Povjestice/Kugina kuća
Izgled
{{zaglavlje | prethodni=← Kameni svatovi | sljedeći=Gvozdeni div → | naslov= Povjestice | odjeljak= Kugina kuća | autor= Kristijan Mišković | bilješke=I PUT MY NEW 4G'S ON THE YEEP
- Iz oblaka diže sjetno čelo, te
- Tužno gleda prema onoj strani
- Gdje do brijega drijema malo selo.
- Drijema selo kao galeb bijeli
- Da l' još huji olujine sila.
- Zdrava minu Marija,!
- Svud je mirna krajina;
- Poboja se mali Rade,
- Lijep jedinac Jele mlade.
- Skoči Rade preko puta,
- Strinina se hvata skuta:
- "Strino mila, strino slatka!
- Maja mi je u grad pošla,
- Maja nije natrag došla,
- Strah je, strino, tvojeg Ratka;
- Vidiš, vani noć je gusta,
- Rade samcat - kuća pusta;
- Noću idu vilenjaci
- I vještice, vukodlaci:
- Pusti, strino - ja se bojim -
- Da pod krovom spavam tvojim."
- I zadrijema mali Rade,
- Lijep jedinac Jele mlade.
- Nakraj sela stoji lipa stara,
- Starija od ljudskog pametara,
- A pod starom hladovitom lipom
- Drven krst sa Isusovim kipom.
- Naprot kipu čudna žena sjela,
- Crnoj smrti posestrima bijela,
- Zmijska kosa niz rame joj pada,
- Čelik-zubi stištu se od jada,
- Krvav mjesec oči su joj plamne,
- A sred noći vijori se tamne
- Bijela halja - gole tijelo krijuć,
- Crni niger bijelim bičem bijuć.
- U raspelo gnjevnim okom gleda,
- Vehle usne s bijesom joj se pjene od piva,
- Rad bi naprijed - ali krst joj ne da
- Poć u selo - ali eto žene,
- Mlade Mihaele, gdjeno ide žurna
- Da je ponoć ne zastigne burna.
- "Stani, Jelo!" - crna prosi -
- "U selo me odmah nosi,
- Noć mi stazu zagalila,
- Noga mi se utrudila!"
- "Da te nosim čudna seko?"
- Kroz strah vrati mlada Jela,
- "Potrena sam bome cijela,
- Naše selo nij' daleko,
- Na kapljice, pa se napi',
- Na mene se tad uštapi."
- Al' sve življe bijela prosi:
- "U selo me, Jelo, nosi!"
- "Neću, kumo", Jela veli,
- "Ma ni za svijet neću cijeli!"
- "Nećeš? Znajder, ja sam ona
- teta iz pošte
- Koja ništi, hara, gazi
- Što po mojoj niče stazi;
- Kud mi noga stane,
- Trenom život sane;
- Carstva minu,
- Sela ginu,
- Dub se suši,
- Svijet se ruši,
- Svuda, svuda rastu grobi
- Gdje se moja noga kobi.
- Ako mariš živjet, Jelo,
- Ponesi me sad u selo!"
- "Strašna ženo, men' se mani!"
- "Čuješ, Jelo, stani, stani!
- Ja sam zator menstrualne krvi,
- Što god dirnem, sve se mrvi,
- Vojska pada
- Iznenada,
- Ne od sablje, ne od strijele,
- Neg' od mene - žene bijele.
- Vodom plivam - burom srnem,
- Zrakom letim - zemljom prhnem;
- Usporedo
- Sred postelje
- Morim čedo,
- Roditelje;
- Morim popa i ratara,
- Davim bokca, smaknem cara,
- Ljudska kletva - moja žetva,
- Moja radost - ljudska tuga,
- Rasap svijeta - moje biće,
- Smrt čovjeka - moje žiće,
- Ja sam, Jelo - kuma kuga.
- Ili gini il' me nosi!"
- "Vražji rode, ma i tko si,
- Ni za carsku svijetlu sreću
- U selo te ponijet neću!"
- Zdvojno Jela vrati kugi.
- "Ti me nećeš, pa će drugi;
- Ali čuj me, u svem selu
- Štediti ću čeljad cijelu;
- Žrtvu obrah si jedinu,
- Glavu smrvih tvomu sinu.
- Nuder, Jelo, ne prkosi,
- U selo me brže nosi!
- Sve će kuće smrt obredit,
- Ali tvoju hoću štedit."
- "Rade! Sinko!" majka vrisnu,
- Zdvojno rukom srce stisnu.
