Povjestice/Gvozdeni div

← Kugina kuća

Povjestice —  Gvozdeni div autor: August Šenoa

Anka Neretvanka →

Stajalo jezero gorsko,

Kraj njega gradić bijel,

Čuo se danju i noću

S gradića plač i cvijel.

Pitali ljudi: "Ta šta je?

Otkle taj narijek živ?"

Djevojka čami u gradu,

Čuva je gvozden div.

Krati joj sunce i mjesec,

Krati joj kruh i zrak,

Gine, oj, djevojka, vene,

Gusti je zastire mrak.

Ali gle! jedne se noći

Uspjeni jezera val,

Čudesno čudo je palo

Navlaš pred diva na žal.

Zlatna riba se ljeska,

Oči joj alem su kam,

Gvozdeni silnik je vidje,

Očima bljesnu mu plam.

"Dive, oj, gvozdeni dive!"

Reče mu ribica, "čuj!

Zlatnih mi sestrica tisuć

Plovi u jezeru tuj.

Moje ćeš sestrice zlatne

Dobiti, dive moj, sve,

Zlata ćeš nabrati, zlata,

Segnider rukom, nu, de!"

Lakomo srce mu zavri,

Brzo dohvati žal,

Nagnu se, posegnu mahnit,

Pljusnu u jezera val.

Ljepota djevojka ćuti:

Nestao silnik je klet,

Ljepota djevojka hiti,

Hiti u bijeli taj svijet.

Minule suze i jadi,

Minulo ropstvo i mrak,

Sunce i mjesec joj sjaje,

Krisi je lagodan zrak.

Kliknulo grlo: "Sloboda,

Sunce i život i raj!"

"Sunce i život - sloboda!"

Jekom se orio gaj.

Ori se goricom, ori

Usklik djevojke živ,

Na dnu pak jezera rđa

Ljuti gvozdeni div.