Jeremija (Šarić)/Glava 24.
Jeremija (Šarić) |
1 Gospod mi dade da gledam ovo: Dvije košarice smokava stajale su pred hramom Gospodnjim, - kad je Nebukadnezar, kralj babilonski, bio iz Jerusalema odveo i u Babilon doveo Jehoniju, sina Jojakimova, kralja Judina, i knezove Judine zajedno s kovačima i bravarima -.
2 U jednoj su košarici bile smokve vrlo dobre, nalik na rane smokve; u drugoj su košarici bile vrlo loše smokve, koje se nijesu mogle jesti; tako su bile loše.
3 Gospod me zapita: "Jeremija, što vidiš?" Ja odgovorih: "Smokve! Dobre su smokve vrlo dobre; loše su vrlo loše, tako loše, da se ne mogu jesti."
4 Tada mi dođe riječ Gospodnja:
5 Ovako veli Gospod, Bog Izraelov: "Kao te dobre smokve, tako ću milostivo pogledati zarobljenike iz Jude, što sam ih odaslao iz ovoga mjesta u zemlju Kaldejaca.
6 Svoje oko puno milosti obratit ću na njih i opet ih dovesti u ovu zemlju, sazidati ih i više ih ne razarati, zasaditi ih i više ih ne počupati.
7 I dat ću im razbor, da me spoznaju, da sam ja Gospod. Oni će biti narod moj, i ja ću biti Bog njihov, ako se obrate k meni svim srcem.
8 Ali kao te loše smokve, što su tako loše, da se ne mogu jesti," tako veli Gospod, "tako ću učiniti kralja Judina Zedekiju zajedno s njegovim knezovima i ostacima iz Jerusalema, što su ostali u ovoj zemlji ili su se nastanili u Egiptu.
9 Učinit ću ih strašilom nesreće za sva kraljevstva zemaljska, porugom, sramotom, podsmijehom i prokletstvom po svim mjestima, kamo ću ih razagnati.
10 Poslat ću na njih mač, glad i kugu, dok se sasvim ne istrijebe iz zemlje, koju sam dao njima i ocima njihovim."
Jeremija (Šarić) |