Povjestice/Šljivari
Izgled
← Smrt Petra Svačića | Povjestice — Šljivari autor: August Šenoa |
Prokleta klijet → |
- Kuga stigla kršćanski hatar,
- Pukla su paklu vrata,
- S istoga dig'o se antikrist Tatar,
- Zapada hrlo se hvata:
- Tisuće konja, tisuće šaka,
- Kugu i zator nosi nam svaka.
- Strijela, misliš, planu svisoka,
- Gori, stenje zemlja široka!
- Kuda navali,
- Prži i pali;
- Tlači i kvači,
- Ljuto harači.
- Nit se štedi djetinja glava,
- Starce Tatarin kolje;
- Ne raste za njim zelena trava,
- Pusto je orano polje;
- Popove davi, crkve užiže,
- Konjic mu svetu vodu liže,
- A na posvećeni oltar bož'i
- Pijani Tatar glavu položi.
- Moskva grdna pliva u krvi,
- Junačku Poljsku psoglavac smrvi.
- Ugarska rasu se cijela,
- Kralju slomi se žezlo,
- Sve je u krvi ogrezlo.
- A kralj Bela
- Kao prosjak vrluda,
- Glad ga mori, grlo mu gori,
- Za njim se pakleni urlaj ori,
- Jadan se pita: "Kamo ću, kuda?
- Nema li puta,
- Nema li kuta
- Među narodi svimi
- Da me bijednoga kralja primi?
- Krunu ću gubit,
- Još će me ubit.
- Istina, jao, jest dovijek
- I kralj je samo čovjek."
- Teški ga jadi stisli;
- Al' se brzo smisli,
- Kliknu: "Da, da! Hrvati;
- Ti će mi zaklon dati!
- Živi, žarki doduše,
- Al' opet dobre duše!"
- Bela donio glavu
- Sretno na Dravu,
- Zađe dalje gdje vrh brda
- Stoji Kalnik, gradina tvrda,
- Kao što ljuti vepar stoji,
- Ništ' se ne boji
- Pa si misli: "Neka! Neka!
- Oštri moj zub te, psino, čeka."
- Hrvat Belu prima,
- Primio bi prosjaka.
- Sablje tu ima, strelica ima,
- Ima Hrvat junaka!
- "Ne boj se, Belo, tvrdi su zidi,
- Tvrđi mi smo ti ljudi.
- Ne boj se, Belo, s mirom budi,
- Spremi si krunu, k počinku idi.
- Tu naša zemlja, tu naše pravo,
- Svetinje naše! - Nek dođe đavo!"
- Četa skupi se onoga hipa,
- Hrlo rukave si suče,
- Kopa jame, nasipe sipa,
- Kolje zabija, kamenje vuče,
- Vari smolu, zidine krpa,
- Kamenom gradu vrata zatrpa;
- Pa kad je bilo oko jutra,
- Miš ti ne smije van ni unutra.
- Bilo k'o sred orlova gnijezda
- U koje ne mož' virnut neg' zvijezda;
- Sad nek Tatar po Kalniku lupa,
- Bit će mu šala, bogami, skupa.
- Već antikrist pokrio polje,
- Ali izdaleka.
- Blizu ne smije! Što li čeka?
- Tatar vreba na konju dolje,
- Prema Kalniku žmiri,
- Gdje iza zida koplje viri.
- "Nije šala bludit po gorah,
- Bolje konjicu polje meko!"
- Al' ja bih rek'o:
- Kalnik je vragu vraški orah.
- Danci gone dane;
- Jedan drugoga gleda,
- Jedan se k drugome ne da.
- Tad, jao, nestalo hrane
- I sam Bela
- Osta bez jela.
- To su vam mršave večere bile.
- Šta ćete, žezlo nema te sile
- Da u litici vrelo otvori,
- Ili kamen da krušcem stvori.
- "Vrata otvori!" - "Sačuvaj, Bože!
- Za nama Tatar uvuć se može.'"
- Zakopan tu si, moli i posti,
- Pa ako imaš, glođi kosti.
- Tad za mrkle jedne noći
- Hrpa ljudi će pod grad doći,
- Iz sela Visoka seljaci
- Dobri, al' mudri prostaci;
- Nose visoke grane žive,
- A na granah debele šljive.
- Dižuć grane
- Viknuše: "Eto vam hrane!
- Vidjesmo: Mana ne pada s neba,
- Gladni su, znamo, jesti im treba.
- To smo si rekli,
- Pune smo grane šljiva sjekli,
- Sve što imamo
- Eto vam damo.
- Slatko vam bilo! Sutra ć'mo opet
- Noseć vam šljive amo se popet."
- Vesela četa tad šljive jela,
- Najviše pako sam kralj Bela;
- Pa su mu, vele, slađe bile
- Neg' li na ražnju pečeno pile.
- I svake noći
- Seljaci će doći
- Noseć grane žive,
- Na njih debele šljive;
- Bela se smij'o, šljive jeo,
- Jeduć šljive Tatare smeo -
- Kralju tatarskom koštice šalje.
- Tada viknu poganin ljuti:
- "Do vraga! Nisu čisti to puti,
- Šta ćemo čekat? Idemo dalje!
- S vragom neću imati posla,
- Ti me Hrvati drže za osla?"
- Tatarin ode. Slobodno sada
- Padoše vrata Kalnika grada,
- Iz njega Bela veselo šeta,
- S njime cijela junačka četa.
- Kralj će pokorno tada reći:
- "Oj, vi ljudi iz sela Visoka,
- Ljudine vi ste, momci od oka,
- Hvala na hrani, hvala na sreći;
- Vašim da nisam postao gostom,
- Trapih se i sad nemilim postom.
- Plemstvo nek svim je harnosti plaća,
- Vi ste odsad kraljeva braća!"
- "Hvala ti, kralju," vesela oka
- Rekoše ljudi iz sela Visoka:
- "Malo je bilo, šačica šljiva,
- Al' ti je zato glava sad živa,
- Nu ne zaboravi svojega brata,
- Čednog šljivara, plemića Hrvata."
- Tako, reče slijepac mi stari,
- Postaše prvi naši šljivari.