Job (Šarić)/Glava 8.

¹ Tada odgovori Bildad iz Šuaha:

² Dokle ćeš još tako govoriti? Jesu li buran vjetar riječi usta tvojih?

³ Zar možda Bog izvrće pravo? Zar Svemoćni izvrće pravednost?

⁴ Jer su djeca tvoja griješila proti njemu, predade ih on vlastitoj opačini.

⁵ Ako ti tražiš Boga i vapiješ k Svemoćnomu za milost,

⁶ Ako si čist i čestit, on će se prenuti za te i vratit će ti stan, što ti pripada.

⁷ Malena će se onda ukazati prijašnja sreća tvoja, a buduća sudbina tvoja bit će sjajna.

⁸ Pitaj samo prijašnje naraštaje i pripazi na mudrost njihovih otaca!

⁹ Jer mi jučerašnji, mi smo bez znanja, naši su dani na zemlji sjena.

¹⁰ Oni ti mogu otkriti i reći i iz blaga svoje mudrosti iznijeti riječi.

¹¹ Uzraste li trska, gdje nema bare? Uzvine li se šaš daleko od vode?

¹² Još je u soku, još nije odrezan, a osuši se prije svake trave.

¹³ To je sudbina svima, koji zaboravljaju Boga; tako propada nadanje svakoga zlikovca.

¹⁴ Babino ljeto, to je nadanje njegovo, paučina je njegovo uzdanje.

¹⁵ Nasloni se na kuću svoju, ali ona ne stoji tvrdo; uhvati se za nju, ali se ona ne može održati.

¹⁶ Zeleni se na suncu, daleko preko vrta pružaju se ogranci njegovi;

¹⁷ Žile se njegove zapleću u krš hridini, kamenje mu daje tvrdoću;

¹⁸ Ali kad ga se isčupa iz mjesta njegova, ono ga se odrekne: nikada te ne vidjeh!

¹⁹ Eto, to je radost sudbine njegove, a iz praha niče drugi.

²⁰ Gle, Bog ne odbacuje dobroga, a zlikovca ne prihvaća za ruku.

²¹ On će još napuniti usta tvoja smijeha i usne tvoje slavospjeva.

²² Tada će se neprijatelji tvoji obući u sramotu, i nestat će šatora zlikovčeva.