Pjesni pokorne kralja Davida/Pjesan druga

Izvor: Wikizvor
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Pjesan prva Pjesni pokorne kralja Davida —  Pjesan druga
autor: Ivan Gundulić
Pjesan tretja


"Beati, quorum remissae sunt iniquitates". Psal. 31

    Ah, blaženi, kih velike
nepravde su odpuštene,
i kojijeh su pokrivene
milosrdjem zloće prike.
    Ah, i blažen da u sebi
po sve vike čovjek tî je,
komu djelo ni'edno nije
stavio za grijeh višnji s nebi:
    koji život svoj odredi
tako čisto i pravedno,
da zlo u duhu svomu ni'edno
ne stanuje griješne zledi.
    Jaoh, a zašto pun tamnosti
mučô ja sam grijeh moj hudi?
Vapijući vas dan svudi
sharaše se moje kosti.
    Zašto stoji vrhu mene
tvoje teške ruke sila:
vili 'e svjetlos dana bila,
vili tamnos noćne sjene?
    Smerno sam se obratio
na nevolju moju sada,
čim me vrti i probada
oštra drača, grijeh nemio.
    Opovidjeh, Gospodine,
ja svu zloću moju tebi,
i ne ostavih skrovnu u sebi
nepravednos me krivine.
    Rijeh: "Kazaću proz me usti
suproć meni grijeh moj Bogu,
i nemilos taj čas mnogu
grijeha moga ti odpusti.
    Tim još molit tvôj milosti
sveti će se svikolici,
veleć: 'Zasve da su prici
grijesi naši, Bože prosti!'
    "A to, da kad voda isteče
od nevolje, ter sve ustopi,
njih ne obujmi, ni priklopi,
stojeći im nadaleče.
    O moj Bože, blago i milo
utočište ti si moje,
od svih tuga i zla, koje
odsvud me je obkružilo.
    Tijem, uzroče izabrani
sve radosti me dovika,
od hudijeh obsjednika
izvadi me i sahrani!"
    Na molitvu moju s nebi
odgovara višnji sveti:
'Znanje i mudros u pameti
s prividjenstvom dat ću tebi.
    Naučit te ću put istini,
po kom imaš sveđ hoditi,
nad tobom ću ustaviti
oči mojijeh zrak jedini'!
    O vi, ki ste sad u vaju
i u tminah od zgrješenja,
ne budite kao zvjerenja,
ki razbora ne imaju!
    Stisni žvalim, stegni uzdami,
Gospodine, desni veće
svijem onijem, ki ti neće
približat se među nami!
    Pedepsanja mnokrat mnoga,
kâ grešniku spravna biće,
milosrdje obkružiće,
kada grešnik ufa u Boga.
    Radujte se u veselju,
vesel'te se u radosti.
o pravedni, u milosti
stojeć blagom spasitelju!
    I vi, čistoću i istinu
ki u srcu uzdržite,
hvalite se i slavite
u milomu Gospodinu!
    Slava Ocu, Sinu dika,
čâs svetomu Duhu budi,
kô je odprije bilo svudi,
sad i vazda i u vik vika!