Prijeđi na sadržaj

Poglavlja 1. - 4.

Izvor: Wikizvor
Biblija, ekumenski prijevod; preveo: Tomislav Dretar
Poglavlja 1. - 4.

BOG IZVODI IZRAEL IZ EGIPTA


1 1 Evo imena sinova Izraelovih došavših u Egipat - s Jakovom su došli, svaki i njegova obitelj:

2 Ruben, Simeon, Levi i Juda,

3 Isakar, Zabulon i Benjamin,

4 Dan i Neftali, Gad i Ašer.

5 Potomaka Jakovljevih bijaše, u svemu, 70 osoba1 : Josip, on, već bijaše u Egiptu.

6 Potom Josip umrije, kao i sva njegova braća i svo ondašnje pokoljenje.

7 Sinovi Izraelovi plodonosni, namnažaše se, umnažaše i postajaše sve jači i jači: zemlja se njima napuni.

8 Tad jedan novi kralj2, koji nije poznavao Josipa, podiže se nad Egiptom.

9 On reče svojem narodu:

» Puk sinova Izraelovih je prekomjerno brojan i prejak za nas.

10 Poduzmimo dakle mudre mjere protiv njega, da se prestane umnožavati. U slučaju rata, on će se također pridružiti našim neprijateljima, oni će se tući protiv nas i otići iz zemlje. « 

11 Nametnu mu dakle šefove kuluka, da bi ga uništio teškim radovima, i on izgradi za Faraona gradove skladišta, Pitom i Ramzes1.

12 Ali što su više htjeli desetkovati ga, više se on umnažao i širio: živjelo se u napasti pred sinovima Izraelovim.

13 Tad Egipćani s okrutnošću pokoriše sinove Izraelove

14 i zagorčiše im život jednim okrutnim robovanjem: malter, opeke, svi poljski radovi, ukratko svo robovanje koje im s okrutnošću nametnuše.

Hebreji na tlaci
  • 15 Kralj Egipta reče primaljama hebrejskim od kojih se jedna zvala Šifra a druga Pua:
  • 16 » Kad porađate žene hebrejske, gledajte spol djeteta[]. Ako je to dječak usmrtite ga. Ako je djevojčica nek' živi. «
  • 17 Ali primalje se bojaše Boga; one ne učiniše kako im je kralj Egipta bio rekao i ostavljahu i dječake u životu.
  • 18 Kralj Egipta ih, tada, pozva i reče im: » Zašto ste postupale tako i ostavljale dječake živjeti? «
  • 19 Primalje rekoše *Faraonu: » Žene Hebreja nisu kao Egipćanke; one su pune života; prije no što im primalja dođe, one su već porodile. «
  • 20 Bog učini primalje uspješnima, i puk se umnoži i postade vrlo jak.
  • 21 No, kako su se primalje bojale Boga i kako im[] Bog dodijeli jedno jedno potomstvo,
  • 22 Faraon zapovjedi svom njegovom puku: » Svakog novorođenog dječaka bacite u Rijeku[]! «

2 1 Jedan čovjek iz obitelji Levijeve uze si jednu kćer Levijevu.

2 Žena zače, rodi sina, vidje da je lijep i sakri ga tijekom tri mjeseca.

3 Ne mogavši ga dugo vremena skrivati, ona mu nađe jednu papirusovu škrinju, namaza ju bitumenom i smolom, stavi dijete u nju i ostavi u trstik na obali Rijeke1.

4 Sestra djetetova se postavi podalje da sazna što će se dogoditi.

5 No, kćer *Faraonova siđe na Rijeku oprati se, dok njene pratilje iđahu uz Rijeku. Ona vidje škrinju u trstiku i posla slušknju uzeti ju.

6 Ona ju otvori i ugleda dijete: bio je to jedan dječak koji plakaše. Ona mu se smilova: » To je jedan hebrejski dječak «, reče ona.

