Jeremija (Šarić)/Glava 23.
| Jeremija (Šarić) |
1 "Teško pastirima, koji puštaju, da ovce paše moje zalutaju i da se rastrču!" govori Gospod.
2 Zato ovako veli Gospod, Bog Izraelov, proti pastirima, koji čuvaju narod moj: "Vi ste ovce moje rastjerali i raspršili i nijeste se brinuli za njih. Sad ja pohađam vas za vaša zla djela", govori Gospod.
3 "Skupljam ostatak ovaca svojih iz svih zemalja, kamo sam ih razagnao, i vodim ih opet na pašnjak njihov, da rastu i množe se.
4 Postavit ću im pastire, koji će ih čuvati. One se više neće bojati, neće se plašiti i rasuti," govori Gospod.
5 "Doista, dolazi vrijeme", govori Gospod, "kad ću podignuti Davidu pravi izdanak. Kralj će on biti i vladat će pun mudrosti. Pravo i pravednost činit će u zemlji.
6 Spasenje nalazi Juda u dane njegove, i Izrael stanuje u sreći. Ime, kojim ga zovu bit će: 'Gospod je pravednost naša'.
7 Zato evo, doći će dani," veli Gospod, "kad se više neće govoriti: "Tako da je živ Gospod, koji je izveo sinove Izraelove iz Egipta!,
8 Nego: 'Tako da je živ Gospod, koji je pripadnike kući Izraelovoj iz sjeverne zemlje i iz svih zemalja, kamo ih je bio izagnao, doveo i kući povratio, da opet prebivaju u svojoj zemlji!'"
9 O prorocima: "Srce moje puca mi u tijelu, dršću sva uda moja. Kao pijan sam, kao čovjek, kojega je osvojilo vino, zbog Gospoda, zbog svetih riječi njegovih.
10 Jer je zemlja puna preljubočinaca. - Pod prokletstvom tuguje zemlja, posušila se tratina na pašnjaku. - Težnja je njihova zločin, i nepravda je snaga njihova.
11 Jest, i prorok i svećenik opaki su. I u hramu svojemu moram naći zloću njihovu", govori Gospod.
12 "Zato neka im je put njihov kao sklisko tlo. U tami neka se sruše i padnu na njega! Jer nosim na njih nesreću u godini pohođenja njihova", govori Gospod.
13 "Gadnost morao sam vidjeti i proroka samarijskih. Prorokovali su baalom i zavodili Izraela, narod moj.
14 Ali strahotu vidim u proroka jerusalemskih: čine preljubu, govore laži i utvrđuju zločince, da se ni jedan ne obrati od svoje zloće. Svi su mi kao Sodoma, stanovnici njegovi kao Gomora."
15 Zato ovako veli Gospod nad vojskama proti prorocima: "Evo, ja ću ih hraniti pelinom i napajat ću ih otrovnom vodom, jer je od proroka jerusalemskih izašla opakost po svoj zemlji."
16 Ovako veli Gospod nad vojskama: "Ne slušajte riječi proroka, koji vam prorokuju! Oni vas samo zaluđuju, objavljuju samo viđenja, što su ih sami izmislili, bez naloga Gospodnjega.
17 Onima, koji preziru riječ Gospodnju, obećavaju jednako: 'Imat ćete sreću!' Svima, koji idu u prkosu srca svojega, govore: 'Nesreća ne dolazi na vas!'
18 Jest, tko je stajao u vijeću Gospodnjem, da ga je vidio? da je čuo riječ njegovu? Tko je riječ njegovu dosluhnuo i čuo?
19 Evo, udara vihor Gospodnji, gnjev njegov, vihor šumi povrh glave bezbožnika!
20 Ne odvraća se gnjev Gospodnji, dok nije to izvršio, dok nije ispunio što je u srcu naumio. Na svršetku dana spoznat ćete to jasno.
21 Nijesam poslao tih proroka, pa ipak trče. Nijesam govorio njima, pa ipak prorokuju.
22 Sad bi bili stajali u mom vijeću, govorili bi narodu mojemu riječi moje, odvraćali bi ga od zla puta njegova i od bezbožnih djela njegovih.
23 Jesam li ja Bog, koji samo vidi u blizini", govori Gospod, "a ne i Bog u daljini?
24 Može li se tko skriti tako tajno, da ga ja ne bih vidio?" govori Gospod. "Ne ispunjam li ja nebo i zemlju?" govori Gospod.
25 "Čuo sam, što govore proroci, koji prorokuju laž u ime moje: 'Imao sam jedan san, jedan san.'
26 Dokle će to još trajati? Imaju li zar proroci, koji prorokuju laž i govore što sami izmisle, namisao.
27 Misle li oni, da će učiniti, te narod moj zaboravi ime moje uza sne njihove, što ih pripovijedaju jedan drugome, kao što zaboraviše oci njihovi ime moje uz baala?
28 Prorok, koji ima jedan san, pripovijeda jedan sam. A tko ima riječ moju, navješćuje uistinu riječ moju, što ima zajedničko slama sa zrnom?" govori Gospod.
29 "Nije li riječ moja kao oganj", govori Gospod, "kao malj, što razbija hridine?
30 Zato evo, ja ću na te proroke", govori Gospod, "koji jedan drugome kradu riječi moje.
31 Ja ću na te proroke", govori Gospod, "koji samo brbljaju jezikom svojim, a to nazivaju riječju Božjom.
32 Ja ću na te proroke, koji sanjaju laži", govori Gospod, "i to navješćuju i narod moj zavode lažima svojim i hitrinom svojom. Ja ih nijesam poslao, niti sam im zapovjedio. Oni ne mogu upravo ništa koristiti tome narodu", govori Gospod.
33 "Ako te zapita ovaj narod - prorok ili svećenik - : 'Što je breme Gospodnje?' tada im odgovori: 'Vi ste breme, ali vas odbacujem'!" govori Gospod.
34 "Proroka, svećenika i onoga, koji od naroda kaže "breme Gospodnje", ja ću kazniti zajedno s kućom njegovom.
35 Ovako ćete jedan drugome i među se govoriti: "Što je odgovorio Gospod?, ili Što je rekao Gospod?
36 Izreka 'breme Gospodnje' ne upotrebljavajte više; jer je svakomu breme vlastita riječ njegova. Vi izvrćete riječi Boga živoga, Gospoda nad vojskama, Boga našega.
37 Ovako ćete pitati proroka: "Što ti je odgovorio Gospod?, i Što je rekao Gospod?,
38 Ako li govorite o bremenu Gospodnjem, onda veli Gospod: Jer upotrebljavate tu riječ 'breme Gospodnje' premda sam vam zapovjedio: "Ne govorite 'breme Gospodnje'.
39 Zato evo, ja ću vas uzeti i odbaciti od svojega lica vas i grad, koji sam dao vama i ocima vašim,
40 I navalit ću na vas porugu vječnu i sramotu vječnu, što se ne zaboravlja."
| Jeremija (Šarić) |