Jama/III.
Izgled
< Jama
← II. | Jama — III. autor: Ivan Goran Kovačić |
IV. → |
III.
[uredi]- U mome redu počela da ludi
- Neka žena. Vikala je: »Gori!
- Ljudi, gori! Kuća gori! Ljudi!«
- A žica ljuto počela da pori
- Nabreknute, grozne naše uši.
- Na tla se žena ugušena sruši.
- »Dupljaši! Ćore! Lubanje mrtvačke!
- Sove! U duplja dat ćemo vam žere
- Da progledate! Vi, ćorave mačke!«
- Zareži pijan koljač kao zvijere
- I slijepcu nožem odcijepi lice
- Od uha, što se zaljulja vrh žice.
- Urlik i teški topot slijepe žrtve
- (Što bježeć kroz mrak uvis noge diže),
- I brz trk za njom, sred tišine mrtve,
- I tupi pad, kad lovca nož je stiže.
- O, taj je spasen! — rekoh svojoj tami,
- Ne opazivši da nas vode k jami.
- Srce je muklo šupljom grudi tuklo;
- Tad druga srca preko žice začuh.
- Lupanje ludo naprijed nas je vuklo.
- (Što srca skaču, kad u mraku plaču!)
- I od te lupe progledah kroz rupe:
- U jasnom sjaju misli mi se skupe.
- I vidjeh opet, ko još ovog jutra,
- Duboku jamu, juče iskopanu.
- Napregnuh sluh da čujem, kad unutra
- Uz tupi udar prve žrtve panu.
- Oštrom svijesti odlučih da brojim:
- Ja, pedeseti, što u redu stojim.
- I čekao sam. Skupljao sam točne
- Podatke: tko je već nestao straga,
- Tko sprijeda — zbrajo, odbijo, dok počne
- Udaranje, padovi. Sva snaga
- Mozga u jasnoj svijesti se napregnu,
- Da promjene mi pažnji ne izbjegnu.
- Negdje je cvrčak pjevo; oblak pokri
- Začas u letu sjenom cijelo polje.
- Čuo sam, kako jedan krvnik mokri,
- A drugi stao široko da kolje.
- Sve mi to zasja u sluhu ko u vidu,
- Sa bljeskom sunca na nôžnome bridu.
Sljedeća stranica→ |