7 Njegova sestra reče kćeri Faraonovoj: » Hoćeš li da mu nađem dojilju kod žena hebrejskih ? Ona bi mogla dojiti dijete za tebe. «

8 » Idi «, reče joj kćer Faraonova. A djevojčica pozva majku djetetovu.

9 » Ponesi ovo dijeti i doji mi ga, reče joj Kćer Faraonova, ja ću ti dati plaću za to.« Žena uze dijete i dojiše ga.

10 Dječak naraste, ona ga odnese kćeri Faraonovoj. On postade za nju sinom, a ona mu dade ime » Mojsije «, jer, reče ona, » ja ga izvukoh iz vode«2.

11 Ali, u ono vrijeme1, Mojsije koji je bio odrastao, iziđe prema svojoj braći i vidje ih u teškoj tlaci. On vidje jednog Egipćanina udariti jednog Hebreja, jednog od njegove braće.

12 Okrenuvši se na sve strane i videći da nema nikog, on udari Egipćanina i sakri ga u pijesak.

13 Sutradan, on iziđe ponovo: a dva se Hebreja tukoše. On reče krivcu: » Zašto si udario bližnjega svoga? « 

14 -  » Tko je tebe postavio šefom i sucem nad nama? « reče čovjek. Misliš li i mene ubiti kao što si ubio Egipćanina? «  A Mojsija uhvati strah i reče si: » Stvar je dakle poznata! « 

15 *Faraon ču govoriti o toj stvari i tražiše Mojsija da bi ga ubio. Ali Mojsije pobježe od Faraona; smjesti se u zemlji Madijan i sjede pokraj bunara2.

16 Madijanski svećenik imaše sedam kćeri. One dolažahu crpiti3 i puniti pojila za napajati stado svojeg oca.

17 *Pastiri ih dolažahu ganjati. Tada se Mojsije podiže zaštititi ih i napoji stado.

18 One se vratiše kod svojeg oca Reuela, koji im reče: » Zašto ste se danas vratile tako rano? « 

19 One rekoše: » Jedan nas je Egipćanin oslobodio iz ruku pastira ; on isti nacrpio je vode za nas i napojio stado! « 

20 On reče svojim kćerima: » Ali, gdje je on? Zašto ste ostavile tog čovjeka ondje? Pozovite ga! Da jede! « 

21 A Mojsije prihvati smjestiti se kod tog čovjeka, koji mu dade Ciporu, svoju kćer.

22 On rodi jednog sina; on mu dade ime Geršom - useljenik - jer, reče on: » Ja sam postao useljenik u stranu zemlju! «

23 Za vrijeme tog dugog perioda, kralj Egipta umrije. Sinovi Izraelovi stenjahu i vapiše pod ropstvom.

24 Bog ču njihove žalbe; Bog se sjeti svojeg *saveza s Abrahamom, Isakom i Jakovom.

25 Bog vidje sinove Izraelove; Bog opazi…

3 1 Mojsije je napasao stado svojeg punca Jetroa, svećenika madijanskog. On odvede stado preko pustinje i stiže u Božju planinu, u Horeb1.

2 *Anđeo GOSPODOV mu se pokaza u jednom plamenu, usred grmlja. On ga pogleda : grmlje je bilo u plamenu, ali nije izgorjelo.

3 Mojsije reče: » Skrenut ću i pogledati to veliko priviđenje: zašto grm ne sagorjeva? « 

4 GOSPOD vidje da je on skrenuo vidjeti, i Bog ga pozva iz grma: » Mojsije! Mojsije! « On reče: » Evo me ! « 

5 On reče : » Ne pripribližavaj se ovamo! Skini svoje sandale sa svojih nogu, jer ovo mjesto gdje stojiš jest *sveta zemlja. « 

6 On reče: » Ja sam Bog tvojeg oca, Bog Abrahamov, Bog Izakov, Bog Jakovljev. « Mojsije pokri svoje lice, jer se plašio gledati Boga.

7 GOSPOD reče: » Ja sam vidio bijedu svojeg puka u Egiptu i čuo ga kričati pod udarcima njegovih stražara. Da, ja poznajem njegove patnje.

