Pjesni pokorne kralja Davida/Pjesan prva

Izvor: Wikizvor
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Pjesni pokorne kralja Davida —  Pjesan prva
autor: Ivan Gundulić


"Domine ne in furore". Psal. 6.



    Gospodine, ne udaraj
u tvom gnjivu sad na mene:
ni me zloće neizrečene
u rasrčbi tvojoj karaj!
    Vrh sluge se smiluj tvoje,
u bolesti zašto gine;
ozdravi me, Gospodine,
jer su u smeći kosti moje.
    I ma duša u svom stanju
smućena je veomi priko;
nu ti Bože, dokoliko
smilovat se imaš na nju?
    Pogled oka milosnoga
svrni i dušu slobodi mi;
čin', da zdravje rob tvoj primi
milosrdja cića tvoga.
    Zašto medju mrtvijem nije,
da se od tebe tko spomene,
iz propasti zle pakljene
tko da slave tve spovije?
    Dosle cvileć u dreselju
moć sam trgo moje snage:
odsad sve me noći drage
umivaću mu postelju,
    ter ću od suza groznijeh vire
za nepravdu, ka me trudi,
oko mene ljevat svudi
i bez svrhe i bez mire.
    S gnjiva, u komu za grih stojim,
smućeno oko ma put ima,
jer se ustarah medju svima
nepri'ateljim hudim mojim.
    Odstupite svi od mene,
nepravedni ki ste u sebi;
zašto usliša višnji s nebi
glas me molbe ucviljene.
    Bog dobrostiv, blag i mio
me moljenje uslišo je;
Gospodin je duše moje
sad molitvu mu primio.
    Svi će sramni i smućeni
nepri'atelji moji biti,
natrag će se tim vratiti
veoma i naglo zažareni.
    Slava Ocu, Sinu dika,
čas svetomu Duhu budi,
ko je odprije bilo svudi,
sad i vazda i u vik vika!