Povijest Hrvatske I. (R. Horvat)/Stjepan Tvrtko

45. Povijest Hrvatske I. (R. Horvat)/Stjepan Tvrtko

Bosanski je kralj Stjepan Tvrtko želio, da za­vlada primorjem dalmatinskim. U tu svrhu dobro mu dodje gradjanski rat u Hrvatskoj. Tvrtko je doduše g. 1385. pristao uz Jelisavu i Mariju, ali samo zato, što mu one ustupiše grad Kotor. No prilike se vremenom bitno promijeniše. Tvrtkova je rodjakinja Jelisava mrtva; Mlečani se uple-toše u gradjanski rat hrvatski; kraljica se Marija g. 1385. odrekla prije­stolja. Tvrtko nije Sigismunda ni poslije krunisanja smatrao zakonitim vladarem; Sigismund pak uze Tvrtka nazivati „banom", ne priznavajući ga kraljem bosanskim.1 Sve ovo sklone kralja Tvrtka, te je on g. 1387. otvoreno stupio u borbu sa Sigismundom. Tvitko dade zakloništa ustašama hrvatskim, kada su morali u Bosnu bježati pred vojskama Sigismundovim. Odsada im je njegov dvor otvo­rena kuća. Ustaše hrvatske pomaže i srpski knez Lazar. Tako su ustaše dospjeli, da još iste godine provale u Mačvu, Slavoniju i u Hrvatsku. Po­moću kneza Lazara provali Ladislav Horvat (početkom lipnja g. 1387.) u Mačvu, te zauzme 3 grada: Bitvu, Kupin i Biograd. Sa bosanskom pak vojskom provale Ivan Horvati Ivan Paližna u Slavoniju, osvoje županije vukovsku i požešku, te dopru do Drave. No Sigismundov vojvoda Stjepan Korogj protjera koncem srpnja g. 1387. ustaše hrvatske natrag u Bosnu.2 Tom prigodom pogibe u boju Ladislav Horvat. Polovicom mjeseca rujna provali opet Ivan Horvat u Slavoniju, ali ga svladaju Stjepan Korogj i Nikola Gorjanski. Mnogi velikaši hrvatski (medju ostalima i Berislav, nećak Ivana Paližne) budu uhvaćeni i okrutnom smrću kažnjeni.3 Podjedno je kraljica Marija 14. rujna 1387. braću Horvate lišila njihovih posjeda u županijama: požeškoj, vukovskoj i bačkoj. Ova je imanja dobio Nikola Gorjanski.4 Mjesto Pavla Horvata postade zagrebačkim biskupom Ivan Smilo, rodjen Čeh.

Bolja sreća posluži ustašama u Hrvatskoj. Ovdje su podupirali kralja Tvrtka, koji je težio za tim, da se dočepa primorskih gradova. Tvrtko je mislio, da na to ima i pravo, jer je po svojoj majci Jeleni praunuk onoga Pavla Šubića, koji bijaše „nasljedni ban hrvatski". Prvi se Tvrtku predao grad Klis. Tvrtko zajamčuje (22. srpnja 1387.) Klisu sve povlastice, što ih je grad dobio ,,u vrijeme njegovih predšasnika: banova Mladena i Pavla" Šubića.5 Na jesen god. 1387. počne Vranu opsjedati Albert de Nagy Mihalv, novi prior vranski. Tvrtko pošalje Ivanu Paližni pomoćnu vojsku, te Albert morade uzmaknuti u Nin. Bosanska vojska zauzme dapače (17. prosinca 1387.) važnu tvrdju Ostrovicu.6 Sada odluči Tvrtko, da će Sigismundu oteti čitavu Hrvatsku i Dalmaciju. U tu svrhu imenuje Ivana Paližnu banom Hrvatske i Dalmacije. Paližna se kao ban nastanio u Klisu.