8 Ja sam sišao za osloboditi ga iz ruku Egipćana i dovesti ga u dobru i prostranu zemlju, u zemlju gdje kipti od mlijeka i meda1, u mjesto Kanaanaca, Hitita, *Amorita, Perizita, Hivita i Jebuzita.

9 A sada, pošto su krici sinova Izraelovih došli sve do mene, pošto sam vidio teret kojim su ih Egipćani pritisli,

10 idi, sada; ja te šeljem prema Faraonu, izvedi iz Egipta moj narod, sinove Izraelove. «

11 Mojsije reče Bogu: » Tko sam ja za ići pred Faraona i izvesti sinove Izraelove iz Egipta? « 

12 - » Ja sam s tobom, reče on. Evo znaka da sam te ja poslao: kad budeš izveo puk iz Egipta, služit će te Bogu u ovoj planini. «

13 Mojsije reče Bogu: » Evo! Ja ću ići prema sinovima Izraelovim i reći ću im: Bog vaših otaca poslao me prema vama. Ako mi kažu:  » Koje je njegovo *ime - što ću im reći?« 

14 Bog reče Mojsiju: » JA JESAM KOJI ĆU BITI1«. On reče: » Ovako ćeš govoriti sinovima Izraelovim: JA JESAM poslao me prema vama. « 

15 Ovako ćeš također govoriti sinovima Izraelovim: GOSPOD2, Bog vaših otaca, Bog Abrahamov, Bog Izakov, Bog Jakovljev, poslao me prema vama. To je moje ime zauvijek, tako će me se zazivati iz doga u doba.

16 Idi, prikupi *starješine Izraelove i reci im: GOSPOD, Bog vaših otaca, Bog Abrahamov, Izakov i Jakovljev, pokazao mi se govoreći: Odlučio sam djelovati u vašu korist, radi onog što su vam učinili u Egiptu

17 i ja sam rekao: Ja ću vas odvesti iz bijede Egipta prema zemlji Kanaan, Hitita, *Amorita, Perezita, Hivita i Jebuzita, prema zemlji kiptećoj od mlijeka i meda3.

18 - Oni će poslušati tvoj glas 4 i ti ćeš ući, ti i starješine Izraelove kod kralja Egipta; vi će te mu reći: GOSPOD, Bog Hebreja, se nama predstavio; a sada, treba nam ići tri dana u pustinju za *žrtvovati GOSPODU, našem Bogu.

19 - Ali ja znam da kralj Egipta vama ne će dopus - -iti otići, osim ako ne bude prinuđen jednom čvrstom rukom1.

20 Ja ću dak- le pružiti svoju ruku i udarit ću Egipat svim čudima2 koja ću načiniti u njegovoj sredini -. Poslije čega -, on će vas pustiti otići.

21 Ja ću tom puku dodijeliti naklonost Egipćana; i tada, kad vi odete, ne će te otići prazniha ruku:

22 svaka će žena zaiskati u svoje susjede i domaćice u njenoj kući, srebreninu, zlatninu i ogrtače; vi će te ih staviti na svoje sinove i svoje kćeri. Tako će te oplijeniti Egipćane. «

4 1 Mojsije odgovori: » Ali da! Oni mi ne će vjerovati, oni ne će poslušati moj glas. Oni će reći: GOSPOD ti se nije prikazao! « 

2 GOSPOD mu reče: » Što to imaš u ruci? « - Jedan štap «, reče on.

3 » Baci ga na tle . «  On ga baci na tle: štap postade zmija, a Mojsije pobježe pred njom.

4 GOSPOD reče Mojsiju: Pruži ruku i uzmi ju za rep. « On pruži ruku i zgrabi ju: zmija ponovo postade štap u njegovoj ruci.

5 - » To je da bi ti povjerovali da ti se GOSPOD prikazao, Bog tvojih otaca , Boga Abrahamov, Bog Izakov, Bog Jakovljev. « 

6 GOSPOD mu još reče: » Stavi dakle ruku u svoja njedra. « On stavi ruku u svoja njedra i povuče ju: njegova ruka bijaše *leprozna, sniježno bijela.

