Povjestice/Smrt Petra Svačića
Izgled
← Anka Neretvanka | Povjestice — Smrt Petra Svačića autor: August Šenoa |
Šljivari → |
- Tko vlači stope gorskim mrakom?
- Pod zlatnim šljemom mrki div
- Za hrast se hvata slabom šakom,
- Po licu mrtav, okom živ,
- Sve juri, juri, Bože moj,
- K'o da ga pakla goni roj!
- Visoko već se junak pope,
- Časimce klone, teško diše,
- I juri dalje - ne smije više.
- Putanjom kršnom trag mu piše
- Rumena, vrela srca kap,
- Niz tvrdi oklop što mu kane;
- Obujmila ga muka - stane!
- U čudan se je upro štap:
- Salomljen držak stijega cijela,
- Krpetina još na njem visi,
- Još zna se kocka rujna, bijela,
- To, zastavo nam sveta, ti si!
- Sad drhtne - krene - ali ne sm'je,
- Iz rana sikće hrla krv,
- Sad klonu, pada na kraj česme,
- Smrtonosan ga zgrabi crv.
- Bjegunac leži, čam ga hvata,
- Al' oko bljesne, s tvrde hridi
- Pod svojom nogom divnu vidi
- Široku zemlju svih Hrvata:
- Visoko čislo zelen-gora,
- Srebrolik rijeke zmijski trag
- I zlatni talas sinjeg mora,
- Put stakla nebo, humak blag,
- I njiva svilu, polja zlato - -
- Junaku skoči srce nato,
- Iz duše dahnu: "Jao! Jao!
- Divota ova pusto groblje,
- Taj krasni narod podlo roblje!"
- I pokriv lice proplakao:
- "Ah, propa zemlja!" pjesma brenča.
- "Mješt' zlatne krune trn je vjenča."
- Bjegunac leži, kose zmija
- Niz blijedo mu se lice svija;
- Al' crne mu se oči krijese,
- Širokim svijetom sipljuć bijese.
- Jelenak leteć plah po kosi
- Junaka zgledav pita: "Tko si?"
- Šapućuć lišćem pita gaj:
- "Tko ranjeni je junak taj?"
- I s grane siva ptica - soko
- Na diva tužno sveo oko:
- "Oj, odakle si, sine, pao?"
- Bjegunac drhtnu, škrinu: "Jao!"
- Na hladni klis mu glava pala,
- U šumski mrak se oko gubi,
- Na trepavici suza sjala,
- A usna krvav barjak ljubi!
- I k'o što sunce gasnuć pada,
- Života gine s oka nada.
- Tad dahnu: "Pao sam duboko,
- Ni duše da mi stisne oko,
- Opijela nema domovina
- Za vjenčanog si zadnjeg sina."
- Svjetlobom planu gora cijela,
- Zlatokosa je djeva bijela
- Pred nevoljnikom suzna stala
- I tako ga je upitala:
- "Planina plačem zamnila je,
- Oluja nosi uzdisaje!
- Hrvatica sam, znajder, vila,
- Tko ti si? Čim te mori sila?"
- "Tko jesam? Sjenka. Tko bjeh? Petar.
- Sudbine zlobne odnije vjetar
- Sa glave krunu, srce rani
- I umirućeg u gvozd zani,
- Ah, mrijet da mogu klonuv nice,
- Ledenom rukom pokriv lice!"
- "A tko ti krati?" pita vila.
- "Pa jošte pitaš? Kleta sila.
- Vladarom, kraljem bjeh Hrvata,
- Kraj mora slovila mi vlast,
- Ja skočih iznijet put iz blata,
- Nek sreća mu procvate, čast.
- Sva zemlja kipi, burna smjesa,
- Na zlatnu krunu prsnu krv,
- U svakom srcu trista bijesa,
- Svud glođe razdor, paklen crv,
- Ne pitaju već bijesni za dom,
- Ne pitaju već što je čast
- I svatko pregne podlom nadom
- Da usvoji si krune vlast.
- Sloboda ludost, zakon bič,
- Mahnitac vlada, vlada krič,
- U bratskoj krvi se je grezlo
- I svaki boljar grabi žezlo.
- Tad izbra mene volja puka,
- Ja shvatih žezlo, trgoh mač,
- A gvozdena mi munjom ruka
- Po našoj zemlji kosi drač,
- Nek jedna samo cvate trava:
- Slobode ljubav, rada slava.
- Krmara ruke burne vale,
- Kad ocean se trese sav,
- Krepkoćom muškom smjelo žvale
- U luku vodeć lomnu plav;
- A takav krmar bijah ja;
- Već smirila se bura sva,
- Nu čuj strahote! Gnjev, hudoba
- Na bijedni dom se krišom srote
- I kleta zavist podlog roba
- Slobodu, krunu zemlji ote.