Padom Klisa i Ostrovice dodju u nepriliku gradovi: Spljet, Šibenik, Trogir, Nin, Skradin i Zadar. Tvrtko je dobro računao, da će mu se ovi gradovi sami pokloniti, ako im bude nanašao što veće štete. I doista su čete bosanske robile i palile po kotarima gradova dalmatinskih. Gradovi mole pomoći od kralja Sigismunda, ali je ne dobivaju. Tvrtko ih poziva, neka mu se dobre volje pokore; no gradovi se boje ostaviti zakonitoga kralja, da ne budu žigosani veleizdajom. Tako dalm. gradovi stoje po srijedi, pa čitave g. 1388. trpe velike nevolje.7 Istom 23. prosinca 1388. dodje u Zadar kraljevska vojska, koju je vodio slavonski ban Ladislav od Lučenca. Sigismund imenuje Ladislava gubernatorom (upraviteljem) Dalmacije i Hrvatske.8 Ladislavu su gradovi dalmatinski u Zadar poslali pomoćne čete svoje, te on 8. veljače 1389. krene iz Zadra proti ustašama hrvatskim, ali ne poluči nikakovih uspjeha. Možda bi se već sada predali gradovi dalmatinski, da Tvrtko nije morao ratovati na drugoj strani. Otkako su naime Turci g. 1353. pro­drli iz Azije u Evropu, prijeti pogibelj državama na Balkanskom polu­otoku. Sultan Murat (koji vlada od g. 1362. do g. 1389.) zauze g. 1369. grad Drinopolje, pa ga učini prijestolnicom carstva turskoga. Neprekidnim ratovima oteše Turci velikoj državi bizantskoj gotovo sve zemlje u Evropi osim Carigrada i okolice njegove. Srpski kralj Vukašin pogibe godine 1371. u boju s Turcima kod Črnomena na rijeci Marici. Murat zauze važne gradove: Sofiju (g. 1382.) i Niš (g. 1386.). Srpski ga knez Lazar g. 1387. razbije kod Pločnika. No sada se istom Turci spreme za glavnu navalu. Murat zauzme god. 1388. gradove Šumen i Trnovo, pa time pri­sili bugarskoga cara Šišmana na plaćanje danka. Slijedeće godine 1389. udari Murat na Srbiju. Lazar zamoli pomoć od kralja bosanskoga. Tvrtko mu pošalje vojsku, koju su vodili: Ivan Horvat i Vlatko Vuković. Tako dodje do bitke na Kosovu polju. Srpski vitez Miloš Obilić ubije sultana Murata. Ipak Turci održe pobjedu; oni dapače uhvate kneza Lazara, te mu odsijeku glavu. Porazom na Kosovu polju izgubi i Srbija samostalnost svoju. Lazarov sin i nasljednik Stjepan Lazarević morade (g. 1390.) sul­tanu Bajazitu obećati, da će mu kao „despot" srpski plaćati danak i Turcima pomagati u ratu.0

U srpnju g. 1389. zauze ban Ladislav od Lučenca grad Klis. Mjesec dana iza toga dobije Ivan Paližna pomoćnu vojsku bosansku, te uze ha­rati kotar zadarski. Kasnije sastavi ban Ladislav pomoću Ivana Franko-pana oveću vojsku, s kojom udari na Vranu. Ovdje ga Paližna 10. pro­sinca 1389. tako porazi, da se ban morao „sramotno" vratiti u Zadar. Nato se 25. prosinca predade i grad Klis.10 Sada je svatko znao, da će u Dalmaciji naskoro zavladati Tvrtko. Toga se bojala republika mletačka, koja uze rovariti protiv Tvrtka. Već 30. siječnja 1390. otkrivaju Mlečani kralju Sigismundu namjeru kralja bosanskoga, a 3. veljače ponovno upu­ćuju Sigismunda, neka pazi, da Tvrtko sebi ne pridruži gradove dalma­tinske.11 Naskoro se Mlečani uvjeriše, da je Sigismund upravo nemoćan u južnoj Hrvatskoj. Zato Mlečani počnu misliti na to, da gradove dalma­tinske opet uzmu pod svoju zaštitu, kako ih primamiše početkom 14. vi­jeka. U tu svrhu pošalje republika mletačka 29. travnja 1390. u Dalmaciju posebnoga poslanika s nalogom, neka mudro razvidi, ne bi li gradovi htjeli stupiti pod mletačku vlast.13 Ipak je nastojanje republike mletačke bilo uzaludno, jer se kralju Tvrtku redomice pokoriše gradovi: Spljet (2. lipnja 1390.) i Trogir (8. lipnja),13 pa Šibenik (11. lipnja)14 i dal­matinski otoci: Brač, Hvar i Korčula. Tvrtko je želio, da predobije i Zadar. U tu svrhu zamoli od Mlečana ratno brodovlje, da mu pomogne s morske strane opsjedati Zadar. Mletačka mu je republika ovu uslugu uskratila, jer da kao trgovačka država mora živjeti u prijateljstvu sa svima.1* Sredinom g. 1390. uze Tvrtko naslov „kralj Hrvatske i Dalmacije".16 Tvrtko je iza puna 3 stoljeća prvi „hrvatski kralj", u čijim žilama teče narodna naša krv.17 On je otvoreno išao za tim, da od Sigismunda otrgne sve hrvatske zemlje južno od rijeke Drave. Ovdje bi onda stvorio lijepu državu, koja bi se mogla opirati Ugarskoj i Turskoj. Da za sebe predobije narod hrvatski, odreče se Tvrtko bogumilstva, te prihvati katoličku vjeru. Tvrtko je zaista bio katolik, kako nam on sam izrično kazuje u listini, kojom 30. kolovoza 1390. spljetsku nadbiskupiju prima u kraljevsku zaštitu svoju.18 Da pak steče saveznika, odluči Tvrtko, da se kao udovac oženi sa kćerkom austrijskoga vojvode Albrehta III. iz moćne porodice Habsburg.19 Ali ne­nadana smrt poremeti osnove njegove. Stjepan Tvrtko umre sredinom ve­ljače godine 1391.20

Prethodno poglavlje:	Povijest Hrvatske I. (R. Horvat)	Sljedeće poglavlje:
Sigismund postaje kraljem		Propast braće Horvata