7 GOSPOD reče: » Vrati ruku u svoja njedra. « On vrati ruti u svoja njedra i povuče ju iz svojih njedara: on je postala normalna.

8 - » Dakle, ako ti ne povjeruju i ne poslušaju glasa od prvog znaka1, oni će vjerovati glasu od slijedećeg znaka.

9 Tada, ako li ne budu vjerovali tim dvama znakovima i ne poslušaju ti glasa, uzet ćeš vode iz Rijeke2 i prosuti po zemlji; voda koju ti budeš uzeo iz Rijeke, na zemlji postat će krv. «

10 Mojsije reče GOSPODU: » Molim te GOSPODE, ja nisam nadaren rječitošću, ni od jučer, ni od prekjučer, ni otkad ti govoriš svojem sluzi. Ja imam usta teška i jezik nespretan3. « 

11 GOSPOD mu reče: » Tko je dao usta čovjeku? Tko čini nijemim ili gluhim, videćim ili slijepim? Nisam li to ja, GOSPOD?

12 A sada, idi, ja sam s tvojim ustima i ja ću te poučiti onome što ćeš trebati reći.


13 On reče: » Molim te, Gospodine, pošalji onog koga ti hoćeš4! « 

14 Srdžba GOSPODOVA se razbukta protiv Mojsija pa reče: » Ima li tvoj jedan brat Aaron, * Levit? Ja znam da on ima laku riječ. Evo ga čak kako ti dolazi u susret; kad te bude vidio, on će se obradovati u srcu svojem.

15 Ti ćeš mu govoriti i staviti riječi u usta negova. A ja, ja sam s tvojim ustima i s njegovim ustima i ja ću vas poučiti onom što će te učiniti.

16 On će govoriti za tebe narodu, on će biti tvojim ustima, a ti ćeš biti njegov bog1.

17 Što se tiče ovog štapa, uzmi ga u ruku! S njim, ti ćeš praviti znakove2. «

18 Mojsije ode, vrati se k svojem puncu Jetru i reče mu: »

19 Ja trebam otići i vratiti se k svojoj braći u Egipat.

20 Mojsije uze u ruke štap Božji.

21 GOSPOD reče Mojsiju: » Na put povratka, vidiš! Sva čuda koja sam ti dao u vlast, načinit ćeš pred *Faraonom. Ali ja, otvrdnut ću njegovo *srce i on ne će pustiti narod otići.

22 Ti ćeš reći Faraonu: Ovako govori GOSPOD: Moj sin prvorođeni jest Izrael;

23 Ja ti kažem: Pusti otići mojeg sina da mi služi, a ti odbij pustiti ga otići! Eh dobro, ja ću ubiti tvojeg prvorođenog sina. «

24 No, na putu, na stajalištu, GOSPOD ga susrete i htjede ga usmrtiti.

25 Cipora uzme kremen, odsiječe kožicu na glaviću svojeg sina, a on ju dodirnu mu nogu govoreći: » Ti si za mene jedan krvni muž.« 

26 I on ga ostavi. Ona je tada rekla »krvni muž« glede *obrezanja1.

27 GOSPOD reče Aaronu: » Idi u susret Mojsiju u pustinju. « On ode, susretnu ga u planini Božjoj i zagrli ga.

28 Mojsije obvijesti Aarona o svim riječima koje ga je GOSPOD poslao izgovoriti i svim znakovima koje je naredio učiniti.

29 Mojsije i Aaron pdoše prikupiti sve *starješine Izraelove.

30 A Aaron reče ponovo sve riječi koje je GOSPOD uputio Mojsiju i on napravi sve znakove pred očima puka.

31 I puk povjerova. Budući razumjeli da GOSPOD bijaše posredovao u korist sinova Izraelovih i da bijaše vidio njihovu bijedu, oni kleknuše i pokloniše se.