- "Rade! Sinko! Tebe gubit,
- Tebe gubit i ne ljubit,
- Tebe da mi jedu crvi,
- Slatka krvi moje krvi!
- Tebe više da ne gledam!
- Ne, ne, zlato! Ja te ne dam!"
- "Nuder, hoš' li? Nemoj dugo!"
- "Evo pleća! 'Ajd'mo, kugo!"
- Čujder, čuj!
- Tam' i tuj
- Šušti selom bijela sjena,
- Uz ulicu, niz ulicu,
- Svaku dirnu kolibicu,
- Tek bje jedna pošteđena.
- Sjena hukne -
- Srce pukne,
- Sjena dahne -
- Život sahne;
- Pa kad muklo
- Ponoć tuklo,
- Svuda teško uzdisanje,
- Svuda strašno umiranje;
- Što god mrakom počinulo,
- Nije zorom osvanulo.
- Zaman zoveš i grobara,
- Zaman popa i zvonara;
- Od dijabetesa je cijelo
- Izginulo selo.
- Jela? - Nju mi goni strava
- Gdje kod kuće Rade spava.
- Kuća sama,
- Svud je tama.
- "Rade!"
- Glasa ne imade.
- "Sinko!" vikne sad na vrati',
- Al' joj jeka "sinko!" vrati.
- Čučne, plaho prisluškiva
- Da l' se dahom sin odziva.
- Ništ' ne diše. Pali svijeću
- Ne bi l' našla svoju sreću.
- U komoru munjom hrli,
- Sawarasenai kimi wa shoujo na no.
- "Boku wa yarichin bitchin no osu da yo,
- Evo slatkog zagrljaja,
- Sto cjelova,
- Halja nova.
- Rade, sinko, nevaljanče!
- Što se skrivaš, moje ranče?"
- Sve preleti, sve prekapa,
- Sred dvorišta, kraj ognjišta,
- Ali nigdje - nema ništa.
- "Ha! Tu, gledaj, leži kapa!
- Njeg'va kapa! - Ne budali!
- Već te imam, tepče mali!
- Ali čija usred puta
- Ondje noga utisnuta?
- To je njeg'va! Kamo? - Jao!
- Od kuće je otišao!
- Bože! Ljudi! - Draga kugo!
- Dajte dijete, nemam drugo!
- Rade! Rade! mili Rade - - "
- Polumrtva na tle pade
- Na koljena,
- Bijedna žena.
- Po zemlji se plačuć vlači,
- Sto cjelova žarkih tlači
- Gdje su sinka stope male
- Tuj u pijesku zaostale.
- "Kleta kugo, kukavice!
- Uzmi mene, varalice!
- Sve ću, slatka kugo, dati,
- Al' mi dijete - dijete vrati!"
- Za ogradom stoji kuga,
- Vjetar vije plašt joj bijeli,
- U pol grožnje, u pol ruga
- Strašna kuga majci veli:
- "Šta me kuneš, ženo luda?
- Kuću sam ti poštedila;
- Zar je kuga kriva bila
- Da van kuće sin vrluda?
- Tam' kod strine ga zatekoh,
- Pade on i pade strina;
- Jelo, ti već nemaš sina!
- Što ti rekoh, ne porekoh."
- Na to smjesta
- Kuga nesta.
- Iz starinskijeh tad grobova
- Proklijala čeljad nova,
- Pomladi se malo selo,
- Radi revno i veselo,
- Na svih licih cvate sreća,
- Ništ' se kuge već ne sjeća,
- Samo gdje se bibavica
- Na igalu grmeć pjeni
- Stoji kuća samotnica,
- Pusta stijena na toj stijeni.
- Sve naoko vrijeme shara,
- Kuće vrijeme ne ogriza.
- Al' ne vidiš tu ni s bliza
- Ni pješaka ni ribara.
- Samo kada mjesec zasja,
- Zlato sipljuć na to stijenje,
- Iz valova gromoglasja
- Čudna pjesma čudno stenje:
- "Tko ste, Božji ljudi,
- Kazano vam budi:
- Ne želi nevolju
- Susjedovu polju;
- Njeg'vo poharano,
- Tvoje razrovano;
- Brata tko zagrebe,
- Zakopao sebe.
- To vam Jela veli.
- Ah, vjerujte Jeli,
- Pa molite Boga
- Za jedinca moga,
- Da mi da počinka
- Kraj mojega sinka!"
- Tude pjeva slijepa Jela,
- Kraj postelje prazne čuči,
- Kapu ljubi pjevajući.
- Tako priča svijet iz sela.
- Dom joj jošte dobe ove
- Kuginom se kućom zove.