Povijest Hrvatske I. (R. Horvat)/Sigismund postaje kraljem

Izvor: Wikizvor
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje

44. Povijest Hrvatske I. (R. Horvat)/Sigismund postaje kraljem[uredi VE]

Lako je sebi predstaviti uzbudjenost, koju je u Hrvatskoj rodila vijest, da je kralj Karlo Drački ubijen u Budimu. Velikaši i plemići stanu vapiti za osvetom. Kraljica Jelisava sa svojom kćerkom Marijom preuzme doduše u svoje rake državnu vlast; no kraljice bijahu općenito smatrane krvnicama. Zato se protiv njih diže gotovo sav narod hrvatski. Na čelo buntovnika stupe braća Horvati: Pavao, Ivan i Ladislav. Njima se pridruži vranski prior Ivan Paližna sa svojim bratom Tomom i s nećakom Berislavom. Naprotiv je Stjepan Lacković pristao uz kraljice. — Kao suprug kraljice Marije htjede se sada brani-borski markgrof Sigismund uspeti na prijestolje u Ugarskoj i Hrvatskoj. Tomu se usprotivila Marijina majka Jelisava. Nato provali Sigismund u Ugarsku s vojskom svojih rodjaka iz Češke i Moravske, pa dopre do grada Gjura. Ipak se Sigismund (12. svibnja 1386.) posredovanjem če­škoga kralja Većeslava odreče krunisanja. No zato će Sigismund dobiti grad Trenčin, županiju željeznu, te ona imanja, što ih je nekada imao herceg Stjepan, brat pok. kralja Ljudevita.1 Sada počnu kraljice misliti, kako bi uspostavile svoju vlast u Hrvat­skoj. Na to ih je nukao njihov prvi pouzdanik: Nikola Gorjanski. Do­znavši, da ustaše hrvatske pustoše njegova imanja u Slavoniji, nagovori Gorjanski kraljice, neka se osobno zapute na jug, pa će uspjeti, kao što su uspjele g. 1383. I doista krenu obje kraljice (u srpnju g. 1386.) prema Dravi. Posve je naravno, da su kraljice sa sobom vodile i vojsku kra­ljevsku. Pratiše ih mnogi dostojanstvenici i velikaši, medju kojima se is­ticahu: peharnik Blaž Forgač i Nikola Gorjanski sa svojim sinovima (Ivanom i Nikolom) i rodjacima. Kraljice dopru sretno do Djakova. Odavle krenu 25. srpnja prema Gorjanu, gdje je sijelo knezova Gorjanskih. Na tome ih putu dočekaše hrvatske ustaše, koje su vodili: Ivan Horvat, Ivan Paližna i Ladislav Horvat. Zametne se ljuta bitka, u kojoj Hrvati nadvla­daju Ugre. Kraljevska se vojska rasprši na sve strane, a hrvatske ustaše dopru do samih kraljica. U kreševu oko njihovih kola pogiboše Forgač, Nikola Gorjanski i mnogi drugi velikaši njihovi. Ivan Morović i Nikola Gorjanski, sin palatinov, sretno uteknu iz boja; sva ostala pratnja bude zarobljena zajedno s kraljicama. Ivan Horvat predbaci kraljicama ubojstvo Karla Dračkoga. Nato kraljica Jelisava klekne pred njega, te ga sklopljenim rukama počne moliti: „Smiluj se, bane! Ja sam zamislila onaj zločin. Moj sukrivac, koji ga je izveo, netom je smrću svojom okajao grijeh svoj. Nemoj se osvetiti nedužnoj kćeri mojoj!"2 Ivan Horvat dade kraljice za­tvoriti u Gumnik (sada Bosiljevo kod Čazme), gdje bijaše tvrdja biskupa zagrebačkoga. Kasnije ih ustaše otpremiše u Novigrad na moru (sjev.