Povjestice/Kameni svatovi
Izgled
← Postolar i vrag | Povjestice — Kameni svatovi autor: August Šenoa |
Kugina kuća → |
I.
- Pod vrletnim Tokiom
- Živio vam starac ,
- Broji vreće pšeničnice,
- Broji mlinar bijeli dinar;
- Srce mu se razveseli,
- Smiješeći se starac veli:
- "Vreće, kese, zemlju, mlin,
- Sve će dobit dragi sin."
- Pod vrletnim Tokiom
- Živi s njime mlinarica,
- S njime broji, s njim se znoji,
- Baš je vrijedna gazdarica.
- Kako bijelo ruho sklada,
- Šapće kroz smijeh: "Snaho mlada!
- Kada dođeš u naš mlin,
- Bit ćeš gospa - goso sin!"
- Ide vrijeme, majka radi,
- Štedi, kupi, redi, gladi,
- Niže, kupi, sve to više,
- Čeka, čeka i uzdiše;
- Perje čiha, kuću sprema,
- Majka čeka, snahe nema.
- A jedinče, majčin sinče,
- Ocu starcu pripomoć,
- Radi tiho u svom mlinu,
- Pa se muči dan i noć,
- Malo zbori - mnogo misli,
- Valjda su ga jadi stisli.
- Pa će jednom sinu majka
- U pol plača, u po smijeha:
- "Sinko, život nije bajka,
- Kad se ljubi, nema grijeha;
- Zakona je Božjeg krivac
- Kad je mladić samoživac.
- Gledaj, sinko, ja sam stara,
- S posla otac već malakše;
- Mlada gospa redi bolje,
- Mlada leđa nose lakše,
- Pa bi ćako rado gled'o
- Od svog čeda milo čedo.
- Lijep si, mlad si, imaš čime,
- Svuda slovi naše ime;
- Nema nigdje takvog mlina,
- Nema nigdje takvog sina:
- Sto srdaca željkuje te,
- Sto djevica ščekuje te,
- Dobre kuće, lica lijepa:
- Pamet ti je, sinko, slijepa!
- Što ti duša sama tuži
- Gaseć silom srca plamen?
- Što se srcem ne udruži?
- Sinko, sinko, ti si kamen!
- Sinko, sinko moj, ne veni!
- Sinko dragi - daj se ženi!"
- "Majko!" klikne sinak mili,
- O vrat majci ruke krili
- U pol plača, u pol smijeha:
- "Nemoj dalje da me koriš,
- Da od toga, majko, zboriš!
- Kad se ljubi, nema grijeha!
- Nisam, majko, nisam kamen,
- Srce mi je cigli plamen:
- A pri poslu revne ruke
- Zatomljuju srca muke.
- Ljubim, majko, kunem ti se,
- Više neg' li zlatna zvijezda
- Ljubi neba vedre vise,
- Neg' li ptice svoja gnijezda;
- Od sveg toga ljubim više,
- Sva mi duša ljubav diše.
- Čuj me! - tamo lice kreni,
- Pa se, majko, ne rumeni.
- Šutio sam dugo - dugo,
- Sada zbori, moja tugo:
- Bilo ljeto, mutna noć,
- Meni bilo u grad poć.
- Tiho: niti lišća šum
- Muti svijeta sveg počinak,
- A tvoj, majo, dragi sinak
- Gazi mirno gorski drum.
- Kad najednom - na okretu,
- Gdje se grada malo niže
- Mala crkva k Bogu diže,
- Kanda vidim sliku svetu.
- Stanem - mutne tarem oči,
- Tu s oblaka mjesec skoči:
- I divotni sjaj razlijeva
- Do propela,
- Gdje je bijela,
- Lijepa, mlada klekla djeva.
- Ja ni daha! - pa se zgurim,
- Kao zmija kroz grm zurim.
- Šutim. Slušam: ona plače,
- Zdvojno drvo spasa grli
- Vapeć: "Bože neumrli!
- Umire mi slijepi ćako;
- Nisam silna ni bogata,
- Ovaj mali krst od zlata,
- Dobro mi je moje svako:
- Oj, primi ga, Bože, primi!
- Duše s oca mog ne snimi!"
- Nijem k'o kamen tada stajah,
- K'o da vidim kako s raja
- Ruka Božja prestavila
- Anđelića čudomila.
- Smutila se moja pamet -
- To je moga milka zamet.
- Sve sam dosad pritajiv'o;
- Al' sve noću, al' sve danju
- Ovu sliku vidim živo:
- Majko; ja ti ljubim - Janju!"
- "Janju ljubiš, nesretniče?"
- Gnjevna majka gnjevno viče:
- "Janju ljubiš, prosjakinju,
- Zabogarku, golotinju,
- Bijednu curu slijepca Tome!
- Ti jedinac doma stara,
- Bogatoga sin mlinara?