- S ramena bijes mi grimiz trže,
- Po carskom ruhu kocke vrže
- I žezlo slomi, na tron pljuje,
- Od svoje krune novac kuje.
- Tad sveti digoh ovaj stijeg,
- A izdajice traže bijeg!
- Al' čuj! oj! grdne li sramote,
- Do višnjeg Boga čuj grehote;
- Boljari pjani s mržnje klete
- U svoju zemlju zovu strance,
- Slobodi svojoj da se svete,
- Slobodi svojoj kuju lance,
- A stranac dođe - roj Hrvata
- Četimice se u boj jata,
- Pomagat koga? Domovinu?
- Ne! - izdati je tuđem sinu!
- - Pod ovom gorom planu boj,
- Uza me stala vjerna šaka,
- Visoko digoh barjak svoj
- I briznu krv od sto junaka,
- Zagušila nas bijesna množ.
- Svi moji padnu - pade nada,
- A hrvatski mi, ču li, nož
- Svom kralju smrtnu ranu zada.
- Čuj vesele im trublje glas,
- Boljari to su svi Hrvati,
- S tuđincem boljar sad se brati,
- Jujučuć u taj crni čas
- Gdje propala nam čast, sloboda
- Za mito koju Hrvat proda.
- Čuj, pjanom trubljom ječi gora,
- Od strave dršće gorski mir,
- Na lešinah se slavi pir;
- I strance vode sve do mora,
- Jujučuć gudi putem đavo,
- A gavrani im grakću: "Zdravo!"
- Zar mogu umrijet - u taj tren
- Gdje kraljevine naše sjen
- U vječni, gluhi klone grob,
- Kad što bje Hrvat - sad je rob,
- Slobodnjak zadnji mogu l' - ah!"
- Grčevito tad junak vrli
- Ledenu hrid uza se grli
- Da k zemlji spregne duše dah.
- Al, tužna vila tad se spusti,
- I usnom dirnuv njegve usti,
- Vladaru zadnjem to će reć:
- "Sudbine gledaj zrcalo,
- Da, sila krvi mora teć,
- Hrvatu bit će zlo i zlo,
- Raskrojit će ga sa svih strana,
- Grobolika će vladat kob,
- Sva zemlja bit će jedna rana,
- Zaboravit će i tvoj grob.
- A širom polja krvna, sveta
- Kotrljat će se kocke svijeta.
- Sve proždre burnog časa mijena
- I kraljevstvo nam bit će sjena.
- Al' doć će dan - i svanut zora,
- Tvoj podići ću barjak svet,
- U zraku ovih zelen-gora
- Proniknuti će novi svijet.
- Taj puk, sad smrvljen i poražen,
- Rugavet strancu, prezren, gažen,
- Razmrviti će grobu vrata,
- Dogrmiti će svijetu: "Čuj!
- Gle, još nas ima, još Hrvata,
- Slobodu našu, svijete, štuj!
- Po zimi svanu pramaljeće,
- Sloboda cvate - cvate cvijeće,
- Sloboda sjat će domovini!
- U miru, sinko, sad umini!"
- Bjeguncu bljesnu crne oči
- I radostan se uvis skoči,
- Zagrabit vode brz se prignu,
- Pa kacigu si zlatnu uze,
- Tri kapi srca, do tri suze,
- U šljem svoj spusti pa ga dignu
- Daleko grmeć po toj gori
- Gromovit glas mu tako zbori:
- "Oj, zlatna zvijezdo večernice,
- Na neba što se vineš svod,
- Najzadnje evo nazdravice
- Što kralj je pije za svoj rod!
- Da Bog da poslije dugih ljeta
- Slobodom cvala zemlja sveta!
- Da Bog pobrza rođaj dana
- Kad presuši se rodu rana,
- Zaboravit nam noć tu dao
- U koju bijedni narod pao;
- I svač'je srce vjerno budi!
- Poštenje satri podlo mito,
- Hrvati nek su cijeli ljudi,
- Po svijetu pleme plemenito!
- A ti, oj, zvijezdo večernice,
- Kad rodu dan se opet vrati
- Razvedri svoje alem-lice,
- I Danicom će rod te zvati!
- Oj, hvala, hvala, bijela vilo,
- Sad umrijeti je kralju milo!"
- Cjelunuv vilu, junak pade,
- Taj stijeg mu sveti pokrov bio,
- Još zirnu - dušu zvijezdam' dade.
- I vila plače - tijo - tijo.
- Mi? Satrli smo grobu vrata,
- Da, još nas ima - još Hrvata.