-ist. od Zadra). Zarobljeni pak velikaši budu zatvoreni u Čakovcu, Požegi, Or­ljavi (danas Oriovac) i u Počitelju (danas „Vuksanova gradina" u Lici).3 Pokolj kod Gorjana dobro dodje lukavome Sigismundu. On poleti u Ugarsku, da preuzme upravu države u ime svoje žene Marije. Već 5. rujna bijaše Sigismund u Stolnom Biogradu. Dijeleći razne povlastice, nadje on brzo privrženika medju velikašima ugarskim. Oko njega priljube se takodjer pristaše Marijine i Jelisavine, jer se nadahu, da će Sigismund osloboditi zarobljene kraljice i velikaše. Sigismund postade „upraviteljem" i „kapetanom" kraljevine Ugarske. Kao takav uze on nastojati, da uguši ustanak hrvatski. Severinskoga bana LadislavaodLučenca imenuje Sigismund „generalnim kapetanom kraljevina Slavonije, Dalmacije i Hrvatske", a Ni­kolu Gorjanskoga (mladjega) banom Mačve. Koncem g. 1386. krene Sigismund u rat na Hrvate, da oslobodi kraljice. Kad su za ovo doznali ustaše, dadu (u siječnju g. 1387.) zadaviti kraljicu Jelisavu, i to na očigled njene kćeri Marije, koja nam to sama pripovijeda u listini od 14. rujna 1387.4 Mrtvo tijelo kraljice jelisave bude tajno preneseno u Zadar i ondje pokopano u crkvi sv. Krševana. Ondje ostade do 16. siječnja 1389., kada ga ladjom prevezoše do Obrovca, a dalje kolima preko Like i Zagreba u Stolni Biograd, gdje je sahranjeno u dvorskoj grobnici.3 — Hrvati kazniše kra­ljicu Jelisavu, da joj se osvete za ubojstvo Karla Dračkoga. No možda su time namjeravali zastrašiti Sigismunda, neka Hrvate pusti na miru, ako ne će, da ista sudbina stigne Mariju, suprugu njegovu. Znade se, da je Sigismund 10. siječnja 1387. boravio u Koprivnici,15 a kasnije u Dubravi; ipak se naskoro vratio u Ugarsku, prepustivši banu Ladislavu borbu s ustašama hrvatskim. Mlečani su budnim okom pratili prilike u Hrvatskoj. Oni se bojahu, da Hrvati ne bi krunu ponudili Ladislavu Napuljskomu, sinu Karla Drač­koga. I doista je s ovom namjerom 22. veljače 1387. iz Zadra u Napulj otplovilo odaslanstvo, koje je vodio zagrebački biskup Pavao Horvat.7 Zato mletački poslanik Pantaleon Barbo neumornim radom svojim sklone velikaše ugarske, da 20-godišnjega Sigismunda (kao muža Marijina) iza­beru kraljem svojim. Odmah iza toga podje Sigismund u Stolni Biograd, gdje ga je vesprimski biskup Benedikt 31. ožujka 1387. okrunio krunom sv. Stjepana.8 Kao „božjom milošću kralj Ugarske, Dalmacije i Hrvatske" pozove Sigismund 4. travnja 1387. stanovnike ,,u našim kraljevinama: Dalmaciji i Hrvatskoj", neka se klone Ivana Horvata i Ivana Paližne.9 Čini se, da je ovaj poziv došao nešto prekasno, jer su već ustaše hrvatske prevladali u cijeloj Hrvatskoj, Slavoniji i Dalmaciji, dapače i u banovinama mačvan-skoj i severinskoj, kako to kasnije priznaje sama kraljica u spomenutoj već povelji od 14. rujna 1387.10 Generalni kapetan, ban Ladislav od Lu-čenca, nije ispunio nade, što ih je u njega polagao kralj Sigismund. La­dislav je 1. ožujka 1387. boravio u Zagrebu, gdje je Grič (gornji grad) pristajao uz kraljicu Mariju, dočim je Kaptol bio uz biskupa Pavla Hor­vata. Dok je biskup boravio u Napulju, htjede ban Ladislav zauzeti Kaptol. No već je Kaptolu u pomoć dolazila vojska, koju su vodili Ivan Horvat,. Ivan Paližna i bosanski vojvoda Hrvoje. Ladislav se morao zadovoljiti s time, što je gradjane