Prijeđi na sadržaj

Povijest Hrvatske I. (R. Horvat)/Južni Slaveni

Izvor: Wikizvor

7. Južni Slaveni

[uredi]

Nekada su južni Slaveni stanovali po ravnicama oko Visle, Dnjestra i Dnjepra. Ondje ih zateče hunska sila. Kao vrsni i marljivi ratari bijahu Slaveni hranitelji gospodara svojih. Zato su Huni voljeli Slavene, nego li ostale pokorene narode. Pod okriljem hunskim dopriješe južni Slaveni u današnju Rumunjsku i istočnu Ugarsku. Sla­venima su prijale nizine uz lijevu obalu rijeke Dunava, gdje je zemlja i danas vrlo zgodna za poljodjelstvo. Ovdje ostadoše Slaveni i poslije smrti Atiline (god. 453.). Ipak su - poput svih onodobnih naroda - če­znuli za toplijim krajevima na desnoj obali dunavskoj. No prijelaz preko Dunava braniše istočni Goti, kojima je istočno-rimsko carstvo po ugo­voru od godine 462. za tu službu plaćalo godimice 150 kilograma zlata. Istom kad su istočni Goti (god. 488.) otišli u Italiju, ostade Dunav bez jače obrane, a zemlje na desnoj obali dolnjega Dunava bez stanovnika. Sada će se dakle moći ovamo seliti Slaveni. I doista se već god. 493. spominje prva slavenska provala preko dolnjega Dunava. Onodobni, istočno-rimski car Anastazije (vlada godine 491.-518.) nema sredstava, da Slavene suzbija na Dunavu. Da barem osigura prijestolnicu svoju od Slavena, dade Anastazije na zapadu od Carigrada podići 70 kilometara dugi zid izmedju Crnoga i Mramorskog mora. Početkom 6. vijeka sele se južni Slaveni u današnju Bugarsku, Srbiju, Rumeliju i Makedoniju. Gdjekada znadu ovamo iz Rusije dojuriti i divlji Bugari, da se naplijene po carstvu rimskomu. Kad je carem postao Justinijan I. (vlada god. 527. do 565.), naumi on urediti obranu na dolnjem Dunavu. Justinijan dade naime na toj rijeci sagraditi 80 tvrdjava, pa u nje stavi (god. 531.) ve­liku vojsku, kojom će zapovijedati vodja Hilvud. Ali ova se obrana odr­žala samo tri godine, a onda stanu Slaveni i Bugari još češće i žešće provaljivati na poluotok balkanski. Istodobno je car Justinijan u Italiji ratovao s istočnim Gotima. Ovaj se rat vodio i u Dalmaciji, koja je pripadala Gotima. Justinijanov voj­voda Mundo zauze (god. 535.) grad Salonu, a god. 536. izgubiše istočni Goti čitavu Dalmaciju. Ipak je ovaj rat potrajao sve do god. 555. Dok se istočni Goti zatirahu u očajnom ratu s Justinijanom, počeše u slabo branjenu Panoniju i Dalmaciju preko Dunava, i Drine dolaziti južni Sla­veni, i to sigurno Hrvati. Justinijana su protiv istočnih Gota podupirali Langobardi, kojima je on dozvolio, da se nastane izmedju Drave i Du­nava (današnja Koruška, Štajerska, dolnja Austrija i zapadna Ugarska). Tako isto nadje sebi saveznike i gotski kralj Totila (god. 541.-552.). On prepusti Hrvatima gotske pokrajine: Panoniju i Dalmaciju, da mu pomažu u ratu s Justinijanom. Suvremeni grčki povjesničar Prokopije piše, kako se u Carigradu sumnjalo, da je Totila dao Hrvatima mnogo novaca, pa ih time sklonuo na provalu u Dalmaciju, ne bi li tako na toj strani Justinijanu svezao ruke te onda uspješnije ratovao u samoj Italiji. Hrvati su u istinu g._551. zaposjeli velik dio Dalmacije. Kada je pak car Justinijan g. 553. protiv njih poslao svoju vojsku, koju su vodili njegovi rodjaci Justin i Justinijan, Hrvati ju dočekaju i upravo smrve.


Prethodno poglavlje: Povijest Hrvatske I. (R. Horvat) Sljedeće poglavlje:
Seoba naroda Avari