- Lijepo bome, dično bome!
- Zato moje teške muke,
- Da ih grabe lijene ruke,
- Zato lijepa pogačica,
- Da je lomi nitkovica?
- 'Ajd u bijednu k njoj koljebu!
- O crnom se gosti hljebu,
- Odrpanku slatko ljubi
- Pa majčino srce gubi!
- Vij joj vijenac ti od sirka,
- Steri postelj od koprive,
- Gusle slijepca nek su svirka,
- Kukaj, krpaj da se žive!
- Idi svijetom, pjevaj, gudi
- Da ti darak dijele ljudi;
- Al' se mlinu ugibaj,
- Jerbo, jadni sine, znaj:
- Ubila me strijela mahom
- Ak' mi Janja bude snahom!"
- Al' iz mlina čuo sve to
- Stari mlinar. Njega eto!
- "Veži jezik! Ni da pisneš!
- Gledaj, ženo, da otisneš!
- Vidiš! Kakva oholija!
- Siromah sam bio i ja;
- Stanovasmo pod koljebom;
- Hranismo se crnim hljebom;
- Dobri Bog je dao svašta,
- Uz bogatstvo siromaštva:
- Časno radi, skromno jedi,
- Pa ti pos'o zlata vrijedi;
- Ženo, tebe bocka đavo!
- To je, sinko, volja moja:
- Janju ljubiš - pa je pravo,
- Janja bit će žena tvoja."
- "Majko, majko, nemoj tako,
- Crne kletve sije pak'o;
- Da su tebi moje oči,
- Da ti srce tako skoči,
- Da ti uho glas joj sluša,
- Ne bude ti tvrda duša!
- Zaklinjem se, majko, Bogu,
- Pustit Janje ja ne mogu!"
- Stara šuti, gnjev svoj guta;
- Stara šuti, ode ljuta.
II.
- Oj, veselja! Šta je? Šta je?
- Po svem selu eto graje,
- Stare babe lakte boče,
- Razvaljuju čudom usta.
- Iz kućica ljudi skoče:
- "Ele, čuda, čuda pusta!
- Svati idu!" "Čiji, kuma?"
- "Mlinarova mlada sina;
- Janju ženi! Roba fina!"
- "Je l' taj dečko siš'o s uma?
- Gavan vodi curče boso!
- To vam nije čisti pos'o.
- Ak' je lijepa, ak' je vita,
- Nema Janja šupljeg boba,
- Vrag u torbi ima oba,
- Nije Janja bez kopita!"
- Kuca zvonce na vrleti
- Kao kreljut nebesnika
- I na savez zove sveti
- Dvoje mladih blaženika;
- A po strmoj gorskoj stazi
- K crkvi zvonka družba gazi.
- Ne ide stara. Kod ognjišta
- Ogarak u vatru tiska:
- Šuteć sve od jada piska.
- Jadna Janja ne zna ništa;
- Da bi ona sve to znala,
- Ne bi sad pod vijencem stala.
- Stara svatom ručak redi,
- Tako mlinar zapovjedi,
- Stari mlinar ne zna šale -
- Plam i gnjev joj lica pale,
- Nadimlju se s bijesa prsi.
- Zove zvonce u hram sveti,
- Sad će svati doći k svrsi.
- Na prag kući stara leti,
- Gnjevnom rukom srce tisnu,
- Gnjevnim grlom ljuto vrisnu:
- "Ubila me strijela mahom
- Ak' mi Janja bude snahom!
- Kleta družbo, na toj stijeni
- Kamenom se okameni!"
- Zahujila olujina,
- Razvali se nebesina,
- Puče strijela
- Usred sela:
- Bijeli zidi lijepog mlina
- Crna sad su razvalina.
- Svati, otac, muž i žena
- Tvrd su kamen do kamena,
- Stara svijetom kud vrluda,
- Kažu ljudi da je luda.
- Projurilo mnogo ljeta
- Preko bijelog Božjeg svijeta,
- A zidine Susjedgrada
- Prah, pepeo već su sada.
- Jošte stoje kamen-svati,
- Lako ćeš ih prepoznati,
- Mladu, mladog, kuma vitog
- I djevera kamenitog.
- Pa kad usred burne noći
- Munja crni oblak sjeca,
- Usred noći o ponoći
- Neki mukli glas zajeca -
- Zvonce li je, što tu bije?
- Nije, brate, zvonce, nije:
- Uz rumeni neba plamen
- Bijela žena plače, stenje,
- Grli kamen, ljubi kamen,
- Da sve dršće kruto stijenje;
- Ruke joj se k nebu šire,
- Burom zdvojni glas prodire
- U pol plača, u pol smijeha.
- "Kad se ljubi, nema grijeha."
- Pitaj narod pri toj gori:
- "Šta će ona rosna stijena?"
- Pa ti narod odgovori:
- "Pogledajte Aot."