, dakle ‘istraživanje kulture i povijesti’, predmet su takva istraživanja i kultura i povijest, za razliku od kulturnopovijesno istraživanje, što je ‘istraživanje kulturne povijesti’, kojemu je predmet samo kulturna povijest, dakle povijest kulture. To je razlikovanje temeljno važno za uredno i prozirno izražavanje standardnim jezikom.
Kao polusloženice pišu se spojene imenice kojima je prvi dio nesklonjiv: čelik-značaj, spomen-ploča, rak-rana. Takvo je pisanje osobito važno za suvislost sintaktičkoga ustrojstva hrvatskoga jezika. Stavljanjem spojnice, kao i u džez-orkestar, održava se temeljno pravilo da se stavljanjem jedne imenice ispred druge ta druga ne može pobliže određivati, da se među njima tako ne može izražavati atributni odnos. U sklonosti da se to ipak čini očituje se jak utjecaj engleskoga jezika, u kojem je upravo to vrlo uobičajen način pobližega određivanja imenice imenicom. Pisano sa spojnicom uklapa se ipak u hrvatsko sintaktičko ustrojstvo, koje se pisanjem džez orkestar silovito razgrađuje.
Ništa lakše i ništa prirodnije nego reći Podravkina juha. Nitko ne može osjetiti da bi to bilo nekakvo “silovanje jezika”. Ipak je silovito i nezaustavljivo, nekom svojom neodoljivom privlačivosti, navrla Podravka juha. Tek to je mnogima bilo nešto! Kao da se željela osjetiti doživljajnost kakvu posreduje engleski jezični izraz. Ako se, međutim, dosljedno piše Podravka-juha, uklapa se to u sintaktičko ustrojstvo hrvatskoga jezika i tako smanjuje šteta od toga jer se ustrojstvo manje razgrađuje. Upravo radi toga važno je da se i engleski imenički atributski sklopovi poput jazz band kad se u nas jave kao posuđenice pišu sa spojnicom, dakle džez-bend, a ne džez bend ili džezbend, i tako ne ostanu kao prihvaćen uzorak za razgrađivanje jezika. Takav bi uzorak bilo i pisanje džezbend jer se zbog posuđenica džez i bend i tu razabire sintaktičko ustrojstvo i snažno bi poticalo sklapanja poput Podravka juha. Upravo zato je pisanje polusloženica važan instrument hrvatske jezične kulture.
Uslijedila je vrlo temeljita i sadržajna rasprava. Postavljeno je pitanje treba li žiro-račun pisati sa spojnicom kao polusloženicu ili kao jednu riječ žiroračun jer bi tu, kako je rečeno, žiro funkcioniralo kao "prefiksoid". Primijećeno je na to da je tu i u drugim slučajevima kao bruto-prihod ili neto-iznos, video-zapis, audio-kaseta bolje pisati sa spojnicom jer se tako upozorava na složenu strukturu takvih riječi i olakšava zamjena leksema koji ulaze u njih drugima koji bi se u daljnjoj izgradnji hrvatskoga standardnog jezika učinili prikladnijima. Tako se audio-zapis može svjesno postaviti uz značenjski ekvivalentan zvučni zapis. Time se ujedno upozorava na to da je tu leksički element posuđen iz drugoga jezika. To mišljenje nije bilo osporeno. Pokazalo se tako da je pisanje polusloženica pitanje važno za jezičnu kulturu i Vijeće je o tome postiglo konsenzus.
Druga je točka dnevnoga reda bila: Izvješće o prijedlogu Vijeća za normu hrvatskoga standardnog jezika za zakonsku regulaciju položaja i uporabe hrvatskoga jezika u visokome školstvu te rasprava o položaju hrvatskoga jezika u cjelokupnome obrazovnom sustavu. Ravnateljica Dunja Brozović Rončević izvijestila je o raspravi koja se povela na sastanku ravnateljâ i rektorâ s predstavnicima Ministarstva znanosti obrazovanja i športa o prijedlozima za izmjene Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju. Prijedlog Vijeća o reguliranju statusa hrvatskog jezika u visokom školstvu zaključen na prošloj sjednici za sada nije usvojen, iako je, kako je Vijeće danas utvrdilo, taj status zakonski reguliran za osnovno i srednje školstvo. Zaključeno je da treba upozoriti ministarstvo na to da je potrebno regulirati taj status i za visoko školstvo prije ulaska Hrvatske u Europsku uniju jer to poslije, će to poslije biti znatno teže.
Pod trećom točkom: Razno nije predložen nikoji predmet rasprave.
Izvori
[uredi]- Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje (pristupljeno 2. kolovoza 2012.)
- Priopćenje za javnost (pristupljeno 2. kolovoza 2012.)