na Griču pozvao, neka oni poruše obrambene zi­dove i drvene stupove oko Kaptola.11 — Prvi je Sigismundu u pomoć pri­skočio krčki knez Ivan Frankopan. On mu javi, da će spasiti kraljicu Mariju, ako mu kralj pošalje kopnenu vojsku i pribavi pomoćne ladje. Sigismund objeručke prihvati taj poziv, pa 9. travnja zamoli Mlečane, neka na dalma­tinsku obalu pošalju svoje galije, koje će Hrvatima zapriječiti prijevoz kraljice Marije u Napulj.12 Mlečani opreme 24 galije, jer se bojahu saveza Hrvata s napuljskim dvorom; podjedno pozovu dalmatinske gradove, neka budu vjerni kralju ugarskomu. Tomu se pozivu 30. travnja 1387. odazvao grad Spljet, 2. svibnja Trogir, a 3. svibnja Šibenik.13 Sada se Frankopan složi s krbavskim knezovima Kurjakovićima, te iznenada (sredinom svibnja 1387.) navali na Počitelj. U toj se tvrdji nalazio Ivan Paližna s nekim, zarobljenim velikašima ugarskim. Dugo se Paližna hrabro branio; ipak morade napokon zbog oskudice hrane uzmaknuti u Novigrad. Ivan Frankopan oslobodi zarobljene velikaše, medju kojima se nalazio i bivši mačvanski ban Stjepan Korogj, te podje opsjedati Novigrad. Ovdje ga s morske strane podupirahu Mlečani. Paližna bude gladora prisiljen na ugovaranje; ipak ne htjede ugovarati s Frankopanom, već s mletačkim vojvodom Ivanom Barbadikom. Ovaj mu zajamči ličnu slobodu, ako iz­ruči živu kraljicu. Nato Paližna otvori Mlečanima gradska vrata, pa ode (4. lipnja 1387.) iz Novigrada u svoj grad Vranu.14 Kraljica Marija bude iza 10-mjesečnog tamnovanja oslobodjena, te podje najprije u nedaleki Nin, gdje joj se 8. lipnja pokloni odaslanstvo grada Zadra. Iz Nina odveze se kraljica 15. lipnja u Senj, gdje ostade 2 tjedna.15 U Senju primi kraljica 19. lipnja poslanike, koji joj u ime mletačke republike čestitahu na oslobodjenju. Marija se 30. lipnja zahvali republici za pruženu joj pomoć, a duždu preporuči „svoga viteza" Barbadika.16 Napokon se kra­ljica 1. srpnja s velikom i sjajnom pratnjom iz Senja zaputi u Zagreb, gdje ju je 4. srpnja svečano dočekao kralj Sigismund.17 Medjutim je već Nikola Gorjanski svladao braću Ivana i Ladislava Horvata u Mačvi i u istočnoj Slavoniji. Braća Horvati budu potučeni kod Čerevića ispod Fruške gore, našto izgubiše tvrdju Ilok, a s njom i čitav Srijem. Ivan Horvat zakloni se u Požegu, gdje ga je Nikola Gorjanski opsjedao. Već je Ivan tako klonuo, da se namjeravao predati, kad li mu nekadašnji prijatelji Stjepan Lacković i Stjepan od Šimontornje pomogoše, da je iz Požege utekao u Bosnu.18 Kralj Sigismund ostade u Zagrebu s mladom svojom ženom mjesec dana. Stanovali su u kraljevskom dvoru, što ga je god. 1335. dao sagraditi kralj Karlo Roberto. Sigismund podje iz Zagreba u Ko­privnicu, odakle 7. kolovoza posjedima nagradi grad Zagreb.19 Nato se vrati u Križevac, gdje ga nalazimo 8. kolovoza.20 Odavle je kralj udario na Bosiljevo, pa zauzeo taj grad21 i nastanio se u Čazmi; tu ostade Si­gismund do 23. kolovoza,22 a onda se vrati u Ugarsku.


Prethodno poglavlje: Povijest Hrvatske I. (R. Horvat) Sljedeće poglavlje:
Kraljica Marija i kralj Karlo Drački Stjepan Tvrtko

Bilješke / izvori[uredi VE]