Povijest Hrvatske I. (R. Horvat)/Avari

Izvor: Wikizvor
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje

8. Avari[uredi VE]

Naskoro dobiše Hrvati strašne susjede. Langobardi su naime polovicom 6. vijeka ratovali sa Gepidima, koji stanovahu u da­našnjoj istočnoj Ugarskoj. Da neprijatelje svoje lakše satre, pozove langobardski kralj Alboin (god. 566.) u pomoć divlje Avare, koji nekoliko godina prije toga dodjoše s istoka do Karpata. Avari svladaju Gepide i nastane se u nizini s obiju strana rijeke Tise. No Alboin se bojao stanovati u susjedstvu bijesnih Avara. Zato podje (god. 568.) s Langobardima u Italiju; onamo ga je zvao vojvoda Narzes, koji je iza propasti istočnih Gota (god. 555.) upravljao Italijom u ime cara bizantinskog (istočno-rimskog). Avari zavladaju sada čitavom kasnijom Ugarskom, gdje su još uvijek stanovala mnoga slavenska plemena. Avarima se ka­snije pokoriše takodjer oni Slaveni, koji se po odlasku Langobarda na­seljavahu u alpinskim zemljama (Slovenci), a takodjer Slaveni u današ­njoj Češkoj i Moravskoj. Valjda odmah iza dolaska svoga zauzeše Avari i današnju Hrvatsku izmedju Save i Drave. To se vidi otuda, što njihov kagan Bajan već god. 569. opsjeda velik grad Sirmium (Mitrovicu). Ovaj su grad prije držali Gepidi; kada je pak Alboin ratovao sa Gepidima, dodje Sirmium pod vlast istočnoga (bizantinskoga) carstva. Bajan zatraži od cara Justina II., neka Sirmium predade Avarima, koji naslijediše Gepide. Sir­mium se doduše održao; ali zato Avari još iste godine prelaze preko Save i provaljuju u Dalmaciju, gdje su pljačkali po običaju svome. Bajan sklopi nato savez sa bizantinskim carstvom, koje mu je plaćalo godišnji danak u iznosu od 80.000 dukata. Kao saveznik Bizantinaca ratovao je kagan Bajan protiv južnih Slavena. Ipak još nijesu vlast avarsku prizna­vali oni Hrvati, koji se do onda nastaniše u Dalmaciji. Zato se Bajan g. 579. sprema, kako će udariti na Hrvate u Dalmaciji, izmedju Sirmija i Singiduna dade na Savi praviti most od ladja da uzmogne prijeći preko rijeke. Radi toga uplašio se Setho, zapovjednik rimske posade u Sirigidunu (Beogradu). On podsjeti Bajana, da su Bizantinci u prijateljstvu s Avarima; čemu dakle ove priprave? Lukavi kagan odgovori Sethu, da ne misli ništa poduzeti protiv Bizantinaca. već protiv Slavena. Avari će prijeći preko Save, te se onda natrag vratiti iza Dunava. Ta isto su i prije činili, te Rimljanima vratili mnogo tisuća Rimljana, koji bijahu zarobljeni od Slavena. Sada pak ide Bajan preko Save takodjer zato, da se osveti Slavenima, jer su ubili avarske poslanike, koji podjoše k njima po danak. Premda se kagan zaklinjao, ipak je prevario Bizantince, te je god. 581. zauzeo grad Sirmium. Tako steče Bajan ključ za dalnja osvajanja na poluotoku balkanskom. Sada Hrvati moraju Avare priznati gospodarima svojim. Ista sudbina stiže i Srbe, koji se nastaniše jugo-istočno od Hrvata (u današnjoj Makedoniji i južnoj Srbiji). Od novoga bizantinskoga cara Mauricija zatraži kagan 20.000 dukata više, nego li je do onda iznosio godišnji danak. Kada mu car ne htjede ovo odmah dati, zauze kagan grad Singidunum. Kagan avarski htjede pokoriti i Slavene na dolnjem Dunavu. No odanle je od kneza Dobrite dobio ovaj odgovor: »Mi smo vikli da sebi druge poko­ravamo i nad njima vladamo, a ne da se mi drugima pokoravamo. Pri tom i ostajemo, dok na svijetu bude rata i mača«. Ovi isti Slaveni uspješno odbijahu 5 godina (593. do 597.) i vojske bizantinskoga cara Mauricija. Kagan je to vrijeme živio u miru s Mauricijem, koji mu je .go­dimice plaćao 100.000 dukata danka. Valjda je taj danak zaostao god. 598., kad avarski kagan započima krvav rat sa Bizantincima. Avari provale u Dalmaciju, gdje još gotovo u svima gradovima stanuju Rimljani. Kaganu podje za rukom, te je za ove provale zauzeo i razorio do 40 gradova. Rimski se vojvoda Gunduis nije usudio, da Avarima izadje u susret; on se krio po gorama i šumama, te je kaganu samo oteo narobljeni plijen. S Avarima i Slavenima ratovahu Bizantinci do god. 602. Nato se vojska bizantinska pobunila, te je časnika Foku izvikala carem bizantin­skim. Foka ubije cara Mauricija i pokolje sav rod njegov. Po želji pak vojske bizantinske obustavi neugodan rat s Avarima i Slavenima. Ovaj se rat nije nastavio ni kasnije, pošto je carstvu bizantinskomu na istoku zaprijetio pogibeljan neprijatelj: Kosroe II., kralj perzijski. Velik je rat s Kosroem potrajao do god. 628. Za to vrijeme stoji Avarima i Slavenima otvoren čitav poluotok balkanski. Može se reći, da je istom sada bila po­svema dovršena doseoba naroda hrvatskoga. Prije su Hrvati stanovali samo po selima, a sada prodiru i u gradove. Redomice padaju u njihove ruke rimski gradovi u Dalmaciji. Pošto su Hrvati već osvojili svu Dalmaciju izmedju rijeke Drine i gore Dinare, silaze sada i u Primorje dalmatinsko. Iz dalmatinskoga glavnoga grada Salone bježe prestrašeni stanovnici na ladje. Rimljani su sačuvali samo otoke te na moru gradove Zadar i Trogir, koje Hrvati još nijesu mogli zauzeti. Ovo ostaje i nadalje »rimska Dalmacija«, koja priznaje vlast cara bizantinskog. Odsada je carski namjesnik stanovao u Zadru, jer Salonu, početkom 7. vijeka razoriše Hrvati i Avari.


Prethodno poglavlje: Povijest Hrvatske I. (R. Horvat) Sljedeće poglavlje:
Južni Slaveni Car Heraklije