Prijeđi na sadržaj

Jama/II.

Izvor: Wikizvor
I. Jama —  II.
autor: Ivan Goran Kovačić
III.


II.

[uredi]
Mokraćom hladnom svijestili me. Ćuške
Dijelili, vatrom podigli me silom;
I svima redom probadali uške
Krvnici tupim i debelim šilom.
»Smijte se!« — ubod zapovijedi prati —
»Oboce svima pred krst ćemo dati!«


I grozan smijeh, cerekanje, grohot
Zamnije, ko da grohoću mrtvaci;
I same klače smete ludi hohot
Pa svaki bičem na žrtve se baci.
A mi smo dalje u smijanju dugu
Plakali, praznih duplja, mrtvu tugu.


Kada smo naglo, ko mrtvi, umukli
(Od straha valjda, što smo ipak živi),
U red za uške otekle nas vukli,
I nijemi bol na stranu sve nas privi;
(U múku čuli iz šume smo pticu);
Provlačili su kroz uške nam žicu.


I svaki tako, kada bi se mako,
Od bola strašna muklo bi zarežo.
»Šutite!« — rikne krvnik — »nije lako,
Al potrebno je, da tko ne bi bježo.«
I nitko od nas glavom da potrese
I drugom slijepcu ljuti bol nanese.


Krvožednike smiri žičan lokot
I umorni su u hlad bliski sjeli;
I začuo se vode mrzli klokot
U žarku grlu, i glasno su jeli,
Ko poslije teška posla; zatim stali
Jedan sa drugim da se grubo šali.


Zaboravili kao da su na nas:
Zijevali, vjetre puštali su glasne.
»Eh, jednu malu vidio sam danas...«
Dobaci netko, uz primjedbe masne.
I opet klokot hladna vina ili vode
Trgne slijepce — žica me probode.



Sljedeća stranica