Jeremija (Šarić)/Glava 22.
| Jeremija (Šarić) |
1 Ovako veli Gospod: "Siđi u palaču kralja Judina, objavi ondje ovu riječ!
2 Kaži: "Čuj riječ Gospodnju, kralju Judina, koji sjediš na prijestolju Davidovu, ti činovnici tvoji i narod tvoj što ulazi na ova vrata!
3 Ovako veli Gospod: "Činite pravo i pravednost! Izbavljajte potlačenoga iz ruku tlačitelja! Stranca, sirotu i udovicu ne zapostavljajte! Ne činite nasilja! Ne prolijevajte nedužne krvi na ovom mjestu!
4 Ako poslušate ovu zapovijed, ulazit će na vrata ove kuće kraljevi, koji sjede na prijestolju Davidovu, na kolima i na konjima, on, činovnici njegovi i narod njegov.
5 Ako li ne poslušate ovih zapovjedi, zakleo sam se sam sobom, veli Gospod: 'Ruševina će biti ova palača.'"
6 Jest, ovako veli Gospod o palači kralja Judina: Kao Gilead bila si mi, kao vrhunac Libanon! Ali doista, učinit ću te pustinjom, gradom, u kojemu se ne stanuje.
7 Spremam zatirače proti tebi: muževe i oružje. Posjeći će tvoje krasne cedre i pobacati ih u oganj.
8 Kad onda mnogi kad ljudi prolaze pokraj toga grada i upitaju jedan drugoga: 'Zašto je Gospod ovo učinio od toga grada velikoga?'
9 Odvratit će se: 'Postao je nevjeran zavjetu s Gospodom, Bogom svojim, klanjao se je drugim bogovima i služio je njima.'
10 Ne plačite za mrtvacem! Ne žalite ga! Plačite za onim, koji odlazi, da se više nikada ne vrati kući, da više nikada ne vidi svoje domovine!
11 Jer Ovako veli Gospod o Šalumu, sinu Josije, kralja Judina, koji je mjesto svojega oca Josije bio postao kralj: "Koji ode iz ovoga mjesta, ne vraća se više natrag,
12 Nego će umrijeti u mjestu, kamo ga odvedoše u ropstvo; a ove zemlje neće više vidjeti."
13 Teško onomu, koji gradi svoju palaču nepravedno i svoje spreme ne po pravici, koji pušta svojega bližnjega da radi ni za što, usteže mu plaću njegovu!
14 Koji kaže: "Gradim sebi prostranu kuću i prostrane spreme." Probija sebi prozore, oblaže cedrom i maže crvenilom.
15 Jesi li postao kralj, da sijaš zgradama od cedra? Zar nije i otac tvoj jeo i pio, pa ipak je činio pravo i pravednost? I bilo mu je dobro.
16 Pribavljao je pravicu potlačenomu i siromahu, bilo je tada dobro. Nije li to mene poznavati?" govori Gospod.
17 "Ali tvoje oko i srce ne ide za tim, nego samo za dobitkom svojim i da prolijevaš krv nedužnu i da tlačiš i ugnjetavaš."
18 Zato veli Gospod o Jojakimu, sinu Josije, kralju Judinu: "Ne pjeva mu se tužaljka mrtvačka: 'Ah, brate moj! Ah, sestro moja!' Ne pjeva ml se tužaljka mrtvačka: 'Ah, gospodaru! Ah, svijetli!'
19 Bit će mu pokop magareći: izvuku ga i bace ga van pred vrata jerusalemska"
20 Popni se na Libanon, tuguj glasno, i jauči glasno u Bašanu! Od gora Abarim neka prodre ovamo jauk tvoj, jer su satrveni svi prijatelji tvoji!
21 Nagovarao sam te, kad ti je još bilo dobro. Ti si govorila: "Neću da slušam!" To je bilo tvoje ponašanje od mladosti: Nikada nijesi htjela slušati glasa mojega.
22 Odnosi vihor sve pastire tvoje. Prijatelji tvoji idu u progonstvo. Jest, sada si u sramoti i stidu zbog sve zloće svoje.
23 Koja sada stoluješ na Libanonu, koja viješ gnijezdo na cedrima, kako ćeš jecati, kad ti dođu muke i boli kao porodilji!
24 "Tako da sam živ", veli Gospod, "kad bi Jehonija, sin Jojakimov, kralj Judin, bio i prsten pečatni na desnoj ruci mojoj, otrgnuo bih ga odatle.
25 Dajem te u ruke onima, koji ti rade o glavi, u ruke onima, od kojih se zgroziš, u ruke Nebukadnezaru, kralju babilonskom, i u ruke Kaldejcima.
26 Istjerat ću tebe i mater tvoju, koja te je rodila, u zemlju tuđu, gdje se nijeste rodili, i tamo ćete pomrijeti.
27 U zemlju, u koju živo žele da se vrate, le vraćaju se nikada."
28 Je li taj čovjek Jehonija kao posuda, što se zamete i baci, kao sprava, koje neće nitko? Zašto je bio istjeran, on sa svojim rodom, i bačen u zemlju, koje nijesu poznavali?
29 Zemljo, zemljo, zemljo, čuj riječ Gospodnju!
30 Ovako veli Gospod: "Zapišite toga čovjeka kao bez djece, kao čovjeka, kojemu za života njegova ništa ne polazi za rukom, jer ni jednome od roda njegova ne uspijeva da sjedne na prijestolje Davidovo i onda da vlada u Judi."
| Jeremija (Šarić) |